Neslužbeni sastanak na vrhu 27 članica koji je počeo ovog petka zapravo je tek početak čitavog niza pregovora i cjenkanja koji bi sredinom 2019. trebao dovesti do dogovora oko toga koliko će tko uplaćivati u zajedničku blagajnu i na što će se taj novac trošiti idućih sedam godina.
Svaka članica može ucjenjivati
Svaki pregovori oko nove "sedmoljetke" su mučni, a kao i kod mnogo toga u EU, mora se postići konzenzus svih članica. Europski proračun mora biti jednoglasno prihvaćen od svih predsjednika država ili vlada Unije, a nakon toga i Europski parlament. U praksi, to znači da svaka država članica može paralizirati EU, odnosno ucjenjivati sve ostale. Do sada, to su najčešće radile Velika Britanija i Poljska. Problem dodatno zaoštrava nejednakost uplaćivanja i korištenja zajedničkog novca.
Države "stare" EU su uplaćivale više nego uzimale, dok su istočne i južne članice viže "muzle" EU nego joj davale. Na prvom mjestu najvećih neto platiša je naravno, Njemačka, slijede ju Francuska i Velika Britanija. Proračun pune još i Italija, Nizozemska, Švedska, Belgija, Austrija, Danska i Finska. Sve ostale države EU, uključujući i Hrvatsku, više uzimaju nego daju.
Rupa od 10 milijardi eura
No Brexit je u ostavio veliku rupu u proračunu. točnije, nedostatak od 10 milijardi eura. Povjerenik za proračun Europske unije Günther Oettinger je predstavio okvirni plan kako pokrpati tih 10 milijardi, no većini razvijenijeg dijela EU taj plan se baš i ne sviđa.
Kako prenosi DW, polovicu tog novca Oettinger želi uštedjeti i drugačije rasporediti izdatke, a drugu polovicu bi trebale pokriti većim uplatama članica koje ionako plaćaju više. Austrija i Nizozemska su to glatko odbile te tvrde da jednostavno treba smanjiti proračun. Ipak, to nije moguće, prije svega zbog većih izdataka kod obrane, nadzora granica i želje da se više ulaže kako bi se smanjila nezaposlenost, osobito mladih.
Jedna od rijetkih zemljala koja je pristala plaćati (još) više je Njemačka. No Angela Merkel tu postavlja jasne uvjete. Ističe kako je Brexit dao priliku da se razmisli o osnovama EU. Ukratko, zahtijeva da novac koji države primaju ovisi i tome koliko poštuju europske vrijednosti.
German Chancellor Angela Merkel gestures as she gives a brief statement after the end of the informal meeting of European Union leaders at the European Council headquarters in Brussels on February 23, 2018. / AFP PHOTO / Aris Oikonomou
Nema izbjeglica, nema ni novca
"Kod nove podjele strukturnih fondova treba paziti da kriteriji obuhvaćaju angažman mnogih regija i općina u prihvatu izbjeglica. (...) Solidarnost u EU-u ne može biti jednosmjerna ulica", prenosi DW riječi najmoćnije žene Europe.
Poljska i Mađarska, koje su među najvećim potrošačima zajedničkog novca,osjetile su se prozvanima, i sigurno će se usprotiviti prijedlogu da dobiveni novac ovisi o prihvaćanju izbjeglica ili poštivanju ljudskih prava. Europska komisija, pak, traži da se isplata veže uz pridržavanje osnova pravne države. Očekivano, Poljska se ne slaže.
Neplatiše traže još veće povlastice
Povjerenik za proračun Oettinger je u proteklim tjednima obišao mnoge zemlje EU i gotovo nigdje njegov prijedlog nije dočekan s oduševljenjem. Ne samo da zemlje "neto" platiše ne žele davati još više, nego u zemljama koje su primale potpore je čuo da sve redom žele da te potpore ostanu ili čak da budu još veće. "Kod novca će biti ozbiljne svađe", za sada je jedini njegov zaključak.
Reimer Böge, stručnjak za proračun njemačkih pučana u Europskom parlamentu vjeruje da će se već prvi korak On misli već da će se već prvi korak mučnih pregovora, dogovor na razini Europskog vijeća, spor mogao protegnuti ne samo mjesecima, nego godinama. Zalaže se za ubrazane pregovore kako bi se sporazum o proračunu postigao barem još prije sljedećih izbora za Europski parlament u lipnju 2019. no malo tko to smatra realnim.
Predsjednik Vijeća, Donald Tusk skrenuo je pozornost na još jedan problem - do sada je Velika Britanija je redovito uspijevala izvojevati čitav niz povlastica i iznimaka kod njezinih uplata u proračun EU-a, a u sjeni toga su prolazili i zahtjevi brojnih drugih članica koji će se sada odjednom naći na stolu.
