Topnička baraža bila je toliko intenzivna da Amerikanci jedva da su dizali glave iz rovova, provirivši tek toliko da uzvrate paljbu na kolonu tenkova koja je napredovala pod zaštitom teškog granatiranja. Radilo se o otvarajućem plotunu u gotovo četverosatnom okršaju, kada je ove veljače oko 500 pripadnika snaga lojalnih sirijskim vlastima, uključujući i ruske plaćenike, krenulo u napad koji je zaprijetio dodatno pogoršati već ionako loše odnose Washingtona i Moskve.
Na kraju je poginulo između 200 i 300 napadača. Drugi su se povukli pod nemilosrdnim zračnim napadima, te su se kasnije vratili pokupiti svoje mrtve. Službena izvješća tvrde kako niti jedan od Amerikanaca smještenih u malenoj isturenoj bazi u istočnoj Siriji, a kojih je do kraja borbe bilo oko 40, nije bio ni ozlijeđen, prenosi The Independent.
Gomilanje proasadovih snaga
Detalji o sukobu koji se odvio 7. veljače prikupljeni su iz intervjua i dokumenata koje je nabavio The New York Times. Oni pružaju uvid u Pentagonovu stranu priče o jednoj od najkrvavijih bitaka u kojima su sudjelovale američke snage u Siriji od kada su tamo stigle kako bi se borile protiv ISIS-a.
Pentagon je opisao borbu kao samoobranu protiv postrojbe snaga vjernih sirijskom režimu. U intervjuima obavljenim nakon bitke američki vojni predstavnici opisuju kako sa s užasom promatrali gomilanje stotina vojnika, vozila i topničkih oružja tijekom tjedna prije bitke. Mogućnost direktnog sukoba američkih i ruskih vojnika već dugo predstavlja stvarnu opasnost, posebno od kad su dvije vojske zauzele suprotne strane u sirijskom sedmogodišnjem građanskom ratu. U najgorem slučaju, posljedice bi mogle dovesti i do trećeg svjetskog rata, boje se stručnjaci.
Zapovjednici suprotstavljenih supersila dugo su držali svoje snage podalje jedni od drugih te bili u kontaktu kroz direktne telefonske linije. U danima uoči napada, i na suprotnim snagama rijeke Eufrat, Rusija i SAD pružale su podršku svaka svojoj ofenzivi protiv ISIS-a u naftom bogatoj sirijskoj provinciji Deir el-Zour, koja je blizu granice s Irakom.
Naredba o potpunom uništenju
Američki vojni predstavnici tvrde kako su redovito upozoravali na rastući broj vojnika, no da su im njihovi ruski kolege odgovarali kako nemaju kontrolu nad borcima koji su se okupljali blizu rijeke, iako je američka prislušna oprema zamijetila da kopnene snage govore ruski. Dokumenti opisuju te borce kao "prorežimske snage", odane sirijskom predsjedniku Bašaru al Asadu. Među njima je bilo i pripadnika sirijske redovne vojske i lojalnih milicija, no američki obavještajni predstavnici tvrde kako su većinu činili ruski paravojni plaćenici, najvjerojatnije pripadnici grupe Wagner.
"Rusko vrhovno zapovjedništvo u Siriji uvjeravalo nas je kako se ne radi o njihovim ljudima", rekao je senatorima prošlog mjeseca američki ministar obrane Jim Mattis. dodao je kako je uputio generala Josepha F. Dunforda Jr., zapovjednika udruženog stožera, "da te snage onda budu potpuno uništene. I bile su."
Priprema za bitku
Dan je počeo s malo naznaka da će doći do bitke. Tim od oko 30 pripadnika delta force i rangersa surađivali su s kurdskim i arapskim snagama u maloj isturenoj bazi smještenoj kod rafinerije Conoco, u blizini grada Deir el-Zoura. Tridesetak kilometara dalje, u bazi označenoj za podršku misije, tim pripadnika zelenih beretki i vod marinaca promatrao je zaslone svojih računala, prateći snimke dronova i šaljući informacije o gomilanju snaga Amerikancima u rafineriji.
U 15h sirijske su snage krenule prema Conoco rafineriji. Do rane večeri tamo je stiglo preko 500 vojnika i 27 vozila, uključujući tenkove i oklopne transportere. U američkom središtu za zračne operacije u zračnoj bazi Al Udeid u Kataru, kao i u Pentagonu, vojni zapovjednici i obavještajni analitičari promatrali su razvijanje situacije na terenu. Zapovjednici su brifirali pilote i kopnene snage. Letjelice u cijeloj regiji stavljene su u stanje pripravnosti. Natrag u u bazi za podršku misije zelene su beretke i marinci organizirali malene reakcijske snage - oko 16 vojnika u četiri vozila otporna na mine, u slučaju da ih zatrebaju u Conoco rafineriji. U vozila su smještene protuoklopni projektili, termalna optika, te hrana i voda.
U 20:30 tri tenka T-72 ruske proizvodnje došla su na udaljenost od 1,5km od rafinerije. Spremajući se za napad, Zelene su se beretke pripremile poslati reakcijske snage. U međuvremenu su u isturenoj bazi američki vojnici promatrali kolonu tenkova i drugih oklopnih vozila kako oko 22h kreću prema njima. Pola sata kasnije sirijske su snage i ruski plaćenici napali.
Topničke priprema i zračni protuudar
Isturena baza kod Conocoa udarena je mješavinom tenkovske vatre, te velikokalibarskih topničkih i minobacačkih granata, pokazuju dokumenti. Zrak je bio ispunjen prašinom i štapnelima. Američki su komandosi pojurili u zaklon, a zatim iza zemljanih zaklona kako bi ispalili protuoklopne projektile i otvorili vatru iz teških strojnica prema nadolazećoj koloni oklopnih vozila. Prvih su 15 minuta američki vojni predstavnici zvali svoje ruske kolege i tražili od njih da prekinu n apad. Nakon toga su Amerikanci ispalili hitac upozorenja na grupu vozila i haubica. No napadači su i dalje napredovali.
Američki su borbeni zrakoplovi stizali u valovima, uključujući Reaper dronove, F-22 stealth lovce, F-15E lovce specijalizirane za kopnene napade, B-52 bombardere, AC-130 leteće topovnjače te Ah-64 Apacha helikoptere. Po tvrdnjama predstavnika SAD-a puna tri sata zračni su napadi udarali u neprijateljske trupe, tenkove i druga vozila. Marinci su koristili raketno topništvo za napade s tla.
Rekcijski je tim pojurio prema borbi. Bilo je mračno, navodi se u dokumentima, a ceste su bile prekrivene srušenim električnim kablovima i kraterima od granatiranja. Put od 30 kilometara bio je utoliko teži jer vozila nisu upalila svjetla, te su se u vožnji koristila isključivo termalnim kamerama. Kada su se zelene bertke i marinci približili rafineriji Conoco u oko 23:30, bili su prisiljeni zaustaviti se. Topnička je baraža bila preopasna za vožnju sve dok zračni udari nisu utišali neprijateljske haubice i tenkove. U napadnutoj bazi komandosi su bili prikovani uza zemlju neprijateljskim topništvom, a i ponestajalo im je streljiva. Blijeskovi iz cijevi tenkovskih topova, PZO oružja i strojnica osvjetljivali su noć.
Pješački juriš
U oko 1 ujutro, topnička se vatra počela smanjivati, te su marinci i zelene beretke uspjeli doći do Conocoa i otvoriti vatru na naprijatelja. Do onda su se neki od američkih zrakoplova već vratili u bazu, nakon što su istrošili gorivo i streljivo. Američke trupe na zemlji. čiji je broj sada narastao na nekih 40, učvrstili su obranu dok su plaćenici napustili svoja vozila te pješice krenuli u juriš. Nekolicina je marinaca donosila streljivo teškim strojnicama i lanserima projektila Javelin raštrkanim uzduž zaštitinih nasipa i među kamionima. Neki su kroz otvore u oklopljenim kamionima pucali na neprijatelja, dok su drugi pomoću termalnih kamera i joysticka upravljali teškim strojnicama ugrađenim na krov kamiona.
Nekolicina je komandosa, uključujući borbene kontrolore zrakoplovstva preko radija je navodila slijedeću grupu bombardera koja je letjela prema bojištu. Sat vremena kasnije neprijateljski su se borci počeli povlačiti te su Amerikanci prekinuli s paljbom. Kasanije su iz svoje baze komandosi promatrali plažćenike koji su se vratili pokupiti svoje mrtve. nitko iz malobrojnog američkog tima nije bio ni ozlijeđen. Jedan saveznički sirijski borac bio je ranjen.
Koliko, i koji su to plaćenici poginuli
Broj žrtava borbe 7. rujna ostaje prijeporan. Ruski su predstavnici u početku govorili o samo četiri ubijena ruska državljanina, no ostavljali su mogućnost da se radi i o više desetaka. sirijski je časnike rekao kako je poginulo oko 100 sirijskih vojnika. Službeni američki dokumenti predani medijima govore o 200 do 300 ubijenih pripadnika "prorežimskih snaga".
Ostaju pitanja o tome tko su ti ruski plaćenici zapravo bili, i zašto su napali. Američki obavještajni predstavnici kaži kako je grupa Wagner, nazvana po nadimku umirovljenog ruskog časnika koji ju vodi, u Siriji kako bi zauzela te štitila naftonosna polja u ime Asadove vlade. Plaćenici zarađuju udio u proizvodnji polja koja zauzmu, tvrde Amerikanci. Plaćenici imaju samo najosnovniju koordinaciju s ruskom vojskom u Siriji, iako su trenirani u bazama ruskog Ministarstva obrane. Ruske vladine snage u Siriji i dalje tvrde kako nisu sudjelovale u bitci.
No posljednjih tjedana, tvrde američki vojni predstavnici, počeli su ometati signale američkih dronova, posebno tipova koji su korišteni u napadu. "Trenutačno se u Siriji vodi najagresivniji oblik elektroničkog ratovanja na planetu", rekao je nedavno o elektroničkom ratovanju general Tony Thomas, voditelj američkog Zapovjedništva posebnih operacija. "testiraju nas svakog dana."
