Sirija nije česta tema u medijima, a ovih dana obilježava se 10 godina najdestruktivnijeg oružanog sukoba modernog doba. Rat je to u kojem je ubijeno pola milijuna ljudi, rat zbog kojeg je iselilo 6 milijuna ljudi i koji je uništio nekad mirnu i prosperitetnu zemlju, a ujedno je i kriv za rađanje Islamske države.
Također, sukob u Siriji u potpunosti je promijenio političku kartu Europe, a krajnja desnica je ojačala tamo gdje je nikad nije ni bilo, a sve zbog antimigrantske politike koja je krenula sa prvim sirijskim izbjeglicama. 10 godina od početka rata kraj sukoba i stradanja se ne nazire, a u Siriji su i dalje snage Bašara Al Asada, sirijski pobunjenici, pobunjenici koje podupire Turska, borci islamske države, džihadisti, Kurdi, strane sile sa svojim interesima.
Sirija kao svjetsko bojno polje
Glavni grad Sirije, Damask je jedan od najstarijih gradova svijeta koji je svojedobno slovio za metropolu u kojoj su se spajali istok i zapad - mnoštvo kultura, nacija, glazbe, uličnog života. Danas je Damask pust, razoren grad.
O ratu u Siriji od prvoga dana izvještava sirijski novinar Ibrahim Hamidi. "Teško je kad moraš izvještavati kad ti prijatelji umiru, kad ti je obitelj morala napustiti domove ili rođaci koji nemaju što za jest. Teško je biti glasnik kad se radi o vlastitoj zemlji", rekao je Hamidi za RTL. 90 posto stanovništva u toj zemlji živi u velikom siromaštvu, a minimalno pet milijuna ljudi raseljeno je po državi. Davnih godina je sukob protiv režimske Vlade Bashar al Asada poprimio puno veće razmjere.
"Ljudi koji su tražili demokraciju u mjesec dana osvajaju pola Sirije. To je sve bilo planski, i to od strane muslimanskog bratstva. Vidjeli smo kasnije kako su te opozicije postale terorističke organizacije. Danas je devastirana, uništila se civilizacija", rekao je novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab.
U deset godina, ratu se priključilo više desetaka tisuća militantnih skupina, pretvarajući tako Siriju u svjetsko bojno polje.
Sve je krenulo je proljeće 2011. godine kada su se prve pobunjeničke skupine suprotstavile režimu Bašara al Asada. U prvoj godini pojavili su se Kurdi, ali i brojne militantne skupine kao i Al-Qaeda. Za tri godine stižu snage Irana na stranu režima, a protutežu stvaraju zemlje Golfskog zaljeva i Izrael. Potom se uključuje SAD na jednoj, a Rusija na drugoj strani, a nafta i izlaz na Mediteran samo su neki od interesa. No, Sirija kompletno pada nakon ISIL-a koji proglašava Kalifat.
S jedne strane kao da nema rata, a druge - Armagedon
Razrušena zemlja danas je podijeljena na tri zone. "65 posto snaga države je pod kontrolom režima koji ima potporu Rusije i Irana. 25 posto drže sirijske Kurdske snage kojima pomažu Amerikanci i imamo oko 10 posto snaga koju čine islamističke skupine koje podupire Turska", rekao je Ibrahim Hamidi. No, usprkos svim sukobima, u pojedinim dijelovima zemlje kao da nema rata, što je 2016. godine snimio dokumentarist Goran Šafranek, koji je, udaljavajući se samo par kilometara dalje snimio ratno stanje.
"To je bio Armagedon, cijelo područje ratna zona. Vodili su se ulični sukobi, kaos, sve je bilo sravnato sa zemljom. Vladine snage su koristile najteža oružja", rekao je Šafranek. Posljedice takvog rata su bombardirane bolnice, mrtvi po cesti i kolaps cijele države.
Najviše Sirijica izbjeglo je u Libanon. "Sve što smo imali, sve što smo stvarali zadnjih šest, sedam godina je izgubljeno. Ništa nije ostalo", rekao je izbjeglica iz Sirije, Yasser. Ostale se generacije koje su svih osam godina osnovne škole provele u ratu i generacije koje su izgubile roditelje, generacije koje su 2015. godine izazvale izbjeglički val koji je promijenio sliku svijeta.
Postavlja se pitanje kakvu budućnost ima Sirija. "Dok ne bude odgovor Rusije i SAD uz regionalne snage i potvrdu naroda, ne vidim ni svijetlu budućnost", jasno će Hamidi. "Nitko neće pobijediti. Sirija će jednostavno ostati poligon za testiranje nuklearnog oružja, bilo za Ameriku, bilo za Rusiju, bilo za neke druge", dodao je Šafranek. "Jedini koji su izgubili u ratu je Sirijski narod. Gradovi poput Alepa, i ostalih kako su uništeni. Sirotinja, redovi za benzin, za kruh, a prije se imalo sve", rekao je Haidar Diab.
