U petak, 24. ožujka, obilježava se godina dana od početka ruske invazije na Ukrajinu. Rat je, osim što je izazvao krizu u svijetu, na neki način promijenio i geopolitičku sliku svijeta, a nove političke prilike na kugli zemaljskoj u studiju Net.hr-a komentirao je geopolitički analitičar Branimir Vidmarović.
Upitan kako bismo sada mogli opisati geopolitičke prilike u svijetu, Vidmarović kaže da je najveća geopolitička promjena veliki rascjep između Rusije i zapadnog svijeta, misleći pritom na Europu i SAD.
"Čitav period koji je nakon raspada Sovjetskog Saveza nagovještavao nekakvo ideološko, sigurnosno i političko zbližavanje Europske unije, Amerike i Rusije, sada je kompletno završen“, rekao je Vidmarović, dodajući da je ruski predsjednik Vladimir Putin to i rekao u svojem nedavnom govoru da su odnosi degradirani, da ništa nije kao prije i da je to to.
Branimir Vidmarović u studiju Net.hr-a
"Barem za sada, nema puta nazad. Nove povijesne promjene će valjda nešto novo donijeti u budućnosti, no zasad je to to“, smatra ovaj analitičar.
Velika razlika između svijeta današnjice i svijeta otprije pet-šest do 10 godina je rast snage i neovisnosti zemalja takozvanog svijeta u razvoju, odnosno globalnog juga.
"Imamo jako puno regionalnih centara moći koji se sada bore za svoje mjesto pod suncem, za resurse, za svoje nacionalne interese bez da uzimaju u obzir interese SAD-a ili same Rusije", rekao je, dodavši da su to Kina, Indija, Saudijska Arabija, Turska, Latinska Amerika na čelu s Brazilom, pa čak i Afrika, odnosno Južnoafrička Republika.
"To je jedna fragmentacija, potpuno nova arhitektura sigurnosti, nema više blokovske podjele, nema više čak niti demokratizacije zemalja, taj proces se usporio. Imamo u nekim zemljama čak korak unazad prema autoritarizmu i rast tih regionalnih sila. Svatko želi rješavati probleme sa svojim susjedima na svoj način, svojim jezikom, bez uplitanja drugih“, rekao je.
Novo poglavlje u međunarodnim odnosima
Vidmarović ističe da je to jedno novo poglavlje u povijesti međunarodnih odnosa koje se polako naziralo zbog globalizacije.
"Donald Trump je to malo ubrzao, a Rusija je kompletno dodala ulje na vatru, promijenila sliku svijeta i otvorila novo poglavlje u međunarodnim odnosima“, kaže.
Od spomenutih zemalja, Vidmarović ističe da bi se Kina u budućnosti mogla pozicionirati kao velesila. "Kina je napola velesila. Ona je ekonomska velesila, ali još uvijek nema obilježja klasične velesile kao što su nekoć imali SSSR i Amerika. Njezino vrijeme će tek doći, iako ona sada snažno formira globalne procese", rekao je.
Ostale zemlje za sada ne mogu igrati veliku ulogu, no zajedno u ovoj situaciji vidimo da njihov stav itekako utječe na politike. "SAD i Europa zajedno nisu više jaki, što je paradoksalno, da isforsiraju svoju volju, sankcije, viziju svijeta i treba im podrška ostatka svijeta, ostalih 2/3 zemalja. A to su te zemlje u razvoju“, rekao je, kazavši da će te zemlje doći do izražaja, neke više, a neke manje.
Što se tiče Rusije i njihove diplomacije, Vidmarović kaže da je sada više nema. "Diplomacija kao takva nije umrla, ali ona više nije niti značajna, niti učinkovita i čini se da više nema smisla u diplomaciji“, rekao je.
U studiju je pojasnio da to nije samo ruski problem. "To se već neko vrijeme, počevši od Trumpa, naziva 'Twitter diplomacija'. To znači da lideri zemalja, predsjednici, formiraju odnosno objavljuju svoja mišljenja, stavove i politike o bilo kojoj zemlji preko Twittera, direktno“, pojašnjava, dodajući da je ta direktna komunikacija strahovito loša jer diplomacija ima ulogu filtracije državnih pozicija u nekoj zemlji.
"Ako neka zemlja želi nešto prenijeti lideru druge zemlje i uspostaviti neke veze, kontakte, utjecaj, onda su diplomati ti koji fino pokušavaju nivelirati, ulaze u sve pore društva, druže se s ekonomskom zajednicom, politikom, uspostavljaju veze ili prenose poruke od svojih predsjednika i svojih vlada. Kada imate Twitter diplomaciju, pitate se čemu onda diplomacija? To je jako velika grubost i to je onda gubitak finese na međunarodnoj razini, pridonosi konfliktima i nesporazumima, jer diplomati su ti koji reinterpretiraju riječi svoje Vlade i koji ih ublažavaju ili pojačavaju, ovisno o tome kako treba. To je sve fino, đentlmensko umijeće. Ovako ispada da imamo ljude, predsjednike, koji vode svoju zemlju, ali nisu stručnjaci za odnose s pojedinim zemljama, no imaju potrebe paušalno govoriti sve što misle i što im padne na pamet, i onda diplomacija nažalost umire“, kaže, dodajući da ne zna kako će to na kraju ispasti, no za sada mu se čini da je to loše.
Lavrov je irelevantan
"U kontekstu toga, niti ruska diplomacija sada pišljiva boba ne vrijedi, pogotovo u ovim uvjetima", dodao je. Kao primjer navodi i ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova koji je cijelog života gradio svoju reputaciju te je do zadnjeg vjerovao da se problemi mogu diplomatski riješiti.
"Ne znam sjećaju li se gledatelji njegova izraza lica na sjednici Vijeća sigurnosti kada su ga pitali podržava li odluku Putina da izvrši invaziju. On je bio jedan od rijetkih koji je rekao da bi ipak dao šansu diplomaciji, no onda su ga primorali da kaže da", kaže.
Vidmarović smatra da je Lavrov irelevantan. "On više nije diplomat nego je činovnik u državnoj službi koji eto ima funkciju da nekamo dođe i prenese ono što svi ionako već znaju", rekao je.
Na pitanje je li europska diplomacija pokazala svoju ranjivost i bespomoćnost u krizi koju je uzrokovao rat, Vidmarović je rekao kako europska diplomacija nije bespomoćna. "Europska diplomacija ima strahovito duboku i staru tradiciju. Francuzi i Nijemci zajedno, čak ponajviše Francuzi, su utemeljitelji diplomacije kao takve i zato je tužno gledati ovo što se događa“, kazao je.
Stvar je u tome da se Europa našla u situaciji koju nije očekivala. Europa nije mogla naći načina kako se nositi s time. "SAD je prvi znao kako se nositi s time – vojna podrška. Europljani su neko vrijeme živjeli u nekoj iluziji, da se može razgovarati. Onda su se jednostavno prebacili", kaže.
Europa je izgubila politički suverenitet
Ono što smatra lošim za Europu je da su europski lideri prihvatili američku viziju i američke ciljeve. "Prestali su misliti u kategorijama što je dobro za nas, izgubili su dio političkog suvereniteta. Europa je uvijek bila dosta pragmatična u svojim odnosima s Rusijom, a nakon ovog inicijalnog šoka gdje je Amerika uspjela grupirati EU, malo ih protresti, i vratiti u realnost, sada je EU poprimio kompletno narativ SAD-a u tom smislu. Shvaćam da mnogi smatraju da je to u redu, no jednostavno to nije u redu i nije dobro za Europsku uniju kao takvu, za njen politički put i suverenitet", kaže ovaj analitičar.
"Unija se 2000-ih počela profilirati kao samostalna ekonomska sila, u manjem smislu vojna, ali kao neki centar moći koji donosi svoje odluke i postupa neovisno. Ovako se Europa našla zatečena i ono što je poput neke brze pomoći, flastera, bilo pri ruci, je Amerika. Sada je nastala ta simbioza u kojoj je SAD poprilično politički i sigurnosno progutao EU i on se dugo neće moći od toga oporaviti", govori Vidmarović.
Smatra da to može biti negativno za odnose EU-a s pojedinim regionalnim centrima moći. "Unija je ipak imala svoj zasebni stav i prema Bliskom istoku, Latinskoj Americi, Indiji, prema sigurnosti u centralnoj i istočnoj Aziji, Tajvanu, Kini. Ona je gledala neke svoje interese. Sada ne, sada više neće moći. Sada će politički Europska unija biti apsolutno sinkronizirana s Amerikom", rekao je.
Putin će krenuti na Moldaviju?
Svijet se sve više pribojava da bi nakon Ukrajine, Putin mogao krenuti i na Moldaviju. "Bilo je strahova, no mislim da sada ta teza ne drži vodu jer resursa na ruskoj strani definitivno nema. Rat je težak, SAD i Europa naoružavaju Ukrajinu i naoružavat će dalje. Bilo kakav proboj bit će još teži, i doći do toga da bi se nekakve snage premjestile da idu na Moldaviju, taktički i strateški je vrlo upitno“, rekao je.
U Moldaviji, dodaje, ima puno ruskog utjecaja i ruskih agenata te sve to u ovoj situaciji stvara napetost i osjećaj straha. "Rukovodeći se nekom bazičnom logikom Putinovih strahova, ako Moldavija nije u NATO-u onda su ipak ti strahovi i rizici da će Putin nešto napraviti manji“, rekao je.
Pojasnio je kako je u ovoj situaciji u Putinovoj glavi kompletno taj narativ borba s NATO-m i SAD-om. "On svugdje vidi to. Gdje toga nema, rizik je manji“, kaže.
Upitan gdje je Kina trenutno, bavi li se ona nekim svojim poslom ili sve budno promatraju iz prikrajka, Vidmarović kaže da oni sve promatraju, ali se bave svojim poslovima. "Kinezi prate svoje interese. Vidimo da se nakon formiranja nove vlade nije radikalno promijenila vanjska politika. Zadržava se ta jedna sinocentrična neutralnost. Kina ne podržava rusku agresiju, ali ne podržava niti američke sankcije. Kina gleda što njoj paše“, kazao je, dodajući da je trenutno u sferi njihovih nacionalnih interesa Tajvan i želja s jedne strane da se nastavi trgovina s cijelim svijetom, uključujući i Ameriku.
Kinezi, govori, gaje nekakvu nadu za normalizacijom odnosa s Amerikom, a s druge strane imaju želju da Rusija ne kolabira, jer bi u tom slučaju kinesko zaleđe bilo ranjivo. Vidmarović kaže da je Kina rastrgana između strateških ciljeva svojih nacionalnih interesa da ima jakog susjeda s kojim može trgovati i da ne pokvari odnose s ostalim dijelom svijeta.
Komentirao je i na nedavnu izjavu bivšeg veleposlanika u Rusiji Bože Kovačevića, koji je rekao da je jedina strana s kojom je Rusija spremna ozbiljno pregovarati SAD, no Zapad to ne želi već oni žele razgovarati o globalnom uređenju sigurnosnih pitanja s Kinom.
Upitan izgleda li mu to da se neke druge zemlje "tuku" preko leđa Ukrajine, Vidmarović kaže da je veleposlanik Kovačević to dobro rekao. "Samo mogu potvrditi. Ono što mi ne želimo čuti je da je ovo i svojevrsni proxy rat, okršaj različitih sila i utjecaja. To ne znači da je čitav ukrajinski rat proxy, ali ima elemenata u tome – ima elemenata okršaja NATO-a i Rusije, ima elemenata okršaja Amerike i Rusije i ima elemenata i ovog o čemu je govorio veleposlanik Kovačević", rekao je Vidmarović.
"SAD bi htio prije svega da Ukrajina sama razgovara s Rusijom, ali isto tako SAD bi htio da Kina poduzme nešto, ili milom ili silom, da odabere stranu i natjera ili nagovori Vladimira Putina na neke stvari te na taj način pokaže da je konstruktivan igrač po američkim pravilima", kaže.
Pozadina je dublja
Dodaje da se iza toga krije još jedna stvar. "SAD bi htio razgovarati o budućim modusima ograničavanja nuklearnog oružja s Kinom. Rusija im više nije zanimljiva, oni se boje da Kinezi nekontrolirano gomilaju nuklearno naoružanje“, kaže, dodajući da je to pokušaj da se Kina uvuče, no Amerikanci nemaju recept kako to napraviti.
"Oni bi htjeli koristiti i ćuške i kolačiće, a to s Kinom ne pali. Ili se moraš kompletno otvoriti Kini i reći da smo prijatelji ili se kompletno odreći Kine. Kina je prevelika da dopusti takvu manipulaciju“, kaže.
Rekao je da bi Amerika htjela da se Kina angažira, stane na američku stranu i da se vidi točno gdje stoji. „To bi onda čitavom svijetu signaliziralo da je Amerika ta koja diktira sve uvjete i koja je sposobna uvući Kinu u ovakav dijalog“, kaže.
Branimir Vidmarović u studiju Net.hr-a
Na pitanje tko je u trenutačnoj poziciji "jači", odnosno tko je u boljem položaju, Vidmarović kaže da definitivno SAD kao zemlja s najboljim i najsigurnijim geografskim položajem, zemlja koja si može dopustiti i odgovarati na izazove i kreirati probleme diljem svijeta bez realne ugroze da će netko fizički zaprijetiti američkom tlu.
"Uz ekonomsku moć, tehnologiju i inovacije, uz vojsku, kapacitete projiciranja moći preko vojnih baza u drugim državama, i strateška partnerstva, SAD je definitivno najjača sila na svijetu", kaže.
Kina je s druge strane velesila u nastajanju, mišljenja je. "Ona je hibridna velesila, nema dovoljno jaku vojsku da se suprotstavi SAD-u u smislu tih količina jedinica, tehnologije, projiciranja snaga. Kina nema partnere. U nepovoljnom je okruženju, kineski geografski položaj nije baš najbolji, okružena je zemljama koje imaju svoje nuklearno oružje i nisu baš prijateljski raspoložene. Ogromna je ekonomska velesila, druga na svijetu, koja generira ogroman profit za druge svjetske kompanije na svom tržištu i vani. Ali pritom nema instrumenata, ona ne može iskoristiti svoju valutu kao prisilu ili sankcijsko oružje kao što to može SAD. To je vrlo zanimljivo. Ona je neujednačena velesila", kaže, dodajući da kada se sve stavi na papir, ona uopće nije velesila, ali pritom je ekonomski i politički toliko rasprostranjena u svijetu da je strahovito bitan faktor diljem čitavog globalnog juga i ne može se zaobići.
"I ostali postaju ti komadići, političko-ekonomsko-sigurnosni faktori u svojim dijelovima svijeta, svatko u svojoj regiji. Možemo reći da nije stvar u tome da pada američka moć, da Amerika slabi, nego se drugi razvijaju. Količina moći i sigurnosti na zemlji, recimo da je neograničena i u tom smislu se svi ostali mogu širiti. Amerika može i dalje jačati, ali komparativno kada gledamo rast drugih zemalja, drugih centara moći, onda vidimo da Amerika više nije ono što je bila prije 30 ili 40 godina. Tako otprilike stoje stvari", rekao je geopolitički analitičar Branimir Vidmarović u studiju Net.hr-a.
