Nekima je san Tomosom doći ispred piramida u Gizi, a drugi bi, ipak, bar malo dalje. Oni znaju da na sic ide i spužva i jastuk, pa i ovčja vuna jer stražnjica itekako zaboli nakon puta dužeg od tisuću kilometara.
Toliko ih vole da se na njih ne ljute niti kada usred noći na autocesti krepa mašina, pa je mijenjaju. Kažu, motor mogu voziti i na suncokretovo ulje, a znaju i koliko to smrdi. Možda je još gore kada motor ispod njih zapeče, posebno na većoj uzbrdici, pa je na prvoj nizbrdici punkt za hlađenje motora.
Oni su Kraljevi Raga, Kraljevi koji od zahrđanih dijelova rade prave zmajeve za vožnju. Neke dijelove skupljaju po starim garažama, a za novije se obrate svojoj glavnoj 'dilerici' dijelova - teti Danijeli, prema kojoj neki gaje simpatije, a neki su članovi već pronašli svoje srodne duše.
Moto klub "Kraljevi Raga" 2018. je godine u Tolisi (Bosna i Hercegovina) osnovalo 12 članova, koji od malih nogu voze Tomose i gaje veliku ljubav prema njima, a dokaz tome je i da je svima prvi bio Tomos.
"Motor je lagan za vožnju gradom, jednostavna proizvodnja, jednostavni dijelovi, konkretno: uradi sam", objašnjava predsjednik kluba, Marko Nedić, poznatiji pod nadimkom "Guz".
U klubu je danas nešto manje od 90 članova. Najmlađi član je 14-godišnjak, a stariji članovi imaju i do 70 godina.
U klubu ima i dosta žena, ali padaju li druge žene na Tomose?
"Neke od njih udane su za naše članove. Žene i padaju i ne padaju na Tomose. Više padaju od smijeha kad prođemo... Ne padaju baš, ali kada je u pitanju vožnja, više one vole voziti, nego da ih mi vozimo. Mislim da će sljedeće godine na susretima biti puno više žena na Tomosu”, pričaju članovi kluba.
"Udane žene sve manje vole Tomose zbog financijske situacije", ubacuje se član kluba Josip Kobaš.
Kažu članovi da se dosta novca uloži u sve te ‘zafrkancije’ oko njihovih omiljenih limenjaka, ali druženja svejedno mora biti, a nisu jedini koji vole dobru zabavu.
Ukupno imaju toliko motora da ih u jednom danu ne bi stigli sve na kratko provozati, a najviše ih u kolekciji ima Matej Dominković (Čičak).
"Naš Čičak ima čak 20 komada raznih modela", kaže Marko.
O tome kada je uopće Tomos postao popularan i kakva im je cijena, Josip Kobaš iz kluba kaže: "Tomos je pročeo s proizvodnjom 50-ih godina prošlog stoljeća u mjestu Snežana u Sloveniji, u licenci legendarnog austrijskog Puha. Počeli su s dva modela, a kasnije je prešlo u više modela i masovnu proizvodnju".
Kaže, popularni su jer su namijenjeni početnicima, pa su upravo Tomosi u većini slučajeva bili jedina opcija da se krene u vožnju motora ili, u ovom slučaju, kolekcionarstvo!
"U početku proizvodnje bili su poprilično skupi, a za istu cijenu mogao si kupiti motor iz Istočnog bloka. Ipak, raspadom Jugoslavije, cijena im je jako pala", dodaje Kobaš.
"Motor si mogao nabaviti u svakoj kući, svakoj šupi za gajbu piva ili za neke ‘male pare’. Kada je tvornica Tomosa otišla u stečaj, više se nisu mogli kupiti novi modeli, pa je zbog toga cijena opet naglo porasla, ali je i dalje visoka, posebno zbog toga što su danas Tomosi oldtimeri. Modeli su relativno slični, ali smo s automatikom A3 imali najviše problema", objašnjava Marko.
Najpoznatiji Tomosov model je APN, dodaje, a za njega je to jedna od njihovih najboljih konstrukcija. Imali su electronic E90, koji je bio najluksuzniji, najskuplji i jako lijep, ali Marko kaže da većina ljudi vozi APN. Imali su i drugih modela za off road, ali nije to-to.
"To su modeli koji su se manje proslavili", napominje Guz.
Prije šest godina, iz Tolise je sam krenuo u avanturu, a destinacija je bila Pula.
"Prije nego što smo osnovali klub, furali smo Tomose i išli na mnoge moto susrete. Znali smo da postoji taj najveći moto susret u Puli jer je najveći u regiji i da tamo dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Odlučio sam tamo otići Tomosom. A idućih su godina onda išli i drugi članovi. Za putovanje je potrebno 20-ak sati i to je nemoguće u jednom danu. Zato sam prvog dana vozio oko 300 kilometara, što je otprilike do Delnica, a onda sljedeći dan do Pule", priča Marko.
"Kada sam došao u Pulu, bio je jako lijep doček jer sam išao sam, bez logistike, a onda su me drugih godina pratili", dodaje Marko.
Predsjednik "Guz" rekao je i da je dug put i bolan.
“Nakon 600 kilometara, naravno, zaboli dupe, tvrdi su sicevi. Ispod sebe stavimo i spužve i jastuke”, napominje.
“I ovčje vune”, našalio se Kobaš.
Stvar je u jakoj vibraciji jer je kod Tomosa slaba amortizacija, ali sve je to, pričaju članovi kroz smijeh, na psihičkoj bazi pa baš zato nije mala stvar prijeći toliki put sam. Zato su ga svi oduševljeni dočekali u kampu.
Marko je objasnio i kako se pripremiti na putovanje kroz dvije države.
"Prije odlaska na veći put, pripremamo mašine. Mora se sve detaljno pregledati, ne možeš samo krenuti."
Bude naporno, kaže predsjednik Guz, posebno jer ima uzbrdica, pa se mora hladiti mašina, sve ovisi i o vrućini, ali je to nezaboravna avantura.
A sljedeće su godine, kada su istom rutom išli na susret u Pulu, Delnice ostale u posebnom sjećanju. Na Markovom se motoru pokvarila mašina, pa su oko ponoći rastavili motor i stavili novu.
"Jedva sam došao do Delnica”, kaže Guz, a sutradan je nastavio put.
Dijelove, i rabljene i nove, nabavljaju sa svih strana. Najveći dio, kažu, nabavljaju na tržnici u svom mjestu.
"Do nekih je dijelova jako teško doći, pa neke nabavljamo u Rijeci i u Novom Sadu. Neki se dijelovi uopće ne mogu naći novi pa ih nabavljamo od starih sakupljača, praktički, po garažama", dodaje Kobaš.
Ipak, imaju oni svog čovjeka, točnije – ženu, kojoj su htjeli javno zahvaliti.
"Ovim putem pozdravljamo tetu Danijelu koja je jedan od naših najvećih partnera što se tiče opskrbe dijelovima, ali i sponzorstva. Neki članovi čak gaje neke simpatije prema njoj", šali se Kobaš.
Mnogi bajkere zamišljaju dugokose, ali nisu svi. Ipak, svi dijele onaj dobar ‘vjetar u kosi’ tijekom vožnje, evo kako.
"Neki članovi imaju dugu kosu, neki kratku, a neki nemaju nikakvu. Bez obzira na sve, osjećaj vjetra je izvanredan. Ovi ćelavi su uvijek brži jer nemaju otpora", objašnjava Čičak.
Naravno, gdje ima volje, ima i načina, pa se ćelavi i drugačije snalaze.
"Otkrit ću ti tajnu! Malo se stavi jestivog ulja na perač, njime namažu glavu, pa budu brži", pričaju članovi kroz smijeh.
U prednosti nisu samo ćelavci, nego i oni s malo većim nosom, tvrde Kraljevi Raga: "U posebnoj su prednosti zbog aerodinamike, a ima ih dosta. Oni su takozvani sjekači zraka", kaže Kobaš.
Kada ljudi vide Kraljeve na njihovim ragama, uvijek se obraduju, a posebno oni stariji, koji se prisjete mladosti, kada su ih vozili jer je većini upravo Tomos bio prvi motor.
"Svi su ih vozili i svi uvijek pozdravljaju kad nas vide. Kad je Marko bio u Puli, jedna je gospođa čak pokazala svoje silikonske grudi”, komentiraju članovi o najčudnijim reakcijama koje su dobili.
Ako ste se pitali imaju li motori imena, dakako da imaju.
"Čičkov je Siva vila, Kobašev automatik je Srndać, a Guzov je Crvena strijela. Ja svojeg ATX-a zovem Atara. Imaju bezbroj imena”, ističe Denis Oršolić, za ekipu - Deny.
Još se nije dogodilo da je netko u motor nalio pogrešno gorivo, ali nekima su ga znali krasti.
"U hitnim situacijama koristimo i nitro razrjeđivač, kada nemamo ništa drugo. Tomos sve guta osim dizela, pa čak i jestivo ulje, ali smrdi kao friteza. Ukućani nam često kradu gorivo za trimer, kosilicu jer je vrlo jednostavno iz motora izvući gorivo. Tako se događaju masovne krađe, ali to samo kod kuće. Takve se stvari ne događaju na susretima”, kažu.
Motore se, nažalost, ništa ne pita, osim kada su žedni ili kada se pokvare. Kada bi motori Kraljeva Raga mogli govoriti, rekli bi štošta.
“Njih je možda uopće ništa ne pitati. Bude tu svega, pa bi APN mogao svašta ispričati”, napominje Marko.
Zato je Kobaš izgovorio ono što njegov Tomos još uvijek nije.
"Koja si ti, Kobaš, budala! Tolike pare bacaš na nas, a opet se kvarimo", kaže.
Komentirao je i svoje putovanje iz snova.
"Natovarena 14-ica, neregistrirana, ispred piramida u Gizi. To je to”, kaže.
Predsjednik Guz nešto je realniji, ali pitala sam ih za putovanje iz snova, pa ne mogu sigurno reći je li njegov san ostvariv.
"Sjesti na motor, a da nema nikakvih kvarova. Samo da sjedim, točim i vozim, samo furati! Htio bih, naravno, vidjeti što više svijeta. Lagano je putovati na velikom motoru, ali na malom je uživancija", objašnjava.
Guzova Nigdjezemska možda još nije potpuno ostvariva, ali jedan kvar itekako često jest.
"Najbolji i najčešći kvar je da zaboravimo naliti gorivo, a drugi je svjećica", kaže Deny.
Kraljevi Raga vidjeli su i najčudniji kvar ikada.
"Čovjeku je s motora otpao prednji kotač. Dosta nas je potreslo jer je gotovo nemoguće da se to dogodi. Svi smo bili iznenađeni i razočarani”, šali se Kobaš.
Smiješnih situacija imaju na pretek.
"Tada sam išao svojim ATX-om i crkla je svjećica. Ispod sica sam imao 12 svjećica. Od njih je samo jedna radila, naravno, zadnja koju smo stavili", kaže Kobaš.
Niti pričaju, niti pjevaju, ali da mogu, sigurno bi pjevali sve žanrove. Neki bajkeri vole rock, neki vole pop, a nekima srce kuca za domaće.
"Kod mene bi to bile šargija i violina", napominje Čičak koji inače i je violinist.
U prometu nekada nije sve po planu, pa su članovi uvijek oprezni, a žao im je i motora koji sve to trpe. Za održavanje ovih starih motora nema posebne tajne. Moraš ga, kaže Marko, znati u dušu.
"Kada dugo voziš, onda čuješ svaku malu promjenu u zvuku. Onda odmah to popravljaš. Svatko ima svoj način održavanja, nema tajne formule."
Bez obzira na to što se nekada radi o istom modelu, ne 'dišu' svi jednako, a ne dišu niti zbog toga jer na njima svašta prevoze.
"Svakakve smo predmete vozili jer se na Tomosa može štošta natovariti. Za susrete smo prevozili ograde dugačke više od dva metra. Neki motori imaju i prikolice. Prevozimo apsolutno sve, od kotlova za svinjokolju do kosilica i šipki dugih četiri metra. Sve se to može lijepo upakirati, ali još je bolje kada imaš suvozača koji onda sve drži”, objašnjavaju Kraljevi.
Ne samo da voze, kako tvrde – rage, nego u svom malom mjestu zaista rade velike stvari.
"Skupimo određen broj paketića sa slatkišima pa ih idemo dijeliti. Znamo koliko ima djeca, a stvarno se svi raduju kada ih posjetimo. Svi budemo obučeni u Djedove Božićnjake. Kada čujemo da nekome treba pomoć, nastojimo, kada smo u mogućnosti, napraviti akciju prikupljanja novca. Za ovogodišnje smo moto susrete skupljali novac, pa smo ga dali jednoj udruzi u kojoj su djeca s posebnim potrebama. Obilazimo onda i tu udrugu kada se obučemo u APN Mrazove", objašnjava predsjednik kluba Kraljevi Raga.
“Imamo akciju darivanja krvi. Naših 90 posto članova su dobrovoljni darivatelji krvi, pa napravimo akcije darivanja oko blagdana, prije moto susreta ili kada nas zovu iz zavoda za transfuzijsku medicinu. Redovno darujemo krv”, priča Marko.
Zašto su baš oni Kraljevi raga, dokazuje i to da, kada imaju sve dijelove, mašinu mogu sklopiti u 30-ak minuta, a cijeli motor za dva dana. Neke, pak, motore, sklapaju godinama. Iako neki motori mogu ići i do 80-ak kilometara na sat, važno je čuvati motor, ali i vlastitu glavu.
"Optimalna brzina je oko 50, a sve nakon toga rizik i za vozača i za motor", objašnjava Kobaš.
Od svojih su motora napravili čudo, a na njima rade svakodnevno.
"Neki maštaju o BMW-ima, gliserima, svjetlima velegrada, a mi smo zadovoljstvo našli u svojim Tomosima koje smo na mukotrpan način doveli u savršeno stanje”, napominje Kobaš.
Vole druženja, pa ne mogu dočekati ljeto. Onda su odlučili organizirati zimske zabave za ljubitelje motora.
"Organiziramo i Winter Party. Bude velik odaziv jer i mi idemo svugdje, pa to ljudi onda tako vrate svojim dolaskom. Posjetitelji dolaze sa svih strana. Većinom to budu naši ljudi koji žive u inozemstvu. Dolaze ljudi i iz Njemačke i iz Austrije. Jedne nam je godine došao i Talijan, tako da neki ljudi stvarno dođu ‘kao grom iz vedra neba’ da vide kako je to kod nas. Jako su se dobro proveli”, objašnjava Kobaš.
Imaju, naravno, i ljetne susrete, pa su posjetitelji iznova svake godine oduševljeni kada otkriju za ovakav klub. Posjetitelji dolaze s raznih strana i iz drugih država, a neki dolaze sportskim motorima, neki Tomosima, a neki i autom.
Svake je godine tradicija u kampu kojeg organiziraju da posjetitelje ujutro dočeka domaći specijalitet - pogača, pa se još malo druže prije nego što svi krenu svojim domovima.
Ove su godine zajedno išli i u Sloveniju, a mnogi ih onda, kada ih vide, zovu na piće, a mnogi ih već znaju.
"Ponosan sam što nas je cijeli Balkan prepoznao, a Tomosi su i da se voze i da se kvare”, kaže Marko.
Svaki motor ima svoju priču, a članovi kluba ponosni su na trud koji su uložili u njih. Pronalazili su ih po garažama i u dijelovima.
"Najstariji modeli koje imamo su T12, imamo ih nekoliko. Oni su od 60-og do 65-og godišta. Imamo i novijih motora. Primjerice, neki APN6 su i 2000. godište. Stvarno skupljamo mnoge modele, tako imamo CTX, a trenutno je u pripremi i jedan E90. Pripremamo i neke koji su jako dobro sređeni, a neki od njih su stvarno rijetki modeli", dodaje.
Sretna priča podosta i košta, ali u pitanju je velika ljubav.
"Imamo toliko želja i elana, ali nemamo dovoljno financija i dovoljno vremena za sve odraditi. Kad vidiš koliko si novca i vremena u uložio u njih, to te ispunjava, ali i to što sreću vidiš i na licima prolaznika", zaključuje Deny.
POGLEDAJTE VIDEO: Direkt doznaje kako postati digitalni farmer bez da zaprljate ruke i kako od kripto svinje dobiti pravi pršut
