Kratku knjigu Adolf Hitler: Njegov život i njegovi govori, navodno je napisao baron Adolf Victor von Koerber i objavio je 1923. godine, puno prije nego što je Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj.
Von Koerber bio stvarna osoba, aristokrat s umjereno konzervativnim uvjerenjima. New York Times piše da "znanstvenici kažu da je Hitler tražio od gospodina von Koerbera da mu napiše biografiju", želeći se legitimirati kroz odobravanje ugledne osobe.
No, izgleda da novi dokumenti pronađeni u von Koerberovim arhivama dokazuju da je Hitler sastavio cijelu knjigu, dok sam "autor", osim vlastitog imena, knjizi nije pridonio ničim drugim.
Ta je knjiga objavljena i prije Mein Kampf i prije nego što se Adolf ozbiljno počeo penjati na ljestvici nacionalne moći. U knjizi se Adolf usporuđuje s Isusom, a govornika iz pivnica prikazuje kao vitalnu snagu njemačke politike.
Očito, ovaj kut gledanja bi bio kudikamo uvjerljiviji kada bi to napisao netko drugi, a ne sam Hitler ga je napisao - a istraživanja Thomasa Webera, povjesničara sa Sveučilišta u Aberdeenu, sugeriraju ad je budući diktator sve to jako dobro znao.
Lutka od čarape
"On ne mora izričito reći: 'Želim biti vođa'", rekao je Weber za Times. "On je stvorio očekivanje da će ga drugi pozvati da postane vođa".
Zvuči poznato? U današnje vrijeme, čije kotače uvelike podmazuje tehnologija, lažni ili iluzorno stvoreni identitet koji legitimira samog sebe i lažnom velikom podrškom izraste u veliki fenomen ima svoj naziv: sockpuppet (lutka od čarape).
Sockpuppet je lažni identitet koji se koristi za napad svoje protivnike, koji sebi izražava podrška ili na neki drugi način stvarati dojam lažnih brojeva u svom dvorištu.
Za razliku od Hitlerovog von Koerbera, obično su te lutke od čarapa potpuno izmišljene. Probajte samo dokazati ili opovrgnuti postojanje stvarne osobe iza bilo kojeg imena na bio kojoj društvenoj mreži.
Čak i prije toga, određeni poduzetnik koji je postao predsjednički kandidat imao je telefonski pristup "čarapnom lutkarstvu".
Prema izvještajima iz proljeća ove godine, Donald Trump je razgovarao s novinarima predstavljajući se kao publicist po imenu John Miller ili John Barron – i sve to tijekom 1970-ih, 80-ih i 90-ih. Pod tom krinkom on je obilno hvalio Trumpovu privlačnost i neodoljivost kod žena, njegove financijske uspjehe, kao i njegovu općenutu svstranu izvrsnost.
Javno opovrgnuo, na sudu priznao
No, kao što su ovi izvještaji pokazuju, lutke od čarapa ljudi često razotkriju. Trump je javno demantirao da se ikada predstavljao kao Miller ili Barron, ali je tijekom svjedočenja na sudu u 1990. godine također priznao da je to radio.
Scott Adams, samonahvaljeni karikaturist, autor popularnog Dilberta, imao je sockpuppet-skandal prije nekoliko godina, kada je uhvaćen brani sebe kao "osvjedočenog genija" na mreži Metafilter pod drugim imenom.
Nekoliko godina prije toga, kritičar New Republica Lee Siegel je suspendiran nakon što je uhvaćen jer se predstavljao kao komentator na forumima New Republica kako bi se obračuno sa svojim mrziteljima i ujedno hvalio samog sebe.
Manipulacija javnim mnijenjem
Od Hitlera do Twittera, namjera je ista: Manipulirati javnim mnijenjem stvaranjem fatamorgane vanjske valjanosti izvora.
Da bude jasno: Korištenje lutki od čarapa nije ni blizu ekvivalent nacizma – to je taktika, a ne filozofija vladanja ili skup političkih uvjerenja.
U članku stiže još jedan nagovještaj povjesničara s Harvarda Charlesa S. Maiera, koji upozorava da bi se ovo otkriće moglo pokazati malo većim od sličnog Hitlerovog pristupa jer mnogi političari koji rade s ghostwriterrima (autorima-duhovima koji pišu za druge pod imenom "naručitelja") na prepričanim (auto)biografijama.
"Razlika je u tome", tvrdi profesor Maier u NY Timesu, "što većina subjekata ghostwritten memoara želi svoje ime na koricama knjige".
Za Hitlera i za sve lutke od čarapa to je bitna razlika.
