Na oko dvadesetak kilometara jugoistočno od Prijedora nalazi se masovna grobnica u kojoj su do sada pronađeni posmrtni ostaci oko 400 tijela ubijenih, uglavnom Bošnjaka, ubijenih na području prijedorske općine 1992. godine.
Nekoliko kilometara prije grobnice put je uzak, makadamski, neposredno prije samog mjesta, jedva prohodan. Na mjestu su predstavnici Tužiteljstva BiH, MUP RS-a, Instituta za nestale i liječnici sudske medicine. Eldar Jahić iz Tužiteljstva BiH, koje je nadležno za cijeli proces, nazoči ekshumaciji od početka: "Dolje su tijela bila na 3 do 5 metara na nekoliko mikrolokacija. Ovdje je taj bazen velike grobnice. Do sada je ekshumirano 275 kompletnih i 113 nekompletnih. Tijela su bila na hrpama, 3 do 4 gomile, na dnu su bila kompletna tijela u 3 nivoa i zato smo tu pronašli puno dijelova tijela", opisuje on.
Pretpostavlja se da je najveći broj ubijenih i sahranjenih na ovom lokalitetu iz okolnih prijedorskih sela Bišćani, Rizvanovići, Hambarine, Čarakovo, Rakovčani i Zecovi u kojima su živjeli Bošnjaci. Nakon 21 godine traganja Fikreta Ramulić iz Bišćana vjeruje da će u Tomašici biti pronađeni posmrtni ostaci njenog muža i sina, koji je imao samo 18 godina kada je bio ubijen. Ubijeni su na kućnom pragu.
'Sada je možda i gore nego onaj dan kada je to bilo'
"Kada god se koja grobnica otvarala, nadala sam se. Baš sada kad sam čula za ovo, još mi je teže. Neki dan kad nisam crkla, bio mu je rođendan a on leži tamo... Ubijeni su pred kućom. Nas su zatvorili a njih su izveli i pobili. Kad smo izašli vidjeli smo da svi leže u dvorištu. Djever tu kod štale a njih dvojica dolje, niže", priča Fikreta za Deutsche Welle.
Vahida Duratović, takođeriz Bišćana, traga za cijelom obitelji. Vjeruje da će posmrtni ostaci članova obitelji biti pronađeni u grobnici u Tomašici. "Teško je kada se to sve sada povratilo. Ja sam izgubila sina i muža i osam članova obitelji. Dolje u toj šumi su ubijeni. I sada je teško to, sada je možda i gore nego onaj dan kada je to bilo", kaže ona. Vahida ima još jednog sina, Mirsada, koji je sa 17 godina prošao logore Omarska, Keraterm i Trnopolje. U ljeto 1992. godine služio je kao živi štit vojsci koja je ušla u Bišćane.
"Ja sam se vratio u Prijedor prije 14 godina sa svojom obitelji, majkom, suprugom i jednim djetetom. U međuvremenu sam dobio drugo dijete. Petočlana obitelj sada živi u kući u kojoj je ubijena moja strina, hodam po dvorištu u kojoj su ubijeni svi članovi moje obitelji, svaki dan prolazim putem kojim sam sprovoden kao živi štit", govori Duratović.
Mirsad Duratović predsjednik je Udruženja logoraša 'Prijedor 92' i jedan od aktivista koji se snažno zalaže za procesuiranje svih odgovornih za počinjene zločine u prijedorskoj općini, ali i za izgradnju spomen obilježja koje bi podsjećalo na sve zločine koji su se desili u Prijedoru. "Što će kome smetati da ovdje postoji spomen obilježje svim žrtvama Prijedora? Dakle napravit ćemo i taj ustupak, neće to biti spomen obilježje Bošnjacima, Hrvatima ili nesrbima već svim palim i ubijenim građanima Prijedora", kaže on.
Ekshumacija će se u Tomašici nastaviti i slijedećih dana, a očekuje se pronalazak još tijela stradalih iz prijedorskih sela. Radi se o do sada najvećoj masovnoj grobnici u BiH u kojoj je, ako se uzmu u obzir i tijela koja su prebačena na druge lokalitete, bilo ukopano oko 800 ubijenih. U ovom dijelu BiH do sada je otkriveno više od 130 masovnih grobnica, a samo na na području Prijedora pronađeno ih je preko 60. Nešto vas je oduševilo, naljutilo, rastužilo ili potaknulo da potražite dodatne informacije? Za slanje konstruktivnih, smislenih komentara uveli smo posebnu adresu komentari@portal.net.hr kako bismo i dalje saznali što mislite o temama o kojima pišemo.
Namjera nam je redovito objavljivati komentare čitatelja za koje procijenimo da su konstruktivni te da iz njih svi zajedno možemo nešto naučiti.
Pišite nam.
