Kaznene prijave protiv 19 bivših časnika JNA, predvođenih generalom Veljkom Kadijevićem, podnijeta je zbog granatiranja vukovarske bolnice 1991. koja je uredno radila dok je na Vukovar padalo i više od 700 granata na dan.
Od 427 žrtava, jedna ruža na grobu i za Antina sina Zlatka,
zvanog Brzi koji je za vrijeme rata bio vozač vukovarske bolnice,
a na kraju su ga pogubili na Ovčari.
I dvadeset godina poslije, teško mu je, kao i na dan kada je
primio vijest o smrti sina. Njegov je sin Zlatko, kaže, dovozio
ranjene u bolnicu, spašavao tuđe živote, ali svoj je
izgubio.
Zlatkova je slika u Muzeju ratne vukovarske
bolnice, među još sedamnaest kolega koji su ubijeni
nakon pada Vukovara.
Rad u vukovarskoj bolnici izvršavao se redovno i pod svim mogućim
uvjetima, kao i pod paljbom te više od 700 granata na dan. Iako
je bilo teško, 4000 ranjenih, većinom civila je dobilo skrb.
Stizalo ih je u prosjeku tridesetak na dan, a hodnici bolnice
bili su krcati krevetima s ranjenima. Najmlađem je pacijentu bilo
6 mjeseci, a ranjene djece bilo je 86.
Liječnike ratne bolnice Vukovar smrt je svakodnevno okruživala, a
oni su radili i živjeli u podrumu s pacijentima. Doktor Zoran
Aleksijević kaže, da se kao mladi specijalizant šokirao ozljedama
od granata za koje nisu imali koga pitati i gdje pročitati kako
se nositi s tim. Imali su tek jednu malu operacijsku dvoranu, no
ipak su izvršili 1000 operacija.
Nisu pitali za uniformu te su sve ranjenike jednako tretirali, pa
i kada su, dva tjedna pred ulazak JNA u bolnicu, bili na pola
kriške kruha te pola litre vode za piće i higijenu.
Okupatori su pod vodstvom Šljivančanina 20. studenog iz bolnice
izveli 46 ranjenih, djelatnika i civila. Dvijesto ih je ubijeno
na Ovčari, a za 67 se još traga.
Zato su ratni liječnici u srijedu podnijeli kaznenu prijavu protiv 19 osoba iz tadašnje JNA. Očekuju pravdu jer su namjerno uništavali vukovarsku bolnicu, ubijali ranjene i kršili sve konvencije.
