Ministar obrane Sergej Šojgu najavio je povlačenje ruske vojske iz Hersona, jedinog regionalnog glavnog grada koji su zauzele od početka veljače 2022. godine. Objavu je napravio u pratnji Sergeja Surovikina, najnovijeg ruskog zapovjednika u ratu u Ukrajini.
Već se neko vrijeme raspravljalo o mogućem ruskom povlačenju iz Hersona. Moskva je posljednjih tjedana praznila grad, pri čemu je svoje elitne zrače trupe zamijenila mobiliziranim vojnim obveznicima, piše The Conversation.
Surovikin je i sam priznao da je postalo nemoguće zadržati grad uslijed silnih ukrajinskih napada, a povlačenje na zapadnu obalu rijeke Dnjepar prije zime pokazalo se kao jedina održiva opcija. Postoje tri razloga zašto je ruski gubitak Hersona ključan.
1. Ruski ciljevi sada izgledaju nemoguće
Herson je strateški važan. Riječ je o velikoj luci koja je usputna točka od dijelova regija Luhanska i Donjecka koje su pod ruskom kontrolom, preko poluotoka Krima i crnomorskih obalnih gradova pod kontrolom Ukrajine poput Odese.
Nakon neuspjeha da zauzme Kijev i nasilno promijeni režim, Moskva je promijenila svoje vojne ciljeve, naglašavajući da je novi oslobođenje Donbasa i povezivanje s "krimskim koridorom", blokirajući pritom Ukrajini izlaz na Crno more.
No, gubitak Hersona znači da ruske snage više nemaju uporište zapadno od rijeke Dnjepar za izvođenje ofenzivnih operacija. Također se nastavljaju povlačiti i na brzo izgrađene obrambene linije u blizini Mariupolja i Kahovke.
Kao prirodne obrambene barijere, rijeke djeluju u oba smjera: napuštanje teritorija preko Dnjepra usporava ukrajinsko napredovanje. S druge strane, onemogućuje ruskim snagama da napreduju duž obale Crnog mora, osim ako se tijek rata drastično ne okrene u korist Rusije – što je vrlo malo vjerojatan izgled.
2. Krim je sada u opasnosti
Ako Ukrajina ponovno uspostavi kontrolu u Hersonu, ceste prema Krimu postat će ranjive na udare ukrajinske dalekometne artiljerije i bespilotnih letjelica te će sposobnost ukrajinskih snaga da napadnu Krim biti još snažnija i značajnija. The Conversation piše da bi takav napad na Krim bio još značajniji nego onaj napad na Krimski most u listopadu.
Kontrola Hersona također omogućava ukrajinskim snagama da se prerasporede oko Zaporižja prema Melitopolju, što bi ugrozilo Krim s istoka.
Što je još važnije, ukrajinska kontrola Dnjepra oko Hersona poništava jednu od rijetkih Putinovih pobjeda u Ukrajini: osiguravanje svježe vode za građane Krima. Ukrajina je uzvratila na rusko otimanje regije 2014. izgradnjom brane za barikadiranje Sjevernokrimskog kanala, koji je Krim opskrbljivao s oko 85% vode.
Ruske snage uništile su branu dva dana nakon invazije 24. veljače, a Ukrajina sada ima mogućnost još jednom zaprijetiti opskrbi Krima vodom, a dugoročno gledano – i kontrolirati je. To postaje i moćna karta za pregovaračkim stolom u svakom budućem pokušaju rješavanja sukoba.
3. Poraz u Hersonu osobno je ponižavajući za Putina
Niz vojnih poraza i ovaj gubitak Hersona odražavaju slabosti i samog Putina. Za Rusiju je kontrola regije Herson ključna za zaštitu Krima, ali i za moguće pokretanje ruskih ofenzivnih operacija.
Ovaj poraz ismijava ruske tvrdnje o moći. Iako se u samoj Rusiji za vojne poraze pokušava okriviti ponajprije vojsku, Putinovi porazi se nastavljaju nizati i postaju ne samo neobranjivi, već i politički opasni. Inherentna ranjivost autokrata poput Putina jest da mogu kriviti oružani dio društva samo jedno određeno vrijeme.
Bez pažljivog upravljanja ili barem neke priče o uspjehu kao protuteže neuspjesima, opasno je stvarati neprijatelje od onih koji imaju najučinkovitija sredstva za izazivanje ili dovođenje u pitanje vođe.
Promjena narativa od neuspjeha do uspjeha ono je što će Kremlj vjerojatno sljedeće pokušati pa bi uskoro Putin mogao predvidljivo – nasiljem. To podrazumijeva neselektivne napade na središta ukrajinskog stanovništva, na struju i vodu, kao i na drugu civilnu infrastrukturu.
Rat u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
