Nakon neuspjeha u prvoj fazi rata, ruske snage u Ukrajini pregrupirale su se i fokus borbi prenijele na istočna područja Ukrajine - regije Donjeck i Lugansk, zajedničkog naziva Donbas. Proruske snage u tim dvjema separatističkim regijama proglasile su neovisnost još tijekom sukoba 2014. i 2015. godine, koje su im Vladimir Putin i ruske vlasti priznale dva dana prije početka invazije na Ukrajinu 24. veljače ove godine.
Prema najavama većine vojnih analitičara, bitka za Donbas, gdje je koncentrirana i većina ukrajinske vojske, bit će ključna za daljnji tijek ili čak samo okončanje rata. Riječ je o širokim prostranstvima na kojima brojnije ruske oklopne snage imaju prednost. Po svemu sudeći, prvotni vojni i politički ciljevi ruske invazije (denacifikacija, demilitarizacija, rušenje vlasti u Kijevu…) sada su suženi na prostor dviju separatističkih regija, samoproglašene Demokratske narodne republike Donjeck i Demokratske Narodne Republike Lugansk. Rusija će nastojati taj prostor, u kojemu sukobi različitih intenziteta traju od 2014. godine, preko strateški važnog Mariupolja na Azovskom moru spojiti s anektiranim poluotokom Krimom.
Donosimo nekoliko ključnih činjenica o Donbasu, regiji koju Rusija želi pripojiti, a Ukrajina ne želi prepustiti.
1. Što je Donbas?
Donbas je povijesna, kulturna i gospodarska regija koja se prostire područjima Donjecke i Luganske oblasti, a dijelom i jugozapadne Rusije. Prvi ondje osnovan grad bio je Slovjansk 1676. godine, ali to je područje još čitavo stoljeće bilo slabo naseljeno. Tek kada su sredinom 18. stoljeća ondje otkrivena velika nalazišta ruda, u prvom redu ugljena, počelo je naseljavanje i industrijalizacija Donbasa. Upravo zbog rudnog bogatstva, to je pordučje bilo poprište velikih bitki boljševika i belogardejaca u ruskom građanskom ratu, a zatim i između Hitlerove vojske i Crvene armije u Drugom svjetskom ratu.
2. Zašto je važan?
Prije sukoba 2014. godine Donbas je bio gusto naseljen i ekonomski najrazvijeniji dio Ukrajnie s golemim rudnim i energetskim resursima, nalazištima ugljena i željezne rude te velikim čeličanama. Industrijalizacija je započela 1795. godine kada je Englez Charles Gascoigne izgradio željezaru u Lugansku, a 1869. je Velšanin John Hughes sagradio je čeličanu i otvorio rudnik ugljena u Donjecku.
3. Tko živi u Donbasu?
Područje Donbasa etnički je podijeljeno i prije sukoba nije bilo većinski rusko. Oko 55 posto stanovništva činili su Ukrajinci, a ostatak Rusi koji su ondje masovno naseljavani nakon boljševičke revolucije 1918. godine, kada je intenzivirana industrijalizacija tog područja. Nakon sukoba 2014. godine i samoproglašene neovisnosti Donjecka i Luganska, ondje je provedena intenzivna rusifikacija: od uvođenja ruskog obrazovnog programa u škole do prihvaćanja ruske rublje kao stredstva plaćanja. Oko 800.000 stanovnika Donjecka i Luganska dobilo je rusko državljnastvo. Ondje je, kao i na području Harkiva ili Odese, udio etničkih Rusa prije rata bio visok, ali ne i većinski. Čak dvije trećine tamošnjeg stanovništva govori ruskim jezikom ili barem mješavinom ruskog i ukrajinskog.
4. Kada su separatisti proglasili neovisnost?
Nakon pobjede prozapadnih snaga u revoluciji poznatoj kao Euromajdan u Kijevu 2014. godine, proruski separatisti u Donjecku i Lugansku proglasili su neovisnost, a na temeljupretod provedenog referenduma. Otad ne priznaju središnju vlast u Kijevu, a uživaju izdašnu pomoć Moskve. Prve prijetnje odcijepljnejem Donjecka i Luganska čule su se još nakon narančaste revolucije 2004. godine, ali su utihnule kada je 2010. godine dotadašnji guverner Donbasa, proruski političar Viktor Janukovič izabran za predsjednika Ukrajine. Separatističke nakane ponovno su oživjele, a i sukob s Kijevom, nakon što je Janukovič svrgnut uličnom revolucijom 2014. godine. Tada su u Donjecku i Lugansku održani referndumi o osnivanju neovisnih narodnih republika. U ljeto 2014. ukrajinske vlasti uspostavile su kontrolu nad većinom Donbasa. Sukobi su trajali sve dok dvama sporazumima iz Minska nije postignut provizorni mir, a stanje na bojištu zamrznuto.
5. Tko je priznao neovisnost Donjecka i Luganska?
Osim Ruske Federacije, koja je to učinila uoči početka invazije na Ukrajinu, neovisnost DNR-a Donjeck i DNR-a Lugansk priznale su još Kuba, Venezuela, Nikaragva i Sirija .
6. Kakav je režim u Donbasu?
Život u Donjecku i Lugansku mnogi koji su otamo odselili uspoređuju sa Sjevernom Korejom. Središnji trgom u Donjecku dan danas dominira ogroman spomenik Vladimiru Iljiču Lenjinu, a separatisti su 2014. iznova usvojili i ustav iz Staljinovog doba koji, među ostalim, propisuje smrtnu kaznu. Strancima je prije ruske invazije bilo gotovo onemogućeno ući na to područje, a ako im je i bilo odobreno, mogli su to učiniti jedino preko teritorija Rusije.
Donjeck je najveći grad istočne Ukrajine i središte istoimene samoproglašene narodne republike
7. Koliko je ljudi poginulo od 2014.?
U oružanom sukobu u Donbasu od 2014. pa do početka ove godine poginulo je više od 14 tisuća ljudi. U rujnu 2014. te u veljači 2015. Rusija, Ukrajina, Francuska i Njemačka potpisale su dva mirovna sporazuma u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije. Tim je sporazumima zamrznuto stanje na 500 kilometara dugom bojištu i smanjeni su intenziteti borbi, ali sporazumi nikada nisu zaživjeli, a borbe su prerasle u rovovski rat s više od 70 tisuća vojnika raspoređenih s obje strane.
8. Kakva je danas industrija Donbasa?
Donbas je za Ukrajinu ključna industrijska regija. No, od 2014. godine, kada su tamošnji separatisti proglasili neovisnost od Kijeva, mnogi rudnici su zatvoreni ili zapušteni, kao i znatan dio tvornica i druge industrijske infrastrukture. Taj "rat prije rata" rezultirao je iseljavanjem milijuna ljudi iz Donbasa i uništenom industrijom i gospodarstvom te regije.
9. Što Putinu znači 'denacifikacija'?
Jedan od Putinovih proklamiranih ciljeva invazije na Ukrajinu bila je i denacifikacija. Taj cilj u prvom redu se odnosi na pukovniju Azov, postrojbu u sklopu ukrajinske vojske koja je tijekom sukoba 2014. i 2015. slovila za postrojbu sastavljenu od ekstremno desnih nacionalnista i neonacista. U međuvremenu je postrojba, matično stancionirana u Mariupolju na Azovskom moru, inkorporirana u sastav ukrajinskih oružanih snaga navodno se rješivši pripadnika koji su je kompromitirali kao neonacističku skupinu.
10. Zašto Moskva želi kontrolirati Donbas?
Putin i ruske vlasti više puta su optužile Ukrajinu da je izvršila genocid na istoku zemlje, što je bio jedan od argumenata za pokretanje invazije. Ako bi pobijedio u bitki za Donbas prije 9. svibnja i velike vojne parade u Moskvi, Putin bi mogao proglasiti barem djelomičnu ratnu pobjedu. Time bi uspostavio punu kontrolu nad prostorom Donbasa, južne regije Herson te uspostavio kopneni most s anektiranim Krimom. U tom slučaju, separatistički vođe u Donjecku i Lugnasku u skoro vrijeme bi vjerojatno održali i referendum opripajanju Rusiji.
