I dok je borba za svrgavanje Bashara al-Asada gotova, Jonathan Spyer za Foreign Policy tvrdi da bitka za Siriju nema kraja. Otvoreni rat u Siriji uglavnom je završen, međutim mir će ostati tek daleka nada. Rat koji je tijekom posljednjih pola desetljeća razorio Siriju bliži se kraju, a kalifat koji je proglasio Abu Bakr al-Baghdadi iz organizacije Islamske države, 29. lipnja 2014., u džamiji al-Nuri u Mosulu sada se sastoji od nekoliko opustošenih četvornih metara u Baghouzu, u dolini rijeke Donji Eufrat u Siriji, koji su na rubu da padnu u ruke kurdskih snaga.
U međuvremenu, završila je pobuna većinom sunitskih Arapa protiv režima Bašara al-Asada. Međutim, na mjestu starih ratova počela su tri nova. Odvijaju se u tri de facto neovisna područja čije granice postaju očigledne kako se čisti dim iz prethodne bitke: područje pod kontrolom režima uz podršku Rusije; područje istočno od rijeke Eufrat pod kontrolom sirijskih demokratskih snaga, koje se uglavnom sastoje od kurdskih boraca zaštićenih od SAD-a i zapadnih zračnih snaga; i, na kraju, područje pod kontrolom Turaka i njihovih sunitskih islamističkih saveznika u pokrajini Idlib. Područje režima sastoji se od oko 60 posto teritorija zemlje, SDF ima oko 30 posto, a tursko-sunitski islamistički prostor je oko 10 posto. Na svakom od tih područja odvija se poseban građanski rat koji podržavaju susjedne enklave.
Najosjetljiviji od triju entiteta, kako u smislu unutarnjih dogovora tako i odnosa prema vanjskim silama, je tursko-sunitsko islamističko područje. Južnim dijelom ovog područja danas u cijelosti upravlja Hajat Tahrir al-Sham, izdanak sirijske Al-Kaide. Područje je zaštićeno od upada Asadova režima neizvjesnim sporazumom iz Sočija, koji je postignut između ruskog predsjednika Vladimira Putina i turskog predsjednika Recepa Erdogana u rujnu 2018. godine. I dok ne postoji opasnost neposrednog kopnenog napada, provincije Idlib i Hama svakodnevno su pod udarom artiljerijskog bombardiranja pod palicom režima.
Pobuna Kurda
Dalje na sjeveru, u bivšem kurdskom kantonu Afrinu, Turci i njihovi saveznici suočavaju se s pobunom koju podržavaju jedinice kurdske narodne zaštite, poznate kao YPG. Nedavno izvješće Bellingcata, web stranice koja se bavi istraživačkim novinarstvom, citirano u članku Amberina Zamana u al-Monitoru, navodi 220 napada izvršenih na području Afrina protiv turskih i savezničkih snaga od kraja ožujka 2018. do kraja siječnja, u obliku zasjeda na cesti, improviziranih eksplozivnih naprava i pogubljenja takozvanih suučesnika. U posljednjih mjesec dana ubijeno je oko stotinu ljudi.
Napadi su počeli u siječnju 2018. godine, odmah nakon dolaska Turske u regiju u sklopu operacije "Maslinova grančica" kojom je uništen najzapadniji autonomni kanton sirijskih Kurda. Uslijedila je kampanja protjerivanja Kurda. Kurdski YPG ne preuzima odgovornost za sadašnje napade. Područje pod kontrolom SAD-a i SDF-a istočno od Eufrata, također svjedoči o komešanjima koja su dirigirana izvana. Prema Sirijskom opservatoriju za ljudska prava, 236 boraca SDF-a, civila, naftnih radnika i dužnosnika ubijeno je od kolovoza 2018. u incidentima koji nisu povezani sa sukobom protiv Islamske države.
Ubojstva su se dogodila u četirima pokrajinama - Raki, Alepu, Hasakahu i Deir Ezoru - koje u cijelosti ili djelomično kontroliraju Kurdi u savezništvu sa SAD-om. Od najnovijih akcija, tu je ubojstvo, ranije ovog mjeseca, SDF-ova borca u području Svidan Jazira i eksplozija bombe u području Jamah. SDF je optužio Tursku za te akcije i neka ranija ubojstva poput onog istaknutog lokalnog kurdskog dužnosnika Omara Aloushoma, u ožujku 2018. i šeika Bashira Faisala al-Huvaidija. Međutim, u Siriji postoje i drugi mogući osumnjičenici, uključujući Asadov režim (ili njegove iranske saveznike) i Islamsku državu, koji su svi neprijatelji Kurda koje pak podupiru Sjedinjene Države.
Sirijski pobunjenic u Idlibu
Najsigurnije područje je ono pod kontrolom režima
Područje pod kontrolom režima daleko je najsigurnije od triju odvojenih regija u Siriji. Predsjednik Bashar al-Asad krenuo je sporijim putem do povratka legitimiteta u očima većine Sirijaca i ne suočava se s nekom većom prijetnjom u daljnjoj vladavini nad većinom zemlje. Međutim, u područjima pod kontrolom režima, također postoje glasine o nezadovoljstvu. Kaotična skupina sila ima moć i utjecaj u ovoj zoni. Tu spadaju domaće i strane vojske pod nadzorom Irana, ruska vojna policija, libanonski Hezbollah i različite konkurentske sigurnosne strukture sirijske države. Te su snage surađivale kako bi zadržale Asada na vlasti, ali njihovi interesi nisu u potpunosti usklađeni.
Predvidljivo, to je dovelo do napetosti u pogledu njihove relativne moći i nasilnih reakcija. U nemirnoj provinciji Dara na jugozapadu, to je rezultiralo obnovljenom pobunom malog opsega protiv Asadova režima. Od studenoga 2018. godine, skupina koja se naziva "Popularni otpor", a čini se da se sastoji od bivših nedžihadskih pobunjeničkih boraca, provela je niz bombaških napada na režimske objekte i napade na kontrolne točke. Najnoviji od njih bio je bombaški napad na vojnu kontrolnu točku 6. veljače.
Kako kalifat Islamske države nestaje sa sirijske karte, tako zemlja pada u sumornu stvarnost podjele u kojoj se događa niz pobuna. Otvoreni rat u Siriji uglavnom je završen, no mir će ostati tek daleka nada, piše Spyer za Foreign Policy.
