U pedesetim, šezdesetim - pa čak i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Australijom je posvuda vladao puritanski duh. Nerado se gledala svaka "moda" koja bi dolazila iz Amerike ili Europe i koja je značila "razuzdanost". Apsolutno najgore što je neka mlada djevojka mogla počiniti u svojoj "raskalašenosti" je bilo da, nakon ljubavne avanture, ostane u drugom stanju - i bez supruga. U tom slučaju se činilo da su se svi udružili protiv takve djevojke: i roditelji i crkva i - država.
"Žene, kojima je danas sedamdeset ili osamdeset godina su mi pričale kako su šezdeset godina svog života provele u pokušaju osloboditi se od sramote koja im je nametnuta, zato jer su ostale trudne", objašnjava Isabelle Andrews.
Nisu im dali ni zagrliti bebu
Ona je članice udruge Jigsaw Adoption (jigsaw u prijevodu znači ubodna pila, ali i slagalica) koja se bavi strahotom prema tim djevojkama koju je nanijela tadašnja državna vlast: takvim majkama se oduzimala djeca i davala na usvajanje "podobnim" bračnim partnerima, piše Deutsche Welle. Tako i Andrews svjedoči o ženi, kojoj niti nakon 45 godina ne izlazi iz ušiju riječi njenog svećenika kako je "zločesta, zločesta djevojka" i strahota koja je, kao i mnoge druge, doživjela u bolnici prilikom poroda. Jer mnogim djevojkama je već tamo oduzeto njihovo dijete, u pravilu protiv svih prosvjeda majke. Samo malobrojnim djevojkama je uopće dana "čast" da barem na trenutak, prime u ruke svoju bebu i vide kako izgleda.
Brutalne prijetnje
Ovdje nije riječ o ponekom, usamljenom slučaju gdje je nesretnoj majci oduzeta njena beba. Procjenjuje se kako je u tim desetljećima bilo oko 200 tisuća takvih slučajeva gdje je čedo oduzeto brutalnim prijetnjama - pa čak i lažima:
"Mnogima se reklo; nećeš izaći iz bolnice dok to ne potpišeš", svjedoči Isabelle Andrews. Često su se čak krivotvorili i službeni dokumenti i oduzeto je i posljednje pravo očajnoj majci: u rodnom listu bebe uopće nije upisano ime prave majke, nego ime para koji će usvojiti bebu. Taj par je u pravilu i dao ime bebi koje je dobilo "od države". Čak i ovog četvrtka (21.3.), kad je konačno došao trenutak da se Vlada Australije ispriča tim majkama i njihovoj djeci, vođa oporbe je opet upotrijebio izraze kakvi su se koristili desetljećima. Mame tih beba nisu bile majke, one su bile "majke porijekla" kojima se Tonny Abbot zahvalio kao i roditeljima koji su usvojili tu djecu. Njegove riječi izazvale su prosvjede oko 800 pogođenih koji su došli u parlament da konačno čuju ispriku.
Potraga za "pravom" mamom i tatom
Jer borba tih majki je trajala veoma dugo: tek razmjerno nedavno je imenovano istražno povjerenstvo koje je trebalo provjeriti, što se doista zbivalo u to doba. Prošle godine je to istražno povjerenstvo Senata došlo do zaključka kako su i najstrašnije priče iz rodilišta - na žalost; istinite i kako se vlada mora ispričati za ono što se zbivalo.
To je premijerka Australije, Jullia Gillard i učinila. U svom govoru se ispričala, tada djevojkama, a danas gospođama u godinama, za prinudu kojoj su bili izloženi, za pretrpljenu brutalnost prakse koja je bila "neetička, nečasna, a u mnogim slučajevima i protuzakonita".
Jer sasvim teoretski, i po tadašnjim zakonima su te djevojke mogle u određenom roku povući svoje odobrenje za usvajanje njihove djece. To se tim nesretnim djevojkama u pravilu "zaboravilo" uopće reći.
Činjenica da su bili usvojeni ostala je trauma za mnoge mališane - danas već naravno žene i muškarce u zreloj dobi. Mnogima još predstoji suočiti se sa vlastitom prošlošću zbog koje će sigurno biti još suza, jer mnogi su čitavog života mislili kako su usvojeni zato jer ih njihova mama nije voljela.
Ova isprika vlade Australije će zato mnogima otvoriti oči.
