Iako od samog početka ruske agresije na Ukrajinu nad tim sukobom visi jeziva nuklearna prijetnja, ona je u posljednje vrijeme prisutnija no ikada. S mnogih strana govori se o najvećoj nuklearnoj krizi još od one Kubanske na vrhuncu Hladnog rata. Čak je i američki predsjednik Joe Biden ovih dana kazao: "Nismo bili sučeljeni s prijetnjom ''armagedona'' od Kennedyja i kubanske raketne krize" 1962. godine.'' Doduše, Bijela kuća žurno je ublažila Bidenovu izjavu priopćenjem u kojem se navodi da ''zasad nema naznaka da se Rusija aktivno prirpema koristiti nuklearno oružje u Ukrajini''.
Kako god bilo, nuklearna psihoza umngome podsjeća na onu iz druge polovice prošlog stoljeća, a podjednako je podgrijavaju i Rusija i Zapad.
'Postoji puno stepenica prije upotrebe nuklearnog oružja'
U slučaju da Vladimir Putin odluči na ratištu u Ukrajini doista upotrijebiti taktičko nuklearno oružje, NATO i zapadni saveznici svakako bi reagirali. Pitanje je - kako? A pitanje je i na koji način NATO misli odvratiti Putina da ni ne pomisli posegnuti u ruski nuklearni arsenal. Pitanje o tim pitanjima postavili smo vanjskopolitičkom analitičaru Branimiru Vidmaroviću koji napominje da je nuklearna opcija uvijek na stolu već samim time što je činjenica postojanja nuklearnog oružja sama po sebi prijetnja.
''Kada bi rat krenuo radikalno krivo za samu Rusiju, Kremlj bi razmatrao nuklearnu opciju više nego ozbiljno. Zasad, s ovim napadima na kritičnu ukrajinsku infrastrukturu, vidimo da postoji puno stepenica prije nego što se dođe do nuklearnog oružja. Tu može biti dodatnih eskalacija i nastavka rata konvencionalnim naoružanjem, što nas s jedne strane umiruje, ali s druge nije dobro za samu Ukrajinu jer Rusija još uvijek ima kapaciteta da izmasakrira Ukrajinu običnim raketama i klasičnim vojnim taktikama. Međutim, mogućnost nuklearnog okršaja raste u onoj mjeri u kojoj se Ukrajina dobro brani'', ističe Vidmarović.
'EU i NATO digli bi ruke od ikakve vojne intervencije'
Ako bi došlo do ruskog nuklearnog udara na Ukrajinu, kaže Vidmarović, NATO ne bi mogao reagirati ičim drugim osim nastavkom konvencionalnog naoružavanja Ukrajine te još žešćim sankcijama i blokadom Rusije.
''U tom hipotetskom scenariju otvorila bi se Pandorina kutija i kalkulacije za ulazak u okršaj s Rusijom bile bi sasvim drugačije. Zasad govorimo samo na razini rekla-kazala, kao o nekoj legendi koja se prepričava. Ali ako bi Rusija doista to učinila, ne vjerujem da bi se SAD, NATO ili itko drugi odlučio uplesti u taj rat i pokušati kazniti Rusiju za to zlodjelo. Rizici bi bili apsolutno preveliki,a demonstracija moći tih rizika bila bi toliko katastrofalno snažna i jaka da bi vlade i stanovništvo Europske unije i zemalja NATO-a jednostavno digli ruke od ikakve vojne intervencije, nego bi nastavili samo s ekonomskim sankcijama'', kaže Vidmarović.
'Putin bi pregovarao, ne odgovara mu dugotrajan rat'
Bi li tomu prethodila nekakva diplomatska akcija, pokušaji da na Putina utječu lideri za koje se pretpostavlja da bi ih poslušao, poput kineskog predsjednika Xija Jinpinga ili barem saslušao, poput turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana? Vidmarović smatra da je Putin u ovom trenutku zainteresiran za pregovore. No, ne i Zapad.
''Putinu ne odgovara dugotrajan rat. On bi htio to završiti što je moguće prije i pritom ostvariti nekakvu pobjedu poput učvršićivanja aneksija koje je izvršio u Ukrajini. Putin je zainteresiran za pregovore, ali Zapad i Ukrajina nisu, jer nemaju nikakvog legitimnog razloga to učiniti. Sve to stvara negativnu atmosferu za pregovore, jer bi u hipotetskom slučaju pregovaranja zapravo morali priznati da je druga strana ilegalno otela dio teritorija i složiti se s time. Ukrajina nema nikakvog razloga da pristane na to, a Zapad je kompletno u modusu ograničavanja ruskog razvoja pa ne vidi razloga zašto bi Rusiji priznao ilegalno pripajanje tuđeg teritorija. Zbog svega toga šanse za diplomatsko rješenje su strahovito male, možda najmanje od početka sukoba'', smatra Vidmarović.
Vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović
'NATO i SAD mogu ovu igru igrati puno dulje nego Rusija'
Slijedom toga, postavlja se i pitanje ''gura'' li NATO svijet k nuklearnom scenariju svojim inzistiranjem na pobjedi Ukrajine na bojnom polju, a ne za pregovaračkim stolom.
''NATO forsira vojnu pobjedu Ukrajine i sposoban je, uz pomoć SAD-a, uspješno igrati tu igru jako dugo. Puno dulje i uspješnije od Rusije. Baš zbog toga Rusija pokušava završiti svoju ''operaciju'' što je prije moguće, jer shvaća da u uvjetima sankcija i izolacije NATO i SAD kombinirano imaju daleko više kapaciteta, materijala, resursa i financija da izdrže taj rat do kraja. Treba imati na umu da pritom najviše pati Ukrajina. Koliko god da su plemeniti ciljevi očuvanja ukrajinskog integriteta i nastojanja da ona oslobodi svoj teritorij, Ukrajina i dalje stradvaa i biva razarana, a to je cinična strana ovog sukoba'', zaključio je Vidmarović.
