A jedna je priča bila posebno zanimljiva - navodno je opelješio samog Adolfa Hitlera.
Hitler na koljenima
Bernstein je s nekoiko suradnika navodno prevario naciste da plate veliku sumu novca za pošiljku nikla, koji im je trebao za proizvodnju oružja, ali im je umjesto tog metala prodao staro željezo.
Rekao je novinarima da kada je susreo Hitlera njemački je vođa bio "na koljenima", moleći ga taj teško nabavljiv materijal, te da je "general Goering isto jako molio". Na kraju je dodao "znao sam da nema pojma tko sam ja".
A vrlo je vjerojatno da stvarno niti Hitler niti Goering nikada nisu niti čuli za tog čovjeka.
Stari ujak - prevarant
Knjigu Hustling Hitler (Varanje Hitlera) napisao je novinar Walter Shapiro, koji je odrastajući čuo priče o svom praujaku Freemanu koje su bile toliko nevjerojatne da je mislio da su izmišljene. Ali u knjizi saznajemo kako je Bernstein, vodviljski promotor, karneval majstor, ugovarač borbi, vješt pripovjedač i švindler, stvarno i sam bio nevjerojatan koliko to i njegove priče pokazuju.
Rođen negdje u 1870-tima (uvijek je lagao o svojim godinama), poduzetni Bernstein prodavao je slatkiše i šibice, vodio karneval koji je bankrotirao, te ostavio puno ljutitih kreditora. Bio je uhapšen zbog krađe, promovirao borbe sa šampionom teške kategorije, i vodio (privremeno) uspješno vodviljsko kazalište, a sve to prije nego što je navršio 30.
Ali kakav bi god način zarade pokušao, iza sebe bi uvijek ostavljao nevolje.
"Freeman je već bio majstor u čekovima bez pokrića, udvostručivanju još neisplaćenih zajmova, odugovlačenju s isplatom i 'deranju' naivnih", piše Shapiro. "Posjedovao je nepogrešivu sposobnost da se pojavi sa spremnom gotovinom, koja je gotovo uvijek bila od nekoga drugog."
Tijekom turneje koju je nazvao Bernstinove zvijezde vodvilja, s oko 20 izvođača, zarada je jedva bila dovoljna za kupiti dvije karte za vlak, pa su Bernstein i njegov brat Sam otišli usred noći i ostavili izvođače s hotelskim računom i bez imalo novca.
"Kada god bi Freeman ušao u kazalište, prvo bi tražio znak za izlaz", piše Shapiro.
Ali smrt vodvilja ostavila je Bernsteina u dugovima.
Poslovi u Kini
Godine 1920. počeo se baviti prekomorskom trgovinom, nabavljao je žad iz Kine pa ga je prodavao (pomiješanog s lažnim) i proglasio sam sebe Kraljem žada. Krijumčario je i dragulje iz Kine tako što bi njima nahrano svog terijera, a kasnije bi ih pokupio s druge strane.
Ali najdrskija je bila njegova prijevara s niklom. Dok je bio u Kini 1933. ili '34., spomenuo je jednom poznaniku iz njemačke ambasada kako bi mogao nabaviti nikal ili žad iz Burme, a birokrat je rekao Bernsteinu da njemačka vlada dobro plaća za nikal, jer je bio bitan za proizvodnju oružja.
Znajući da se nikal može dobiti gotovo isključivo iz rudnika u kanadskom Ontariju, te da je zbog njemačke uporabe nikla u Prvome svjetskom ratu njegov izvoz za ratnu proizvodnju bio je zakonom zabranjen, Bernstein se udružio s kanadskim varalicom Meyerom Brennerom, koji se složio da će financirati prevaru, pa da dobit dijele pola-pola.
Za operaciju su trebali pronači kupca (koji bi to onda namjeravao prodati Nijemcima) i uvjeriti ga da potpiše kupovni nalog za 'željezni otpad' umjesto nikla, pod izlikom da će na taj način zaobići kanadske zakone.
Prijevara je u početku išla sjajno, i nakon što je Brenner preuzeo uplatu, Bernstein je završio s preko 116.000 dolara (što je oko 13,5 milijuna kuna u današnjim novcima).
Propast prijevare
Bernstein je otišao u Kinu, ali nakon što je čuo da mu je umrla supruga brzo se vratio natrag u Sjedinjene Države. Do onda jekupac već podnio žalbu i većina sudionika je bila uhapšena. A uskoro će se to dogoditi i samom Bernsteinu.
Dok je policija vukla svog uhićenika kroz kordon novinara, Bernstein je koristio pažnju da neograničeno preuveliča vlastitu važnost, stvarajući priču po kojoj je bio Hitlerov najbolji prijatelj.
"Posjetio sam Njemačku prije nekih godinu dana", rekao je LA Timesu. "Der Fuhrer je pao u depresiju jer im je embargo na metale koji su proglasile Sjedinjene Države dosta naštetio. Molio me je da mu nađem neke kovine".
Nakon nekoliko godina u i van zatvora i nakon dogovora da će ispričati sve što zna o Brenneru (koji mu je ukrao novac), sve su optužbe protiv Bersteina povučene u lipnju 1941.
Umro je od srčanog udara 1. prosinca 1942, u 70- toj godini života. Došao mu je kraj baš kada se susreo s Williamom K. Howardom, čovjekom koji je prije snimao filmove s oskarovcima, ali je u međuvremenu pao na B listu.
"Volim misliti kako mu je Freeman nudio scenarij", piše Shapiro, "(možda) neku predratnu sagu o tome kako je židovski vodviljski promotor prevario Hitlera".