Ukrajinac Mihailo Purišev, koji je svojim kombijem iz Mariupolja u šest navrata herojski izvukao više od 200 ljudi, ispričao je za RTL Danas kako su ga prilikom posoljednjeg spašavanja civila zarobili ruski vojnici.
Purišev, bivši vlasnik noćnog kluba, u Mariupolj je posljednji puta krenuo početkom svibnja po civile koji su bili u čeličani Azovstal.
'Rusi su me ponižavali i govorili da sam glupan'
"Nisam imao dokumente niti ikakve dozvole. Nisam bio ispred neke organizacije. To je bio put običnih civila za mir. Najkompliciranije je bilo objasniti to DNR-ovcima i Rusima, kada sam stigao u Volodarsk", kaže.
Opisao je potom kako su ga zarobili.
"Dolaze vojnici, odvode me s propusnog punkta, vode me u nekakvu prostoriju. U toj prostoriji po prvi put počinjem davati iskaz i objašnjavati ruskim vojnicima da sam došao u Azovstal po djecu. Smijali su mi se, nazivali me bolesnikom, pitali su me imam li liječničku potvrdu iz ludnice. Stalno su pokušavali pokazati svoju superiornost. Ponižavali su me i govorili da sam glupan. Govorili su: 'Pa ni međunarodne organizacije se ne mogu dogovoriti i tek tako doći, a ti samo ovako dolaziš i pokušavaš s nekime nešto dogovoriti?' Jedan je izvadio elektrošoker. Rekao sam mu da čeka. Imao sam tablete, jer sam prije 3 i pol godine doživio infarkt", ispričao je.
'Vozi odavde, tu više nemaš što tražiti'
Kaže da su mu rekli da ne ide nikamo, ni u kakav Azovstal, te da tamo više nema djece.
"Isto tako je rekao da su svu humanitarnu pomoć, lijekove i hranu koje sam dovezao, usmjerili u bolnicu. Zamolio sam ga da mi pokaže tu bolnicu. Odveo me i pokazao mi sve lijekove i hranu. Rekao mi je: Sjedaj u auto i idi natrag u Ukrajinu. Ovdje više nemaš što raditi'', ispričao je Mihailo.
Putem je još uspio izvesti dvanaestero djece iz sela Inženjero.
'Oni se nalaze u zoni između ukrajinskih i ruskih vojnika. Tamo su svaki dan eksplozije", kazao je.
Nakon svega, kaže, osjeća se nemoćno.
"Shvaćaš da više nema mogućnosti tamo otići i jako je teško suzdržavati se da opet tamo ne pođem. Stalno si u pogonu, na kotačima, cijeli mjesec putuješ, putuješ, putuješ, skupljaš ih i izvodiš, a onda naglo staneš. To je taj efekt kada ti se čini da moraš opet ići. To je utjecalo na zdravlje, naravno. Otkako sam dospio kod njih, u zatvor, prestao sam jesti i rekao sam da neću početi jesti sve dok se ne vratim u Ukrajinu. Nisam ništa jeo od 4. do 11. svibnja", kazao je.
Na koncu je poručio: "Sve ovo radim jer želim da svijet zna. Ne da se zna za mene, već o tome što se događa u Ukrajini."
