Zvono koje označava kraj nastave u Brodarevu. Među 350 učenika je i 12-godišnja Jelena, kojoj ovo zvono označava početak turobne svakodnevnice.

Jelena Avramović potpuno sama živi u podstanarskom stanu, u sobici od 15 četvornih metara.

"Nije teško. Nekome se čini da je to strašno. Ujutro se ustanem. Spremim se, odem u školu. Tamo budemo do 1 ili 2 sata. Zavisi kako kad. Onda dođem, presvučem se, naložim vatru i radim domaći", ispričala je Jelena.

Prijatelji joj zavide na slobodi, ali Jelena bi je odmah mijenjala za sigurnost i roditeljsku brigu.

"Više bih voljela da sam gore. Ne znam. Ali gore nemam školu. Nema veze", priznala je Jelena.

15 kilometara dalje - Šćepanica. Mjesto u kojem nema osnovne škole i u kojem je ostavila svoje djetinjstvo.

"Plaši me kako ću ja sama ovdje živjeti. Kako ću se odvojiti od njih gore. Nekako ću", dodala je Jelena.

Iza slike sigurne i samostalne djevojke krije se djevojčica. Dijete koje je prije godinu i pol iz svog sela stiglo u grad i napustilo roditelje koji je sada odgajaju preko telefona.

Njezini roditelji sobu plaćaju 30 eura na mjesec.

Rastali su se kad je imala samo deset, a u proteklih godinu i pol, Jelena se ni na što nije žalila. Ni na samoću, ni na sobičak, ni na djetinjstvo koje to nije.