Ugledni američki magazin The Atlantic pozabavio se likom i djelom Milorada Dodika, srpskog člana i predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i neprikosnovenog lidera Republike Srpske, srpskog entiteta u dejtonskoj BiH. Već u naslovu The Atlantic opisuje Dodika kao "predsjednika koji želi rasturiti svoju vlastitu zemlju".
Tekst i počinje citatom Dodikove izjave izrečene na dan kada je inauguriran za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH: "Ja sam Srbin, a Bosna je samo moje radno mjesto".
Od "daška svježeg zraka" do glavnog razbijača Bosne
Autor teksta podsjeća kako je američka državna tajnica iz vremena administracije predsjednika Billa Clintona, Madeleine Albright, svojedobno s oduševljenjem Dodika nazvala "daškom svježem zraka" smatrajući da su nakon Radovana Karadžića bosanski Srbi napokon dobili umjerenog i razumnog lidera. U međuvremenu se Dodik prometnuo u glavnog zagovarača rasturanja BiH.
Dodik je, kao srpski nacionalist, u više navrata otvoreno pozivao i zagovarao otcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. The Atlantic podsjeća i na njegovu izjavu da kao član Predsjedništva BiH neće koristiti bosansku putovnicu za putovanja u inozemstvo, a njegove ispade po kojima je postao ozloglašen naziva "gotovo trumpovskima".
"Malo je nacionalnih lidera koji bi svoju zemlju nazvali "nemogućom državom". Još je manji broj onih koji bi se zdušno zalagali da se ona raspadne, a gotovo nitko ne bi riskirao dugoročni mirovni sporazum da to učini. A onda se u Bosni pojavio Milorad Dodik", piše The Atlantic ističući kako Dodik Republiku Srpsku vidi kao "državu na čekanju" čiju punu suverenost priječi jedino Daytonski sporazum koji izričito zabranjuje bilo kakvu secesiju od BiH.
"U glavama ljudi kao da postoji željezna zavjesa"
"Mnogi mladi ljudi u Republici Srpskoj danas nemaju pojma o ikakvoj drugačijoj političkoj stvarnosti. Ovdašna mentalna geografija izrazito je snažna, kao da u glavama postoji željezna zavjesa", slikovito je za The Atlantic opisao mentalno-političko stanje u Republici Srpskoj Miloš Šolaja, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Banjoj Luci.
Šolaja ističe kako mnogi njegovi studenti, iako žive u Bosni i Hercegovini, nikada nisu bili u Sarajevu.
Dodik potječe iz Laktaša, grada sjeverno od Banje Luke. Ondje je nekoć igrao košarku za lokalni klub, a uoči raspada Jugoslavije bio predsjednik općine. Većina tamošnjih žitelja ponosna je na njega.
"On štiti Republiku Srpsku, Divim se njegovoj energiji i odlučnosti", kazala je reporteru The Atlantica stanovnica Laktaša Branka Trninić. A 22-godišnji student Ljupko Mišeljić kaže: "Dodik je jedini političar kojeg se još kao dječak sjećam s plakata, a čije je lice i danas na njima."
Shvatio da se umjerenom retorikom ne dobivaju izbori
Kada je 1998. godine postao premijer Republike Srpske, Dodik je bio sušta suprotnost ratnim zločinicima koji su dotad upravljali srpskim entitetom u BiH. U godinama koje su slijedile Dodik je uspješno popravljao imidž Republike Srpske bivajući spreman i za suradnju s Haškim sudom te suđenje ratnim zločincima.
"Dodik je doista bio dah svježeg zraka", kaže za The Atlantic Valentin Inzko, visoki predstavnik za BiH, referirajući se na davnu izjavu Madeleine Albright. No Dodik se ubrzo promijenio.
"On je javno kazao kako ga nitko nije podržavao dok se koristio umjerenom i konstruktivnom retorikom pa je shvatio da se mora prebaciti na nacioalističku retoriku kako bi mogao dobiti izbore. Na neki način, bio je u pravu: od tada je pobijedio na svim izborima", kaže Inzko s kojim je Dodik u čestim javnim svađama.
Lobistima plaća milijune da mu poprave imidž u SAD
Dio Dodikovog zaokreta bilo je i veličanje Radovana Karadžića, bivšeg vođe Republike Srpske koji je pred Haškim sudom 2016. proglašen krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti tijekom rata u BiH te nepravomoćno osuđen na 40 godina zatvora. Iste godine kada je Karadžić osuđen u Haagu, Dodik je otvorio studentski dom na Palama koji nosi Karadžićevo ime te svečano otkrio spomen-ploču njemu u čast.
The Atlantic piše i o Dodikovim bliskim vezama s Rusijom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, ali i angažmanom dvojice bivših PR-stručnjaka, koji su radili u predsjedničkoj kampanji Donalda Trumpa. Njih je angažirao kao lobiste Republike Srpske u SAD (koje su protiv njega osobno uvele sankcije i zabranile mu ulazak u zemlju), a za što je navodno potrošeno desetak milijuna dolara.
