Devetnaestogodišnja Alina živi u Nižnjem Tagilu, uništenom industrijskom gradu u ruskoj regiji Ural. Kad ne studira za diplomu grafičke dizajnerice, druži se sa svojim dečkom Sergejem i gleda holivudske filmove - nekad prije u lokalnom kinu, danas piratske, uslijed nametnutih zapadnih sankcija. Alina pije u lokalnim barovima, a sanja o preseljenju u Moskvu kako bi mogla raditi u visokotehnološkoj industriji. Poput većine mladih Rusa, ovisna je o svom pametnom telefonu, a na svojoj stranici na VK-u (ruskoj verziji Facebooka), stavlja tipične tinejdžerske objave: fotografije s odmora na plaži u Egiptu, videozapise o manikuri, modi, filmovima i TV-u. Velika je obožavateljica lika Maisie Williams iz Igre prijestolja, koju naziva "žestokim" uzorom moderne žene.
Međutim, od 24. veljače 2022., Alinina stranica pokazuje drugačiju sliku. Poput stotina drugih Rusa, i ona se pridružila desecima vladinih i internetskih grupa koje nose nazive poput "PRAVA Ukrajina", "Antiteror Z", "Z za Pobjedu", "Rusko proljeće" i "Snaga u istini". Alina je počela dijeliti objave ratnih skupila kojima se pridružila, opisuje za Foreign Policy Ian Garner, povjesničar i prevoditelj ruske ratne propagande, koji objašnjava kako funkcionira zastrašujuća fašistička stvarnost u toj zemlji:
Alternativna stvarnost i jezik nasilja
U tom online svijetu potaknutom zavjerama, svaki dan se otkrivaju nove "istine" o navodnim ukrajinskim izopačenostima, Rusija je pod stalnom prijetnjom tajnog SAD-a i NATO snaga, a Ukrajina mora biti uništena kako bi spasila sebe i Rusiju od nacističke prijetnje. Alinin VK zid prepun je apokaliptičnih slika Bijele kuće u plamenu u "Fašingtonu, DC", pravoslavnih svećenika koji blagoslivljaju trupe na fronti i ruskog predsjednika Vladimira Putina prikazanog kao "spasitelja". U ovoj alternativnoj stvarnosti, sveta Rusija okružena je neprijateljima koji žele njezino potpuno uništenje.
Kako je rat u Ukrajini trajao, Alina je objavama počela dodavati i svoje komentare. "Koholi su šupci", napisala je, koristeći pogrdni izraz za Ukrajince. "Bijelo na našoj ruskoj zastavi znači čistoću"; "Ukrofašisti, vi ste BIJESNI PSI"; “Da sam ja [glavna] vi bi seronje dobili što zaslužujete”; "Ukrajinci, bolje da ne pričate na ukrajinskom, samo zvuči glupo, kao sje**** ruski." Putin je, objavila je Alina, "dar od Boga. Svi smo mi Putin."
Alina ne ponavlja samo propagandu vlastite vlade i grupa na društvenim mrežama kojima se pridružila. Naučila je govoriti jezikom nasilja — jezikom ruskog fašizma. I nije jedina. Tisuće Rusa danas sudjeluje u ovom javnom iskazivanju mržnje i ratnog huškanja na Runetu — internetu na ruskom jeziku, koji ima vlastite društvene mreže, tražilice, stranice za blogove i širok raspon aplikacija.
Mladi ruski korisnici interneta razmeću se svojim bijesom, tjerajući jedni druge u antiukrajinsko ludilo dok vijesti – ili, bolje rečeno, teorije zavjere – o ratu izjedaju svaki dio ruskog društva. Ukrajince napadaju kao podljude; ponavlja se najnoviji vladin narativ o zapadnom zlu; Putin i Bog su hvaljeni što su doveli Rusiju u Ukrajinu da unište fašističku prijetnju; a mrtvi ruski vojnici slave se kao sveci mučenici.
Buđenje fašizma i 'ruski svijet'
Mladi ruski fanovi poput Aline nešto su novo na postsovjetskom prostoru. Alina iskreno iskazuje svoju agresivnu nacionalističku retoriku, dijeli zavjereničke memeove i demonstrira podršku ruskom ratu u Ukrajini. Za nju, Rusija zaslužuje biti velika nacija, ali je okružena prijetnjama. Alina ubrzano gubi interes za zapadne filmove i TV dok uočava sve strašnije zavjere skrivene unutar trojanskog konja američke kulture. Ona, i svi mlađi od nje, možda će upoznati Rusiju gotovo potpuno odsječenu od Zapada - Rusiju vođenu mesijanskim, apokaliptičnim i duhovnim ciljevima euroazijske dominacije. Ovo je Rusija u koju žele uroniti, Rusija koja obećava dublje, duhovne nagrade nasuprot površnog, ali opasnog načina života "probuđenog" Zapada. Ovo je fašistička Rusija.
Čini se da Rusija 2022. utjelovljuje najmračnije elemente fašizma 20. stoljeća. Pod vodstvom navodno čudesnog vođe, to je mjesto gdje niz ahistorijskih i kvazi-religioznih razmišljanja, slika i mitova podupire potpunu militarizaciju države, ponovno osvajanje izgubljenog carstva i misiju brisanja rasnog neprijatelja - ukrajinski narod. Optužbe i gušenje slobode govora postaju sve javnije i nasilnije. Nestali su posljednji neovisni mediji, a svi žive u strahu od proizvoljnih uhićenja i premlaćivanja, boje se reći što misle o onom što se još uvijek službeno ne zove "rat".
Poznanik mi govori da je ruski FSB u prvom tjednu rata u Ukrajini uhitio njegovu majku, stariju ženu, jer je na društvenim mrežama podijelila objavu koja je samo izvještavala o prosvjedu protiv rata. Gospođa nije prisustvovala događaju niti je poticala druge da to čine, piše Garner.
Nacija se bori u ratu kolonijalne agresije kako bi kontrolirala ono što je postalo poznato kao ruski mir - "Ruski svijet" - iluzornu sferu kontrole nad svim stvarima koje se kulturno, lingvistički ili na neki drugi način smatraju ruskima. To znači eliminirati Ukrajinu. Nestala je kultura multietničnosti i humanizma koja je, barem površno, upravljala sovjetskim životom.
Kulturni genocid kao nastavak fizičkog genocida
Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev javno je pozvao na brisanje Ukrajine i Ukrajinaca: "Mrzim ih. Oni su gadovi i nakaze. Žele smrt nama Rusima. Dok sam živ, činit ću sve što mogu da nestanu." Medvedevljeve riječi na internetu i u elektronskim medijima ponavljaju državni propagandisti: "Vojni uspjeh… neće biti konačno rješenje. Denacifikacija Ukrajine je moguća samo brisanjem povijesti njezinih posljednjih 30 godina." Kulturni genocid – brisanje ukrajinskog jezika, kulture i tradicije – već odražava fizički genocid koji se provodi u mjestima kao što je ukrajinska Buča.
Vizije teritorijalnog širenja potaknute su opsežnim aluzijama na velika povijesna carstva. Kao što je nacistički vođa Adolf Hitler sanjao o Lebensraumu za arijevske Nijemce, tako Putin i njegovi propagandisti govore o ponovnom stvaranju izgubljenih carstava iz prošlosti. Povremeno čak obećavaju da će vojno osvojiti Europu, a ekonomski Kinu i SAD. Nepotrebno je reći da su te vizije osvajanja, žrtvovanja i državnosti nedosljedne, nelogične i ahistorijske te više bajka nego stvarnost.
Rusija je preplavljena slikama uniformne muškosti, religioznosti i nacionalnosti dok rat izmiče kontroli ruske vojske. Slike izvučene iz sovjetske i carske prošlosti nacije, pomiješane s vjerskim simbolima, izvezene su na vojničkim jaknama, lete iz automobila i naslikane su na prozorima učionica. "Z", vladin kriptični simbol rata, je posvuda. Na televiziji su vojne parade i "spontane" proratne demonstracije. Beskrajni memeovi, videozapisi i slogani koji pozdravljaju rusku vojnu prošlost i sadašnjost razbacani su po cijelom internetu. Taj eksperiment jednako je neskladan ahistorijski koliko je neskladno i imperijalno te vjersko držanje koje podržava javno Putinovo opravdanje za invaziju na Ukrajinu.
Regeneracija kroz rat i uništenje
U međuvremenu, u paravojnim omladinskim skupinama za djecu, u obveznoj obuci u školama i na sveučilištima, u konstantnom prikazivanju filmova i emisija o prošlim i sadašnjim ratovima, u vojnim paradama i kroz regrutaciju, mlade Ruse priprema se za povijesnu nacionalnu sudbonosnu ulogu spasitelja čovječanstva. Svatko tko je mlađi od 19-godišnje Aline odrastat će uz oksimoronsku frazu - "borba za mir", slogan iz sovjetske ere koji se sada neironično vraća kako bi odzvanjao u ušima. U današnjoj Rusiji rat nije posljednje utočište. To je bitan dio života i paradoksalno, bitan je za mir.
Izraz "fašizam" možda ima problematičnu povijest, ali paradoks - rat je mir - središnji je dio njegove političke filozofije. Talijanski filozof Umberto Eco primijetio je da je jedan od ključnih aspekata fašizma bio stalni rat koji se morao voditi kako bi se dokazalo da je nacija uvijek na putu čiste regeneracije. “Pacifizam je loš; život je stalni rat", napisao je sredinom 1990-ih. Ali zašto bi Putin, autokrat iz 21. stoljeća - koji naizgled nema stvarne unutarnje prijetnje svojoj moći i vlada zemljom koju pokreću prihodi od bogatih prirodnih resursa - bio privržen takvoj viziji?
Britanski učenjak Roger Griffin tvrdi da fašizam želi regenerirati naciju kroz rat. Cilj mu je uništiti elemente modernosti kako bi se stvorio novi svjetski poredak kao odgovor na "degenerativne sile konzervativizma, individualističkog liberalizma i materijalističkog socijalizma". Uništavanje moralno degeneriranih neprijatelja i moralnih poredaka od strane etnonacionalističkog društva potpuno posvećenog ovom cilju, želi donijeti novu eru u povijesti. To novo doba, međutim, samo ponovno stvara navodno izgubljenu prošlost: vrijeme mitskog, čudesnog sklada kada su nacija i njeni podanici bili kulturno i vojno moćni. Za Rusiju, ovo fantastično doba rastavlja i ponovno sastavlja dijelove srednjovjekovne, carske i sovjetske prošlosti, gdje simbol i mit nadilaze povijesnu stvarnost. Utopija za kojom se žudi može postojati samo kao fiktivni spektakl, izveden za javnost i od strane javnosti. To je čista bajka.
Fašizam, kaže Griffin, tako neprestano obećava da će prosječnost i slabost zamijeniti "mladošću, herojstvom i nacionalnom veličinom". Hitlerov arijevski Übermensch (Natčovjek) trebao je predstavljati uređen, pročišćen ideal bez bolesti, slabosti, anarhije i dekadencije. Fašistički projekt usmjerava svu svoju vojnu, vjersku i kulturnu energiju u postizanje ove regeneracije - čak i ako to znači žrtvovanje vlastitog naroda, uništavanje gospodarskih resursa ili iracionalno djelovanje na bilo koji drugi način. Fašistički režimi moraju održavati nasilje kako bi mogli uvući društvo u stalno čišćenje - stalno održavanje nasilja protiv neprijatelja po izboru. Ovo je danas Putinova Rusija.
Fašizam na klik udaljenosti
Za razumijevanje ruskog fašizma potrebno je pogledati kako država ovom idelogijom hrani svoje najmlađe generacije i kako mladi šire opasne, mitske vizije globalnog nemira i nacionalne regeneracije.
Putinova Rusija je krhka, Potemkinova država. Nakon 22 godine na vlasti, njegov narod vidio je malo uspjeha. Bez ikakvih stvarnih postignuća koja bi osigurala bogastvo i položaj ruske elite, ruski vladari moraju gledati dalje od masovne materijalne dobiti kako bi zadovoljili stanovništvo gladno samopoštovanja i poštovanja. Putinova Rusija učvrstila je fašistički san u izrazito modernoj popularnoj kulturi.
Moderna fašistička kultura, tvrdi danski učenjak Mikkel Bolt Rasmussen, ne širi se kroz formalne političke stranke i institucije - nacističke stranke 21. stoljeća ili smeđekošuljaše - već kroz popularnu i internetsku kulturu. Ne postoje zatvorena vrata iza kojih fašistička ideologija ne bi mogla doprijeti. Za stvaranje masovnih pokreta više nisu potrebne stranke, kada se na društvenim mrežama mogu stvoriti grupe kojima se moguće pridružiti jednim klikom. Fašističke vlade i njihovi podanici neprestano se izgrađuju i rekonstruiraju (čineći suprotno svojim neprijateljima), kako na internetu, tako i u stvarnom životu. U online prostorima gdje performans i javni prikaz lako nadjačaju svakodnevnu stvarnost, fašizam je sklon uprizorenju onoga što Bolt Rasmussen naziva "simulakrumom (simulacijom stvarnosti) društva".
Čak i oni apatični i otporni neizbježno bivaju uvučeni. Noću ili danju, Alina može umočiti prste u toplinu kolektivne pripadnosti i glamura fašističkog spektakla. Fašistički skup - blještav, primamljiv - uvijek je dostupan jednim potezom prsta. Kazališni, uvijek prisutni spektakl društvenih medija prisiljava pojedince da se neprestano bave politikom i definiraju u odnosu na nju. Online komentari ili memeovi koji podupiru ratne zločine nisu samo nabacane ideje. Čak i oni koje šire vladini botovi oblikuju svijet u kojem se ti zločini normaliziraju i potiču, čineći njihovo stvarno počinjenje vjerojatnijim.
Raspršena populacija pojačana mamcima za klikove na društvenim mrežama ustupa mjesto bujici fašističkog nezadovoljstva i utopizma. S druge strane, sintetički svjetovi narativa konstruiranih na društvenim medijima i u popularnoj kulturi formiraju stvarne političke odluke: izmišljeno, periferno, efemerno i kaotično postaje stvarnost. Prazno internetsko brbljanje o genocidu postaje stvarnost.
U često kontradiktornoj, pantomimičnoj i jezivoj popularnoj kulturi, mladi Rusi proveli su više od 20 godina, susrećući se uvijek iznova s ideološkim porivima države. Unutar tog prostora, mitsko razmišljanje lako koegzistira s fragmentima vanjske stvarnosti i proizvodi izrazito moderan, ruski fašizam. Ideološki slab i nedosljedan do krajnjih granica, on je tu i može se otkriti u ambicijama države i u glavama mnogih njenih podanika. On je i na društvenim mrežama. Ako nas je moderna politika na Zapadu nečemu naučila - kroz fenomen Donalda Trumpa, Brexit, pokret protiv cijepljenja - to je da se stvarnost oblikuje na društvenim mrežama. Društveni mediji su stvarni život. Online Alina je stvarna Alinina.
Ekstremizam u zalogajima
Putin se rijetko činio dosljednim ideologom. Često prelistava ruske nacionalističke filozofske spise, spajajući ideje i citate bez konteksta u svojim govorima, iznoseći definitivne tvrdnje, a zatim odustajući od njih u korist postizanja dogovora kako bi brzo zaradio novac ili ponizio svoje zapadne protivnike. On - zajedno s nostalgičnim stanovništvom - postaje liričan o stabilnosti, sigurnosti i kulturi sovjetske ere.
U nijansiranoj obradi pitanja ruskog fašizma, objavljenoj godinu dana prije njezine invazije na Ukrajinu, Marlène Laruelle je ustvrdila da "Rusija nema ideologiju rasnog uništenja ili dominacije koja bi dopustila paralelu s nacizmom. Niti prikazuje ideološku doktrinu nasilno usađenu u stanovništvo, uspješnu masovnu mobilizaciju oko projekta utopijske regeneracije, visoku razinu represije ili diktatorsko funkcioniranje." U 2022. ništa od toga ne vrijedi. Rusko društvo, posebno online, prožeto je ideologijom razornog rata, motiviranom rasnom netrpeljivošću i ruskom izuzetnošću. Ideologija je kontradiktorna, slaba i nelogična, ali se neprestano prenosi u popularnoj kulturi. Ciljevi se odnose na moral i psihologiju - na unutarnju transformaciju - koliko i na geopolitiku. Za njihovo postizanje potrebno je internalizirati paranoidni, ultranacionalistički svjetonazor; državna politička kultura mora biti ponovno napisana jer se društvo čisti od svega što nije rusko.
Ova unutarnja bitka odražava se izvana u rasističkom, imperijalističkom ratu protiv etničkog "drugog" u Ukrajini. Ruski mesijanizam - povijesno poznat kao posebna uloga Rusije da odvlači svijet u utopiju kroz uništenje, mučeništvo i žrtvu - spojen je s fašističkom idejom čišćenja sebe i društva. Danas se te fašističke ideje otvoreno iznose, ne samo u mračnim kutovima Runeta, već i u središtu nacionalnog političkog diskursa. Ne žuri svaki Rus otvoriti državne novine ili uključiti non-stop propagandu na državnim televizijskim kanalima. U vrtlogu Runeta, ideje se brzo filtriraju od središta do periferije i natrag. Fašističko razmišljanje zrači prema van iz Kremaljske vojske suputnika i medijskih stručnjaka, koji generaciji društvenih medija predstavljaju ekstremne ideologije u komadićima veličine zalogaja.
Sav ovaj sadržaj je nezaobilazan. Odlučite li da ga ne želite konzumirati, vaši će ga prijatelji i obitelj ubaciti u vaš pametni telefon putem objava na društvenim mrežama. Suprotstaviti se znači - ne biti dovoljno Rus i stoga, po definiciji, izdajica.
'Čišćenje' kroz smrt i nasilje
Šaljem Alini novinski izvještaj o liječnici od 30 i nešto godina koja je napustila Rusiju kako bi pomogala ukrajinskim izbjeglicama u Poljskoj, i pitam je: "Što misliš o ovome? Nije li ona samo pomagala ljudima?" Alinin odgovor je nedvosmislen: "Ona je izdajica. Ne vraćaj se." Svijet u koji su ona i toliki drugi Rusi uronili ne dopušta nijanse, fleksibilnost ili razumijevanje alternativnih pogleda, piše Garner.
Alina je u travnju 2022. ponovno podijelila video skupine Rusa u Kursku koji bodre svoje trupe na frontu. Na videu su vozila označena slovima "Z" i "V" koja označavaju podršku ratu. Njihovi vlasnici stoje uz cestu, mašu ruskim zastavama i navijaju dok prolazi konvoj ruskih kamiona i vojne opreme. Nekoliko sekundi kasnije, kamera hvata tridesetogodišnjeg muškarca u retro sovjetskoj sportskoj jakni kako podiže desnu ruku u nacistički pozdrav. Dalje u gomili, dječak - ne stariji od 5 ili 6 godina - u borbenoj uniformi, uz svog oca koji podiže ruku u nacistički pozdrav. Dječak, imitirajući oca, pruža desnu ruku.
Poput Alininih improviziranih objava na društvenim mrežama, ove figure čine nešto više od pukog iskazivanja domoljublja ili pojavljivanja na skupu zato jer im je netko rekao da to moraju. Oni prihvaćaju kolaž simbolike koji označava njihovu odanost sovjetskoj prošlosti (jakna u sovjetskom stilu), militarističkoj sadašnjosti (borbena uniforma) i ideologiji rasne superiornosti (nacistički pozdrav i Z/V oznake koje simboliziraju rat za etničko uništenje). Starije generacije ohrabruju svoju djecu da se uklope u ovu "izmiješanu" stvarnost.
Ruska publika prihvatila je video, izražavajući podršku komentarima stotina tisuća korisnika na Telegram kanalima: "Dečki, samo se držite!"; "Smrt ukronacistima"; "Neka vas Bog čuva."; a simbolika i ponašanja ruskog fašizma pojačavaju se ponavljanjem - uključujući kazališnu paradu mašućih vojnika, izvedbu pozdrava i javne odanosti od strane gomile, ponovnim dijeljenjem videa. Svako pozivanje je nepotaknuto ili samo prikriveno potaknuto od strane države.
U ovom malom, ali znakovitom primjeru, nazire se cijelo performativno izvođenje modernog ruskog fašizma. Ali, ne treba gotovo vulgarnu banalnost ovih izvedbi zamijeniti s nedostatkom smisla. Ovo je kultura koja je zaokupljena smrću. Bilo da se radi o ubijanju "neruskih" elemenata unutar zemlje, slanju mladih Rusa da umiru u ratovima u inozemstvu ili klanju civila u genocidnim vojnim kampanjama - smrt se veliča. To veličanje nije ograničeno na državne institucije, govore državnih političara ili državne medije. Ruska država provela je 20 godina formirajući nacionalni identitet fiksiran na žrtvu i smrt.
Danas, Alina i njezini suvjernici kipte od revolucionarnog žara. Oni su spremni "očistiti" sebe, svoju djecu i svoje susjede kroz djela nasilja - i smrti.
