Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja, koji je protekla dva tjedna bio na e-savjetovanju, pun je nelogičnosti, a protiv njega se najviše bune oni koji se bave poljoprivredom bilo da imaju mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva ili siju i sade povrće u vlastitim vrtovima.
Temeljni problem, tvrde, je što ograničava ili pak potpuno zabranjuju sijanje domaćeg sjemena. Iz Ministarstva su za Agroklub pojasnili kako poljoprivredni reprodukcijski materijal prije stavljanja na tržište prolazi kroz proces certifikacije, odnosno proces službenog nadzora u proizvodnji koji se temelji se na međunarodnim metodama, odnosno shemama. Sjeme koje se stavlja na tržište mora ispuniti uvjete propisane EU direktivama, odnosno sjeme koje se stavlja na tržište mora biti proizvedeno pod stručnim nadzorom i prema metodama certifikacije.
Uvodi se obveza zaštita 'tavanuše' od plijesni
Za one koji siju vlastito sjeme, dodaju, uvodi se jedino nova obveza za tzv. tavanušu, sačuvano vlastito sjeme. Takvo sjeme, navode, omogućuje poljoprivrednim gospodarstvima da za vlastite potrebe proizvode i koriste ga na svom gospodarstvu, a nisu obvezni proći postupak certifikacije sjemena, budući da isto neće stavljati na tržište, ali se uvodi obaveza dorade odnosno tretiranja fungicidima radi suzbijanja širenja bolesti i korova.
Naime, Tilletia spp. odnosno snijet je jedna on najraširenijih bolesti strnih žitarica koja se širi zaraženim sjemenom. Urod zaraženih usjeva je toksičan za ljude i životinje. Stoga je, ukazuju, neophodnost dorade tzv. tavanuše odnosno "sjemena s poljoprivrednog gospodarstva“ usuglašen stav struke.
Plaćate da koristite vlastito sjeme
No poljoprivrednici se baš i ne slažu. Za Slobodnu prije svega ističu paradoks da kako biste uopće mogli koristiti vlastito sjeme, moraju ga voziti ovlaštenom dorađivaču i platiti doradu takvog sjemena. Dakle, nekome će morati platiti da bi stekli pravo sijanja vlastitog sjemena u vlastitim vrtovima.
No dodatni problem je što sjeme koje nije certificirano ne smije na tržište. Zabranom domaćeg sjemena i sadnica kao i ograničavanje količina koje se mogu saditi isključivo za vlastite potrebe oduzima se pravo ekološki osviještenim građanima da konzumiraju netretirano povrće, a mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva propadaju jer neće moći sijati vlastito sjeme povrća, premda se bave ekološkom proizvodnjom. Upravo je upitan nastavak takve ekološke i biodinamičke proizvodnje jer se sjeme po novim pravilima tretira fungicidima.
U EU su ekoproizvođači izuzeti
Na razini Europske unije svi zakoni o sjemenu odnose se isključivo na tržište sjemenom dok su mali poljoprivredni proizvođači koji proizvode sjeme za vlastite potrebe izuzeti iz zakona i svih ostalih ograničenja. Međutim, u Hrvatskoj u kojoj uopće nema organiziranog ekološkog sjemenarstva pa tako neće biti moguće niti organizirati ekološku doradu sjemena kakvu traži novi zakon.
Za svakog ekološkog proizvođača strojeve bi prije postupka dorade trebalo očistiti od ostataka sjemena prethodne kulture i rezidua pesticida bez obzira na količine što nikako nije isplativo.
Nema prodaje viškova
Dok u Ministarstvu poljoprivrede ističu da se ne ograničava korištenje domaćeg sjemena za vlastite potrebe u nekomercijalne svrhe, niti se ograničavaju načela ekološke proizvodnje, ekološki poljoprivrednici su itekako nezadovoljni, poglavito jer su svoje viškove do sada iznosili na tržnice, a sada to neće moći ako ne siju certificirano sjeme. Proizvođači čuvenog ljubitovačkog luka - šarca kažu da će nastaviti i dalje saditi svoje sjeme jer svake godine za sjeme se ostavljaju najbolje glavice. "Nekada sam sadio i po 150 kilograma luka, a sada je to puno manje" kaže MladenDebak iz Ljubitovice, čiji je luk šarac tražen od Dubrovnika do Vukovara. A u Ljubitovici sade još i slanutak, ljutiku i bob. Naravno za sve ostavljaju vlastito sjeme.
