"Ana je imala sve što joj treba da razbije najmoćniji mafijaški klan na Balkanu: usne napuhane na pet atmosfera, grudi oble kao bove na Dunavu, dugu kosu koja se vijori na vjetru, koketni osmijeh, lakirane nokte i njegovanu mirišljavu kožu, kao i neke talente koje ne treba opisivati mlađim osobama od 77 godina, zbog očuvanja tradicionalnih i obiteljskih vrijednosti", napisao je novinar "Politike" Aleksanadar Apostolovski opisujući Anu Simić koja se smatra okidačem za raskol preostalih članova zemunskog klana, piše Kurir.
Prije 11 godina, 18. veljače 2010. Simić je beogradskoj policiji prijavila nestanak svog supruga Cvetka Simića kojeg je policija identificirala kao kuma i bliskog suradnika Luke Bojovića koji je u medijima slovio kao novi vođa nekadašnjeg zemunskog klana i za koga se pričalo da je čuvar "odbjeglih zemunaca".
Istovremeno u blizini zagrebačkog Jaruna pronađena olupina zapaljenog mercedesa. Istragom je ubrzo utvrđeno da je vlasnik auta upravo srpski državljanin Cvetko Simić. Kurir piše da je hrvatska policija prvo mislila da je sve povezano s našim podzemljem i Mariom Sovom, koji je dovođen u vezu s kriminalom i uhićenjem sa pola tone kokaina. Međutim, ništa nije dokazano.
8. ožujka 2010. godine su kajakaši na redovnom treningu na sredini jezera primijetili dijelove ljudskog tijela kako plutaju. Policija je pronašla trup, ruke i noge, ali ne i glavu izmasakrirane osobe. Zapalo im je za oko odmah da je tijelo bilo precizno izrezano, šake su bile odvojene, kao i obje noge u zglobovima kod prepona. Glava koja je nedostajala nije bila pronađena. Policija je pretpostavljala da se možda radi o Cvetku Simiću pa su ostaci tijela odmah poslani na Institut za sudsku medicinu na obdukciju.
Jatak odbjeglih zemunaca
Dva dana kasnije, zagrebačka kriminalistička policija utvrdila je da se radi o srpskom državljaninu Cvetku Simiću te da su dijelovi tijela u vodi bili mjesec dana, ali su ostali očuvani zahvaljujući hladnom vremenu i niskoj temperaturi jezera. Srpska policija je zatražila informacije od hrvatskih kolega koji su ih obavestili da je DNK analizom zaista utvrđeno da se radi o Simiću te da glava nije pronađena.
Zagrebački mediji tvrdili su da se njegov nestanak i likvidacija povezuju sa mafijaškim obračunima i navodnom trgovinom drogom. Također, po prvi put je spomenuto ime Luke Bojovića zvanog "Pekar" iz Beograda, koji se sumnjiči da je pomagao u skrivanju odbjeglih pripadnika zemunskog klana. Hrvatski mediji su tvrdili da je Simić postao zanimljiv zagrebačkoj policiji nakon ubojstva vlasnika Nacionala Ive Pukanića i Nike Franjića.
Ni hrvatska ni srpska policija nisu uspjevale saznati tko je naručio i koji su razlozi brutalnog ubojstva Cvetka Simića. Kurir piše kako se tek dosta kasnije otkrilo da je on zapravo bio jatak dvojice odbjeglih pripadnika zemunskog klana kojima se trag izgubio nakon ubojstva Zorana Đinđića 12. ožujka 2003. godine i početka policijske akcije "Sablja".
Ranjavanje Kalinića i uhićenje Simovića
Tri mjeseca nakon pronalaska Cvetkovova raskomadana tijela, u noći između 8. i 9. lipnja, nepoznati muškarac uletio je krvav i s ranom u stomaku u zagrebačku bolnicu "Vinogradsku". Dok su mu pružali pomoć pozvana je i policija koja je utvrdila da je ranjeni muškarac zapravo Sretko Kalinić, odbjegli pripadnik zemunskog klana sa crvene Interpolove potjernice i jedna od najtraženijih osoba.
Kalinić je tvrdio da ga je nakon svađe hicima iz pištolja ranio Miloš Simović u stanu u Zagrebu. Za Simovićem je krenula potraga, a Kalinić je dobio jaku policijsku zaštitu. No, srpski mediji su 10. lipnja 2010. godine obaviješteni da je srpska policija prilikom ilegalnog prelaska granice uhitila Simovića koji je odmah nakon identifikacije prebačen zatvor Zabela, gdje će odslužiti zatvorsku kaznu od 30 godina zatvora za sudjelovanje u ubojstvu Đinđića, odnosno 40 godina zatvora za više ubojstava.
Tada je objavljeno da Simović prilikom uhićenja u pograničnim dijelu sa Hrvatskom kod sebe nije imao dokumente, da je bio vidno iscrpljen i teško prepoznatljiv, kao i da nije bio ni agresivan ni naoružan. Uz sebe je imao samo malu torbu, prijenosno računalo i bežični modem.
Kalinić je Srbiji izručen dva mjeseca kasnije. U Srbiju je prebačen avionom Vlade Srbije te je smješten u pritvorsku jedinicu Specijalnog suda u Beogradu.
Ljubavni trokut
Slučaj ubojstva Cvetka Simića i dalje je bilo neriješeno. Sljedeće godine počelo je suđenje za pokušaj ubojstva Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka kada su procurili detalji koji su imali veze sa Simićem.
Miloš Simović se tijekom jednog od svojih svjedočenja dotakao ubistva Cvetka Simića, izjavivši da je njegov dojučerašnji prijatelj Sretko Kalinić imao ljubavnu dramu sa Simićevom suprugom Anom. Tad su na vidjelo isplivali i neki detalji ovog ljubavnog trokuta. Na suđenju se pojavila Ana koja je također svjedočila po prvi put o ovom slučaju i potvrdila Simovićeve navode.
Međutim, Sretko Kalinić je negirao da je on ubio Cvetka Simića. Dosta toga o ubojstvu Cvetka Simića ostalo je nerazjašnjeno. Njegovo ime se spominjano više u kontekstu pružanja logistike i pomoći u izvlačenju. Iako se i danas nagađa na osnovi svjedočenja Miloša Simovića da je Cvetka Simića ubio Sretko Kalinić, istraga o ovom zločinu koji vodi hrvatsko pravosuđe, nikada nije završena. Počinitelj je i dalje označen kao nepoznata osoba, piše Kurir.
