Naime, iz seta ukrasa koji su koštali 29 dolara, ispao je papirić s porukom: "Ako povremeno kupujete ovaj proizvod, molim Vas da pošaljete ovo pismo Svjetskoj organizaciji za ljudska prava. Tisuće ljudi ovdje će vam biti zahvalni i zauvijek vas se sjećati".
Opisi zlostavljanja, psihičkih i fizičkih
U pismu su potom bili navedeni opisi zlostavljanja, psihičkih i fizičkih, koje su trpili zatvorenici u radnom logoru Masanjia u Kini. Keith je pismo objavila na Facebooku, a potom su ga preuzeli nacionalni mediji te je priča završila i u međunarodnim medijima.
No, priča je nedavno dobila nastavak, kada je u CNN-ovu redakciju u Pekingu ušetao sredovječni Kinez i otkrio da je on autor pisma, što su CNN-ovi novinari uspjeli potvrditi. Pristao je dati prvi televizijski intervju o tome što je doživio u radnom logoru, u kojem je završio par mjeseci prije Olimpijskih igara 2008. godine, zato što je pripadnik Falun Gonga, pokreta kojeg je Kina zabranila 1999. godine. U logoru Masanjia je proveo dvije i pol godine.
"Ljudima koji tamo nikad nisu bili, to je teško i zamisliti. Prva stvar koju naprave je da ti oduzmu ljudsko dostojanstvo i ponize te", kazao je Kinez kojem su CNN-ovi novinari, radi zaštite identiteta, u intervjuu dali ime Zhang. Naveo je brojne primjere torture, od premlaćivanja do deprivacije snom. "Izrađivanje proizvoda je bio način bijega od tog groznog nasilja. Mislili smo da se možemo zaštiti dok god radimo i radimo dobro", kazao je Zhang.
'Budili su nas u 4.15, a radili smo do 17.30'
Opisao je kako je jedva uspio nabaviti par stranica papira, a jedan mu je zatvorenik uspio nabaviti uložak za kemijsku olovku. Poruke je mogao pisati jedino kad su svi zaspali, i to u nezgodnom položaju jer je u svakoj sobi bio čuvar koji je pazio na zatvorenike. "Legao bih na bok, licem prema zidu tako da mi je vidio samo leđa. Stavio bih papir na jastuk i pisao polako", kazao je Zhang, dodavši da mu je za pisanje jedne poruke trebalo dva-tri dana. "Svako je pismo bilo drugačije jer sam improvizirao, u neka sam napisao SOS", kazao je Zhang, koji je napisao 20-ak poruka i ubacio ih u pakete s dekoracijama za Noć vještica.
CNN-ovi novinari su u listopadu posjetili grad Masanjiu u provinciji Liaoning, i uvjerili se da je radni logor (naizgled) zatvoren. S njima je bila još jedna bivša zatvorenica, koja je u logoru završila u dva navrata zbog prozivanja dužnosnika zbog ilegalnog uzimanja zemlje. "Bila sam u toj zgradi, sobi 209. Budili su nas u 4.15, a radili smo od 6 do podne, zatim bi imali polusatnu pauzu za jelo i wc, pa bi opet radili do 17.30. Nekad smo radili i do ponoći ako je bilo previše posla", kazala je danas 50-godišnja Liu Hua, koja je u logoru šivala jakne i majice. Ona je također posvjedočila da je pretrpjela batine i torturu u logoru.
Priču o torturi u logoru je objavio i kineski magazin Lens, a kineski dužnosnici su reagirali dva tjedna od objave priče, kazavši da je list prenio 'ozbiljno netočne' tvrdnje i povjerovao 'kampanji blaćenja' pokreta Falun Gong. Nisu se osvrnuli na pismo koje je objavljeno u svim svjetskim medijima, a Lens magazin je prestao izlaziti na par mjeseci.
Nijedan od kineskih dužnosnika nije htio ponovno razgovarati o ovoj temi za CNN.
Sprema se ukidanje radnih logora?
Inače, radni logori ('laojiao' - reedukacija kroz rad) su u Kini uvedeni još 1957. godine, a država je mogla zatvorenike, prostitutke, ovisnike ili sitne lopove, držati u njima četiri godine bez podizanja optužnice. Godine 2009. je Komunistička partija Kine u izvješću UN-u navela da je otvoreno 320 takvih logora u kojima se nalazi 190.000 ljudi, ali procjene su da je broj zatvorenika mnogo veći.
Prestali primati nove zatvorenike
Ipak, čini se da bi moglo doći do ukidanja ove prakse, što je u svojim istupima najavio i kineski premijer Li Keqiang koji je na dužnost stupio prije godinu dana, kazavši da se "intenzivno radi na formuliranju plana" o sustavu logora. Da se stvari mijenjaju svjedoče izvješća da su pojedini upravitelji prestali primati nove zatvorenike, a i prazni logor Masanjia svjedoči da nema povratka na staro, piše CNN.
U međuvremenu, na drugom kraju svijeta, Julie Keith još uvijek čeka odgovore od svoje vlade. Naime, u SAD-u je zabranjen uvoz stvari proizvedenih prisilnim radom, pa se Keith obratila carini i prijavila im svoje otkriće. U carini za CNN nisu htjeli reći vodi li se kakva istraga, a u kompaniji koja posjeduje Kmart su kazali kako "nisu našli dokaze da se proizvodnja vodila u radnom logoru". Ipak, raskinuli su ugovor s proizvođačem u Kini od kojeg su kupili dotični proizvod.
Život Julie Keith se na svakodnevnoj razini bar malo promijenio. "Sad obavezno provjeravam etikete i trudim se ne kupovati stvari koje baš ne trebam, pogotovo ako su proizvedene u Kini", kazala je za CNN. Nešto vas je oduševilo, naljutilo, rastužilo ili potaknulo da potražite dodatne informacije? Za slanje konstruktivnih, smislenih komentara uveli smo posebnu adresu komentari@portal.net.hr kako bismo i dalje saznali što mislite o temama o kojima pišemo.
Namjera nam je redovito objavljivati komentare čitatelja za koje procijenimo da su konstruktivni te da iz njih svi zajedno možemo nešto naučiti.
Pišite nam.
