Je li itko očekivao drukčiji ishod? Aleksandar Vučić, div dječjeg lica, dobio je izbore u Srbiji. Stari srpski predsjednik je novi predsjednik.
Opisuju ga kao autokrata ili režisera "hibridne demokracije“ i tako ga pokušavaju delegitimirati, ali recept za uspjeh srpskog moćnika koji deset godina šeta sa funkcije na funkciju leži u ekonomiji, prenosi Deutsche Welle.
Aleksandar Vučić
Mlađa generacija Srba često sjedi na spakiranim koferima, ako već odavno nije u Beču ili Frankfurtu. Oni koji ostaju u Srbiji rijetko imaju nešto protiv Vučića. Srpski BDP po glavi stanovnika je u prošlih pet godina porastao za zavidnih četrdeset posto. Nezaposlenost u Srbiji se smanjila, državni dug se držao u granicama, devizne rezerve su izdašne.
To očigledno pali jer se osjeti u frižideru i na bankovnom računu. Vučić, proklinjani stabilokrat koji tlači medije, dijeli radna mjesta po stranačkoj knjižici i kontrolira policiju, tajnu službu i pravosuđe, nikako nije dobio izbore nacionalističkim zanosom, naprotiv.
Vučićeva politika je slobodna od ideologije. Njegova SNS je "catch all" pokret, koji nadvisuje sve i svakog. Opoziciju je pretvorio u patuljke i marginalizirao ekstremne nacionaliste – barem do ovih izbora, kada neki od njih slave povratak u parlament. Program SNS se zove Vučić, jedina ideologija je moć.
Poput Tita
Ali, Vučić sada mora odlučiti: Bruxelles ili Moskva? Bliskost Beograda Moskvi, često opisivana kao "patološka ljubav“, nalazi se na teškom ispitu tokom rata u Ukrajini.
"Oprosti im, jer ne znaju šta hoće", moglo bi se parafrazirati. Vučić, kao nekad Tito, žonglira između Istoka i Zapada. Od Rusa, takoreći najboljih prijatelja, plin stiže po prijateljskoj cijeni, ali Beograd istovremeno već 15 godina prima alimentaciju iz Bruxellesa – do sada tri milijarde eura. O ulaznici u EU se pregovara već osam godina, zavodljivo sporo.
Ruski predsjednik Vladimir Putin u studenom 2021. godine sastao se sa srpskim kolegom Aleksandrom Vučićem
Baš na tom mjestu stiže vjetar u leđa za malodušne pristupne pregovore. Rat u Ukrajini je svašta izvrnuo naglavačke.
Bruxelles je godinama ponavljao zahtjeve u pravcu zemalja Zapadnog Balkana, a sada je širom otvorio vrata EU. Najednom se više ne radi o pravnoj državi, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije. Sada balkanske zemlje – posebno Srbiju – valja zaštititi od Putinovih apetita. Ali, prvo Beograd mora odlučiti.
Pravoslavna braća
Slovenski prijatelji su Beogradu dragi i dragocjeni. Pravoslavna braća dugo blokiraju prijem Kosova u UN. Beograd se još ne odriče takozvane koljevke srpstva, iako je ova praktično odavno nezavisna, što prihvaća polovica država svijeta.
Nije čudo, dakle, da Vučić samo potiho podržava rezolucije UN-a protiv Rusije. Sankcije je odbio, ali tada su vrijedila pravila predizborne borbe u Srbiji. Sad su glasovi prebrojani, moćnik Vučić je dobio podršku. Od sada je jedino pitanje što će s tom podrškom? Ruski napad na Ukrajinu otvorio je Beogradu diskontnu ponudu iz Bruxellesa. To je povijesna šansa. Srbija treba biti europska i europejska. To bi bilo dobro za cijelu regiju.
