U ekskluzivnom intervjuu s reporterom RTL-a Danas, HrvojemKrešićem, premijer ZoranMilanović je govorio o monetizaciji autocesta, promjeni izbornog zakona i ostalim aktualnim pitanjima.
Odustaje li vaša Vlada od monetizacije autocesta? Imali smo prilike čuti šeficu stranke vašeg koalicijskog partnera koja jučer sebi gradi odstupnicu.
Ja nisam gradio niti mostobran niti ću graditi odstupnicu. Moja dužnost je da kažem ono što je istina, a to se ovih dana vrlo sustavno izbjegava. To ne vidim kao nikakav veliki ili povijesni ili svjetonazorski projekt naše Vlade. To je bio pokušaj da se neke stvari poprave, odnosno učine boljima, i dalje se radi o tome. Imamo četiri milijarde eura duga glavnice za autoceste. To nisu naše autoceste u tom smislu, mi ćemo ih tek morati otplatiti. Te četiri milijarde eura ćemo u 25 godina svi mi kroz cestarinu i kroz gorivo platiti, ako odustanemo od monetizacije, osam milijardi eura. Znači, najmanje još četiri milijarde kamata strancima. Tako se ponašaju ljudi koji uopće ne razumiju što je novac. Ova alternativa, o kojoj Hrvatska zaista ne ovisi, nudi to da se, ako dobijemo zadovoljavajuću ponudu, a mi smo govorili da je to tri milijarde eura u gotovini od onih koji imaju novac, mi ga nemamo, da se lijepo razdužimo. Kao kad uzmete kredit pa prodate svoj prvi stan pa onda s tom gotovinom si smanjite kredit.
Da se razdužimo, da se HAC razduži, da ukinemo autocestu Rijeka-Zagreb jer, ponavljam, HAC je osnovan samo da bi mogao dizati kredite uz garancije hrvatske vlade. Dakle, ili možemo plaćati kamate još 25 godina strancima ili se sada razdužiti i taj novac od benzina prebaciti na Hrvatske ceste, Pelješki most, željezničku infrastrukturu i imati novu vrijednost.
A onda, sada dolazimo do onog bitnog, omogućiti našim mirovinskim fondovima, II. stupu, da uđu u taj posao zajedno s velikim svjetskim firmama. Opet moram ponoviti, to je jako bitno. Ja sam mlađi od 52 godine, svi koji su mlađi od 52 godine, a rade, štede po zakonu u II. mirovinskom stupu. Taj novac svaki mjesec ide na njihov račun. S tim novcem netko treba raditi. Naši mirovinski fondovi, dakle to je sada po prvi puta naš novac, oni imaju 40 milijardi kuna, imaju interes. Kroz nekoliko konzorcija se natječu da uđu u taj projekt i da kada vi ubuduće kupite cestarinu prema Splitu, da jedna lipa ide za vašu mirovinu. Dakle svi mlađi od 52 godine imaju poslovni interes u tome i u biti se nalazimo u jednoj paradoksalnoj situaciji da tu mnogi ljudi neznajući rade protiv sebe u Hrvatskoj i protiv svog interesa. Jer i vi i ja smo udioničari sa svojim iznosom kojeg plaćamo svaki mjesec i od toga ćemo sutra živjeti. Mi nećemo imati sustav solidarnosti, vaša generacija neće imati sustav solidarnosti.
Ali niste li se sada ovim načinom obrazlaganja zapravo nečemu što bi trebala biti tržišna utakmica jer raspisan je natječaj, traže se strani investitori, stali uz stranu hrvatskih investicijskih fondova? Niste li se ogriješili od tržišne utakmice?
Ma kakvi, ja kažem da je tri milijarde eura novac koji nas zadovoljava. Ako ne daju toliko, a hrvatski mirovinski fondovi su u konzorciju, nisu sami, ali su veći igrači u tim konzorcijima. Dakle, to je naš novac. To je po prvi puta naš novac, koji možemo oplođivati na ovaj način. Dakle, naši mirovinski fondovi ulažu u naše ceste, naravno, onda će ti mirovinski fondovi i drugi ulagači, ako ova priča uopće prođe...
A što ako ne prođe? Iduće godine imate velika dospijeća, velike dugove koje treba vraćati, a državni proračun nije baš najstabilniji ni ove godine, a kamoli iduće.
Mi ćemo to sigurno preživjeti. Mi ako se odlučimo, kao pametnjakovići, 25 godine plaćati glavnicu i kamate, još četiri milijarde eura na ove četiri koje smo trenutno dužni, umjesto da taj novac dajemo za ceste i za željeznice, mi to možemo izdržati. Međutim, to je glupo, to je nepotrebno. Dakle dajemo novac drugima, idemo ga raditi za sebe. Imamo autoceste, ali ih tek moramo otplatiti. U tom smislu one nisu naše. I opet kažem, nisam se s tim poistovijetio, nitko od nas ustvari. To je naprosto dobro, to je racionalno i pametno i to je u interesu jedne cijele generacije ljudi koja će mirovine primati iz upravo te štednje. Naši mirovinski fondovi sjede na 40 milijardi kuna. Znate u šta ulažu da bi rasla vrijednost naših mirovina? U hrvatske državne obveznice. U jednom trenutku to će stati, mi ih više nećemo izdavati u toj mjeri. Oni moraju tražiti prostor za relativno sigurne i isplative investicije. Oni imaju, i to naš hrvatski novac među ostalim, a mi nemamo novaca za autoceste, mi ga tek moramo vratiti.
Ja znam da su građani jako osjetljivi na pljačku koju im je priuštio HDZ i da na sve gledaju sa ekstra strepnjom. Ja im mogu reći mi nismo HDZ, mi nećemo ići glavom kroz zid, ali ljudi to moraju osvijestiti. Ovo nije velika priča za Hrvatsku, ovo nije nikakva rasprodaja, a kamoli predaja autocesta. Ovo je naprosto jedan racionalan potez da pomognemo sebi, da se ponašamo pametno. Treba mi novac za sufinanciranje Pelješkog mosta, Hrvatske ceste, ne autoceste.
Ali jako ste gorljivi oko toga. S obzirom na to, kako ste jučer doživjeli izjavu gospođe Pusić? Ona kaže ako velika većina bude za, mi moramo razmisliti, možda ipak da ne idemo u to. A sindikati i cijela fronta koja se stvorila s druge strane protiv vaše ideje, koja nije sad više samo Crkva, desnica, oni očekuju nekih 700-800 tisuća potpisa. To će biti velika poruka javnosti vama i vašoj Vladi.
Do ovoga što sad radim i do nekih rezultata sam došao 99,9 posto racionalnim i upornim ponavljanjem, dosadnim ponavljanjem, nekih stvari iza kojih stojim. To čak nije stvar vjere jer bez vjere nema politike, vjerovanja u nešto, nego je to stvar činjenice. Neka me opovrgnu oni koji govore 80 milijardi kuna koje ćemo tu izgubiti, pa taj novac ide automatski za otplatu kredita u Berlin, Zurich, London. Pa to je bacanje novaca!
Dakle, ceste su tu, onaj koji se zadužio za ceste nije napravio lošu stvar, napravio je dobru stvar, naročito u vrijeme Račanove vlade jer je tada bilo bolje i jeftinije, ali i kasnije nije bilo izbora. I sad to treba vraćati. Svatko tko kupi litru benzina ili dizela davao je 1,20 kn za otplatu kredita. Plus, tko god je platio cestarinu, također je davao za otplatu kredita. To zajedno bi bilo knap za sljedećih 25 godina.
Ali zašto plaćati kamate? Ako možemo taj novac od benzina, umjesto za autoceste koje su izgrađene, davati za ceste, za Pelješki most, za udio Hrvatske koju će trebati financirati, za željeznicu. Pa nama EU daje tri milijarde eura za željezničku infrastrukutu u dugom razdoblju, ali mi moramo osigurati 300 milijuna. A Hrvatske ceste su zadužene, i Hrvatske željeznice su zadužene.
Vesna Pusić… Ja bi očekivao da oni budu liberalniji od nas u tom pitanju, i bili su cijelo vrijeme. To je njihova filozofija. Na kraju krajeva, to je bio jedan od projekata njihovog bivšeg predsjednika i naše Vlade i mojega, ali ne nešto što mi je bilo okosnica izbornog programa. Ja ne mogu reći kao premijer, gledajte baš me briga, budite nerazumni i plaćajte kamate strancima umjesto da plaćate za svoje mirovine preko naših fondova. Da im date priliku da ulože. To je ta priča zašto ne omogućite hrvatskim građanima - pa upravo to radimo, putem naših mirovinskih fondova.
Vaš ministar prometa je rekao, u određenim okolnostima ako to ne uspije, ja ću podnijeti ostavku. Vi kažete sada da to ipak nije tako velik projekt vaše Vlade, ali vrlo ste angažirani oko toga, iz načina kako govorite o tome sada, to se vidi. Hoćete li vi odstupiti? Ako mi to nismo bili kadri napraviti, a tri godine smo na tome i trudimo se to napraviti, to je naš veliki projekt bez obzira što vi sada govorili, hoćete li vi reći, ja nemam povjerenje i ja bi trebao otići?
To nije veliki projekt, to je značajn projekt. Veliki projekt su bile autoceste. Tu su, kvragu, imamo ih, neće nam ih nitko odnijeti. Pazite, mi dajemo koncesiju na našu obalu, radi koje je vođen agresorski rat, zbog zavisti prema toj obali. Mi dajemo koncesiju za sto godina na Kuparski zaljev i nitko u tome ne vidi problem. Ni ja isto, zato što smo mi na svom gospodari. ako nas netko proba prevariti, lako ćemo izaći s njim na kraj. Isto vrijedi za autoceste. A još kad su naši fondovi unutra, koji gledaju što da naprave s trenutno 40 mlijardi kuna kapitala, koji moraju oplođivati. Za par godina, za šest, sedam, deset godina, ćemo morati prve mirovine isplaćivati. Taj novac treba rasti. Znate, Sveučilište Harvard ima fond od 30 milijardi dolara, najveći je na svijetu. Taj novac iz godine u godinu raste jer ga pametno ulažu. Ovo je prva prilika za nas, za generaciju mlađu od 52 godine, da se na tome nešto zaradi i da osiguramo svoje mirovine. Ako prođe monetizacija, ne prodaja, vi kad platite cestarinu, ponavljam, do Splita, vi ste malo uvećali svoju mirovinu jer će na tome zaraditi vaš fond, jedan od četiri u Hrvatskoj, čiji morate bit član po zakonu, i to je sutra vaša mirovina.
Kad spominjete rast, što je s rebalansom proračuna, odnosno rastom plaća građana i izmjenom poreznih razreda? Hoće li građani dobiti veće plaće u prosincu?
Trebali bi, tako planiramo. Dobit će ih sigurno, ako kažemo da će ih dobiti 27.11. ili 1.12., to je sasvim svejedno.
Jeste li pri kraju sa rebalansom i izmjenama?
Razgovaramo, to je složen proces, teško je, kriza je u cijeloj Europi. Znam da se ponavljam, ali Njemačka je na pragu recesije. Nekada sam razgovarao s premijerom nekada jako bogate države iz njemačkog susjedstva, jako bogate države zapadnog susjedstva, koji kaže da im ne ide loše, ali da svaki pomak u Njemačkoj osjećaju negativno. Dakle, mi imamo turizam, dobra je stvar da imamo milijarde eura prometa. Izvoz nam raste, kao državi, kao gospodarstvu. I to izvoz robe, gdje smo uvijek bili slabiji. Stvari se pokreću, polako i naporno. Dvije i pol godine nije dovoljno da bi se, i psihološki, ako hoćete, promijenile neke stvari. Ljudi misle da će ih vlast, kad god nešto radi, pokrasti i zaviti u crno. Ja mogu samo reći, mi nismo takvi. Ja se za to neću bacati pod tramvaj, ali ću Hrvatima reći što je dobro, a što nije dobro.
Tvrdite da stvari idu nabolje, da izvoz raste, da se događaju neke strukturne promjene, a predsjednik Republike vas zaobilazi. Odlazi kod predsjednik Sabora, traži izborne izmjene, izmjene izbornog zakona.
Znao sam da ćete to reći, ali nije baš tako.
Predsjednik Republike je u predizbornoj kampanji i stječe se dojam kao da mu vi smetate, kao da mu vi donosite negativan publicitet. Ne vi, nego vaša vlada.
To su vaše legitimne provokacije i ja pristajem na njih, ali mislim da nije baš tako. Predsjednik Republike je u tom pismu ustvari rekao samo jednu konkretnu stvar. Dakle, da on poziva predsjednika Sabora, koji je prvi među jednakima, da u okviru svog ugleda i ustavne i poslovničke uloge, u biti, to proslijedi Klubovima. Da se postigne, kako predsjednik kaže, konsenzus o preferencijanom glasovanju. Ja sam prije pet dana ponovio stav da nemamo s tim problema i da ćemo na to ići. Nakon što je referendumska inicijativa zapela, dakle, ne želim raditi pod tom vrstom pritiska, rekao sam da je to ok. Ne možemo imati za izbore za europski parlament jedne standarde, a za nacionalne izbore, koji su nam važniji, druge standarde. Time sam rekao stav svog Kluba, a vjerujem i cijele koalicije, da tko može biti protiv toga? Pretpostavio sam stav HDZ-a, koji je bio u javnosti iznošen, a odjednom su oni protiv. Iz čiste pakosti, ili principa, ne znam, moraju biti protiv. Uvjetuju to promjenama Ustava, a ja uvjetujem to da oni ne budu više onakvi kakvi jesu. Da ne budu jedna rigidna, zatucana stranka, koja poziva na nesnošljivost i na nacionalnu netoleranciju. Ali to je fikcija, ne mogu na tome inzistirati. Dakle, ja kažem da je naš stav da ćemo promijenit izborni zakon. Vjerojatno ćemo ići i na ukidanje institucije nositelja lista, koja je jedna smijurija koju imamo još iz vremena devedesetih godina, gdje imate nositelja lista, ne znam što to znači.
Imate li nekakav vremenski rok u kojem očekujete da će to biti postignuto?
Mi imamo većinu za to, to nije sporno. Mi to možemo napraviti u sljedećih par tjedana. Ali sam se nadao da ćemo tu imati jedan, ne konsenzus, nego jednu širu podršku. Pa HDZ, koji je jahao na tome, je sada protiv toga. Oni su donijeli Zakon o europskim izborima, formalno, kao većina, gdje je prvi puta ustanovljeno preferencijalno glasovanje. Mi smo glasali za, ako se dobro sjećam. Ja sam tada bio šef stranke u opoziciji. Izborni sustav s listama je uvijek izborni sustav sa listama. Preferencijalno glasanje, nepreferencijalno glasanje, ne mijenja puno. Mi naravno radimo ankete, i stranka ih radi. Dakle, ja znam da je već mjesecima reakcija građana na pojam monetizacije negativna. Gledate kako ljudi reagiraju na neke stvari i to me puno više čak zanima od rejtinga. Ali, moram raditi posao, moram probati ljude uvjeriti da je to dobro za Hrvatsku. To nije biti ili ne biti, ali ako se mi odlučimo, kao nacija, na referendum, poštujem da ćemo radije plaćati sljedećih 25 godina kamatu u London, New York i Pariz, umjesto se razdužiti i taj novac ulagati u drugo, a ceste dati svojim, među ostalima, svojim fondovima, neka tako bude. Ali ja više vjerujem u Hrvatsku i Hrvate.
