Za sada, Donald Trump vodi oštru politiku, nalik onoj Kennedyjevoj 1962. ili onoj Reaganovoj '80-ih godina. Baš kao i oni, Trump bi mogao uspjeti. No lakše nego tada, stvari bi mogle izmaknuti kontroli. Situacija je dovoljno ozbiljna da je čak i Kina, tradicionalni saveznik Sjeverne Koreje, dovoljno zabrinuta da javno pristaje na oštrije sankcije protiv Kim Jong Unovog režima.
Kako piše Independentov analitičar Sean O’Grady, sve što je potrebno za eskalaciju sukoba, jest to da se Kim Jong Un osjeti stjeranim u kut. On nije lud. Niti je, baš kao što nije bio ni njegov otac, šašavi despot. Ali je nemilosrdan i paranoičan. Bez da je trepnuo okom, smaknuo je svakog za koga je mislio da bi mu se mogao suprotstaviti (najčešće na prilično bizarne načine). Ako misli da ga Amerika želi maknuti, i da će završiti kao Sadam Husein ili Moamar Gadafi, neće imati problema odvesti sa sobom u smrt milijune Korejanaca (i sjevernih i južnih). Ukoliko pritom uspije ubiti i koji milijun Japanaca, ili koju tisuću američkih vojnika, utoliko bolje.
I tu leži prava opasnost Trumpove politike. S jedne strane Trump, Zapad pa čak i Kina žele "samo" da Sjeverna Koreja odustane od svog nuklearnog i balističkog projekta. A s druge strane, Kim je vidio što se događa kada diktator dopusti da se razoruža ili da mu Amerika nadzire oružje – scenarij Libije i Iraka. Zato sjevernokorejskom režimu toliko treba nuklearno naoružanje.
I pritom čak nije toliko problem niti Trumpov karakter i retorika, koliko to što niti jedan američki predsjednik ne može sebi dopustiti da neprijateljska sila ima na nišanu bilo koji američki grad. U Hladnom ratu, sve se svodilo na igru "kukavice", a SAD je uspio osigurati svoje interese čak i u Kubanskoj krizi. Prije svega jer je s druge strane bio netko tko je vukao slične poteze. No za razliku od Sovjeta, Kim Jong Un nema što izgubiti.
Može početi običnim puškaranjem...
‘NAPAD NA SEUL ILI TOKIO JE REALNA PRIJETNJA’: Može li Vijeće sigurnosti zaustaviti Kim Jong Una?
Ako pomisli da nema izlaza, Kim bi mogao potopiti brod koji se previše približi, što bi Trumpu bio povod za osvetu. To bi najvjerojatnije učinio preciznim bombardiranjem, kao onim u Siriji, te pritom uništio vojne pogone (ili nuklearne centre) u Koreji. Zatim bi Sjeverna Koreja uzvratila granatiranjem južnog susjeda, osobito američkih baza tamo. SAD šalje svoje trupe i počinje konvencionalno bombardiranje, Sjeverna Koreja odgovara sa svime što ima– i tako počinje Drugi Korejski rat (ili, točnije nastavlja prvi obzirom na to da su formalno još u ratu).
A svjetski rat nije daleko. Baš kao i u prvom Korejskom ratu, prilično je izgledno da bi se Kina uključila ako bi se SAD sa saveznicima previše približio njihovim granicama. A sada to više nije zemlja svježe izašla iz građanskog rata, nego treća država u povijesti koja je vlastitim snagama poslala čovjeka u svemir.
Iako je Rusiji za sada draže promatrati nego sudjelovati u krizi oko Sjeverne Koreje, i oni dijele granicu sa S. Korejom i teško da bi gledali prekriženih ruku.
Ne treba zanemariti ni vojsku Južne Koreje, a Japan, iako formalno ograničen na razvoj vojske "isključivo za samoobranu", ima priličnu oružanu snagu, a još važnije, i tehnološke kapacitete da u trenu napravi što god treba – od balističkog projektila do nuklearne bojeve glave.
Možemo li uopće pomiti katastrofu?
Posljedice bi bile jezive - teško da uopće možemo pojmiti koliko.
Istočna Azija dom je dvije petine ljudi. Milijuni bi umrli, a zemlja ostala opustošena. I Japan i Europa uspjeli su se podići iz pepela nakon Drugog svjetskog rata. Sada, desetljećima uopće ne bi bio moguć život, a kamoli gospodarski oporavak. Daleko? Pa, trenutni BDP regije je veći nego SAD-a i EU zajedno, tako da bi prošla gospodarska kriza izgledala kao kratkotrajna dijeta. Izbjeglička kriza koja muči Europu posljedica je ratova koji su bez domova ostavili pet do 10 milijuna ljudi. Sada bi milijarde bile raseljene. Ukratko, bilo kakav rat u tom dijelu svijeta itekako bi osjetili i mi u Europi. A Donald Trump ima samo loše i manje loše poteze na raspolaganju...
