Godine 1806. ruski je admiral Dmitrij Nikolajevič Senjavin dobio je od svog cara Aleksandra I. zadatak da predvodi ekspediciju u Jadran kako bi tamo zaustavio naizgled nepobjedivog Napoleona.
Senjavin, mornar rođen u Kaluškoj oblasti, postao je poznat kada je protjerao Francuze iz tvrđave Santa Maure, a potom ih pobijedio na Krfu.
Senjavin je do rujna 1806. osvojio južni Jadran te je prekinuo dubrovačku pomorsku trgovinu. Uskoro je bio spreman napasti i Hvar. Dobio je potporu pravoslavnih knezova Crne Gore, koji su mu obećali podršku na kopnu. Ruska flota je osvojila Korčulu i Vis, a Austriju su prisilili da im preda Kotor. Tim je operacijama na Sredozemlju spriječio Francuze da zauzmu Jonske otoke.
Crnogorski su čelnici tada za svog vođu izabrali mladog arhimandrita Petra Petrovića, koji je tijekom ruske protufrancuske intervencije na Jadranu pokušavao ojačati svoje veze s Kotorskim zaljevom kako bi proširio svoj utjecaj na jug.
Napoleonova je vojska na kraju bila prisiljena povući se zbog poraza koje je pretrpjela kod Cavtata i Herceg Novog, a ruska je flota zauzela Korčulu i Hvar.
Kotor su 1806. okupirali Rusi, koji su ovdje vladali samo godinu dana - do 1807. Kao rezultat saveza između Petra I. i Dimitrija N. Senjavina, Francuzi nisu mogli zauzeti Jonske otoke. Carske trupe su Herceg Novi okupirale od 28. veljače 1806. do 12. kolovoza 1807. godine.
Zašto su Rusi otišli?
Senjavin je dobio naredbu da ode u Istanbul i stavi glavni grad Turske pod opsadu, u čemu je i uspio, pobijedivši u dvije bitke (bitci kod Dardanela, 11. svibnja 1807., i bitci kod Atosa, od 19. do 22. lipnja 1807 ). Blokada Istanbula je izazvala glad i pobune. Mustafa IV. smijenio je sultana Selima III.
Dana 7.srpnja 1807. godine su ruski car Aleksandar I. i Napoleon potpisali mir u Tilzitu, čime je završen rat između dviju zemalje i, na iznenađenje nekih, započet njihov savez. Francuska je obećala pomoći Rusiji u borbi protiv Turaka, dok se Rusija pristala pridružiti kontinentalnoj blokati protiv Velike Britanije.
Sav trud Senjavina bio je uzaludan, jer je mirom u Tilzitu ruski car bio prisiljen odustati od svih tih teritorijalnih dobitaka. Kažu da je, kada je saznao za posljedice sporazuma, ruski admiral briznuo u plač. Njegove su trupe napustile sve osvojene lokacije, kako bi ih u mnogim slučajevima zamijenili Francuzi.
Što se dogodilo sa Senjavinim?
Ruski admiral je u narednim godinama činio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi sabotirao naredbe cara koje su ga prisiljavale na suradnju s francuskom ratnom mornaricom i borbu protiv Britanaca.
Zbog toga mu je Visoko zapovjedništvo carske Rusije naredilo da se vrati u domovinu. Bilo mu je povjereno mirno upravljanje lukom Reval (danas Tallinn, Estonija). Bio je to čisto administrativni posao, daleko od bojišnice.
Tijekom Napoleonove invazije 1812. car je odbio njegovu molbu da vodi vojsku protiv neprijatelja.
Nakon smrti Aleksandra I., Rusija je opet zatražila usluge admirala, koji je, unatoč tome što je imao 62 godine, vodio englesko-rusku zajedničku flotu i ostvario veliku pobjedu kod Navarina protiv Turaka. Senjavin je umro u Sankt-Peterburgu 17. travnja 1831. godine.
