1. Globalna recesija
Iako je globalna financijska kriza započela još tamo 2007. godine, a svoj najjači udar na financijske institucije imala 2008, ipak je 2009. godinu obilježila teška i duboka recesija. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama u 'crni ponedjeljak', 27. siječnja, posao je izgubilo 72 tisuće ljudi. Dva dana kasnije američki je Kongres prihvatio paket pomoći za gospodarstvo težak više od 800 milijardi dolara. Poticaje za svoja gospodarstva osigurale su i brojne druge zemlje, te su najjača svjetska gospodarstva naposljetku isplivala iz recesije, dok Kina, primjerice, u nju uopće nije niti ušla, iako je zabilježila značajan pad gospodarskog rasta.
2. H1N1
Nakon ptičje gripe, svijet je digao paniku oko one svinjske. Virus H1N1 početkom se godine najviše proširio po Meksiku, gdje je u travnju od njega umrlo 150 ljudi, a zaražene su tisuće. Gripa se proširila i SAD-om i Europom, a Svjetska zdravstvena organizacija 11. je lipnja proglasila pandemiju svinjske gripe. Prvotna panika ipak se malo smirila nakon što se pokazalo da gripa i nije ništa smrtonosnija od one obične. H1N1 je tijekom jeseni stigao i do Hrvatske, a cjepivo protiv svinjske gripe je uzrokovalo brojne kontroverze. Prvi su s cijepljenjem počeli Kinezi, a nakon njih i SAD, te europske zemlje. Međutim, odmah su se pojavili i prigovori nezavisnih stručnjaka o tome da je cjepivo premalo istraženo, da sadrži sastojke koje ne bi smjelo, a posebnu je pomutnju izazvala činjenica da su farmaceutske kompanije, koje su optuživane da stvaraju paniku radi zarade, od država tražile da potpisuju ugovore kojima se ograđuju odgovornosti za eventualne posljedice cijepljenja. Pojavile su se i teorije zavjere o masovnom trovanju, mikročipovima u cjepivu i druge. Nije čudo da je stoga vrlo mali postotak primjerice Nijemaca, ali i Hrvata, pristao na cijepljenje. S druge strane, Austrija je cijepila već dvije trećine svog stanovništva.
3. Barack Obama
2009. godina ostat će zapamćena i kao početak novog odnosa SAD-a prema svijetu – 20. siječnja je inauguriran 44. američki predsjednik Barack Obama. Osim bojom svoje kože, Obama se od svog prethodnika Georgea W. Busha razlikuje i u stavu prema gotovo svim važnim pitanjima, pa je tako jedna od prvih njegovih odluka bila da zatvori zloglasni logor za osumnjičenike za terorizam Guantamo Bay na Kubi. Obama je otvorio mogućnost dijaloga sa svima, pa i s onima koje je Bush planirao napasti, kao što su Iranci, a dao je i hrabro obećanje o svijetu bez nuklearnog oružja. Zbog toga je Obama usprkos činjenici da je na čelu zemlje koja aktivno vodi dva rata (Afganistan i Irak) dobio Nobelovu nagradu za mir, za koju je sam rekao da smatra da je ne zaslužuje, no da zna da je ona izraz želje da ostvari svijet kakav je obećao.
4. G20
Globalna kriza potaknula je svjetske vođe da se počnu dogovarati o novoj regulativi za financijske institucije, međutim, unatoč željama svjetske javnosti nije došlo do usvajanja konkretnih mjera. Na sastanku svjetskih vođa u rujnu, dogovoreno je da će se postupno uvoditi ograničenja bankama na izloženost kreditnim rizicima, te da će se nagrade menadžerima vezati uz dugoročni uspjeh kompanija. Sve veća snaga, pak, zemalja u razvoju, dovela je do toga da se donese odluka da će skupinu osam gospodarski najrazvijenijih zemalja svijeta, G8, zamijeniti forum G20, kojiokuplja i zemlje u razvoju poput Kine, Indije, Brazila, Argentine i drugih. G20 ipak do 2011. godine neće u potpunosti zamijeniti G8, već će se sastanak skupine G20 održati u Kanadi paralelno sa sastankom čelnika G8.
5. UN-ova konferencija o klimi u Kopenhagenu
Dugo očekivani samit svjetskih vođa na drugu temu, UN-ova konferencija o klimatskim promjenama u Kopenhagenu, pak, nije urodio nikakvim dogovorom. Kopenhagen je trebao iznjedriti sporazum koji bi zamijenio Protokol iz Kijota. Uoči samita brojne su zemlje veliki zagađivači poput SAD-a i Kine dale velikodušna obećanja o smanjivanju emisija ugljičnog dioksida, no u Kopenhagenu se nisu dale obvezati na smanjivanja koja bi, kažu znanstvenici, zadržala globalni porast temperature ispod dva stupnja Celzija – povećanje temperature koje će ionako zbog topljenja polarnih kapa i ledenjaka dovesti do rasta razine mora i ugroziti brojne otočne i priobalne države. U srži prijepora je to što bogate zemlje žele dati novac i tehnologiju zemljama u razvoju kako bi one smanjile svoje emisije, ali ne žele same smanjivati emisije stakleničkih plinova. S druge strane, zemlje u razvoju smatraju da bogate zemlje trebaju ponijeti najveći teret odricanja jer su one krive za efekt staklenika. I dok se čeka idući sastanak na kojem će se nešto konkretno dogovoriti, ledenjaci se polako tope, a razina mora diže.
6. Lisabonski ugovor
Jedan je drugi ugovor, pak, konačno stupio na snagu, dvije godine nakon što je sklopljen. Tzv. Reformski ili Lisabonski ugovor koji rješava institucionalno funkcioniranje Europske unije stupio je na snagu 1. prosinca, nakon što su ga irski građani iz drugog pokušaja prihvatili na referendumu, a svoj je potpis na njega posljednja stavila i Češka. Lisabonski je ugovor proširenje Ugovora o Europskoj uniji, a u sebi sadrži brojne odredbe sadržane u Europskom ustavu, koji je pao na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj 2005. godine. Sporazum uvodi funkciju predsjednika Europskog vijeća te Visokog predstavnika za vanjsku politiku i sigurnost. Na te su položaje izabrani manje poznati političari – belgijski premijer, demokršćanin, Herman van Rompuy postao je tako prvi predsjednik Unije, a britanska laburistica, Catherine Ashtone prva povjerenica za vanjske poslove. Kako se Unija reformom svojih institucija bavi još od 2001. godine, mnogi su analitičari izrazili nadu da će se ona sada moći snažnije posvetiti pitanjima koja više tište njezine građane, ponajprije gospodarstvom i gorućim problemom nezaposlenosti – u Europskoj uniji potkraj godine nezaposleno je bilo 22,5 milijuna ljudi. U svakom slučaju, Lisabonski je ugovor donio olakšanje Hrvatskoj, jer je riješio institucionalni problem oko primanja novih članica, pa tako hrvatskom članstvu, bar s te strane, ništa ne stoji na putu.
7. Prosvjedi u Iranu
Nakon predsjedničkih izbora na kojima je ponovo pobijedio Mahmud Ahmadinedžad, Iran je iskusio nerede kakvi se nisu dogodili od Islamske revolucije. Sve je počelo kad su rezultate izbore osporila trojica oporbenih kandidata, među kojima je i bivši premijer Husein Musavi. Masovni prosvjedi zbog izborne prijevare počeli su 13. lipnja, a već 14. lipnja su paravojne postrojbe odane Ahmadinedžadu upale na teheransko sveučilište i ozlijedile 15 ljudi. Tijekom prosvjeda u idućih mjesec i pol, do kolovoza kada je Ahmadinedžad po drugi put položio predsjedničku prisegu, u nasilju na ulicama je prema tvrdnjama vlasti poginulo 36 ljudi, dok opozicija tvrdi da je ubijeno dvostruko više, odnosno 72 ljudi. Svijetom je odjeknulo ubojstvo studentice Nede Agha-Soltan. Njezinu je smrt zabilježila amaterska video kamera i snimci su obišli svijet pomoću kompjutorskih društvenih mreža, koje su i inače odigrale veliku ulogu u organizaciji i koordiniranju prosvjeda. Prosvjedi su se nastavili i kasnije tijekom godine, jer je oporba organizirala skupove koji su se pretvarali u prosvjede tijekom važnijih događaja, poput 30. godišnjice Islamske revolucije, a neredi su se dogodili i na sprovodu ajatolaha Huseina Alija Montazerija, koji je umro 20. prosinca. Montazeri je bio najutjecajniji iranski klerik, jedan od vođa Islamske revolucije i žestoki kritičar aktualnog režima. Nakon nasilja u lipnju proglasio je fatvu kojom je osudio nasilno ponašanje vlade protiv građana koji su prosvjedovali zbog izborne prijevare.
8. Sukobi u Gazi
Svijet je u 2009. godinu, inače, ušao s izraelskom ofenzivom na Pojas Gaze. 3. siječnja, nakon topničkih i zračnih udara koji su počeli 27. prosinca prošle godine, izraelska je vojska uz pomoć tenkova upala u Pojas Gaze, kako bi zaustavila stalne Hamasove raketne napade na izraelski teritorij. U 22 dana koliko je trajala akcija, izraelska je vojska tenkovima, avionima i topovima tukla po pojasu Gaze i ubila 1.387 Palestinaca, od kojih su, prema izvještajima međunarodnih, ali i izraelskih organizacija za ljudska prava, 773 bili civili. Od toga su broja 320 bila djeca, odnosno osobe mlađe od 18 godina. Izraelska vojska izgubila je, pak, 10 vojnika, a poginulo je i troje izraelskih civila.
9. Tamilski tigrovi poraženi
I dok se sukob na Bliskom istoku ne stišava, jedan je drugi okončan nakon 26 godina. Vojska Šri Lanke u svibnju je porazila Tamilske tigrove i tako okončala pobunu koja je započela još 1983. Napetosti između tamilske manjine i većinskih Singaleza traju još od proglašenja nezavisnosti tadašnjeg Cejlona 1948. godine. Prva je krv prolivena 1956. kada je u neredima ubijeno na stotine Tamila. U svibnju ove godine nakon 30 mjeseci oštrih borbi, vladine su snage zauzele i posljednji teritorij koji su na sjeveru otoka držali Tamilski tigrovi, a pokret je objavio da polaže oružje. Šri Lanka je najavila da će održati parlamentarne i predsjedničke izbore najkasnije do travnja 2010.
10. Čudo na Hudsonu
Pilot aviona tipa Airbus A320 kompanije US Airways, Chesley Sullenberger 15. siječnja je izveo gotovo nemoguće – spustio je prepun avion putnika na ledenu površinu rijeke Hudson u New Yorku. Odmah po polijetanju avion je naletio na jato ptica i zapalio se jedan motor. Pilot je brzo donio riskantnu odluku da pokuša sletjeti na površinu vode. Sigurnosne kamere i mnogobrojni Njujorčani bili su svjedoci podviga koji je odmah proglašen „čudom na Hudsonu“. Nakon slijetanja putnici su izašli na krila a u pomoć su im pritekli svi brodovi koji su se zatekli u blizini. Osim što su promrzli i zadobili koju masnicu, 155 putnika i članova posade prošlo je neozlijeđeno. Druge ovogodišnje zrakoplovne nesreće međutim nisu imale takav ishod – 1. lipnja zrakoplov Air Francea srušio se u Atlantik na letu iz Rio de Janeira u Pariz. Među 216 putnika bio je i jedan Hrvat. 168 ljudi je poginulo u nesreći Caspian Airlinesa na letu iz Teherana u Erevan, a 30. lipnja Airbus A310 Yemenia Aira s više od 150 putnika i članova posade srušio se u Indijski ocean. Nesreću je preživjela jedna djevojčica.
