"Prvo sam pomislio da se radi o šali. Morao samo pročitati obavijest više puta. Tražio sam bilo kakav dokaz da se radi o lažnjaku."
Temeljni dohodak – realnost ili utopija?
Olakšati potragu za poslom
Ali ovaj otac dvoje djece nije žrtva prijevare, već je izabran da sudjeluje u eksperimentu finske vlade, u sklopu kojeg će 2.000 nezaposlenih ljudi u dobi između 25 i 58 godina dobivati zagarantiranu sumu novca koja će predstavljati 'temeljni dohodak' - 560 eura mjesečno pune dvije godine. To zamjenjuje njihovu naknadu za nezaposlenost, ali će ovaj dohodak nastaviti primati i ako u međuvremenu nađu posao.
Vlada se nada kako će ova mjera potaknuti nezaposlene da pronađu privremene poslove bez straha da će izgubiti svoje beneficije, piše the Guardian.
Finsko je gospodarstvo zadnjih godina u financijskoj krizi, koja ju je zadesila kada je uspjeh finskog komunikacijskog diva Nokije počeo opadati. Zbog toga je i Ruusunen, koji je prije dvije godine izgubio posao pekara, imao problema u pronalasku novog posla. Bio je nezaposlen kada su se nasumično birali sudionici pilot programa, ali je u trenutku kada je primio pismo već započeo s plaćenim IT naukovanjem.
"Za mene je to poput novčanog poklona povrh moje zarade, pravi bonus", kaže Ruusunen. No misli kako će temeljni dohodak predstavljati veliku stvar onima koji su nezaposleni, posebno ako su poduzetnog duha. "Ako netko želi započeti vlastiti posao, više ne dobiva naknadu za nezaposlenost čak ni ako u prvih šest mjeseci nema nikakvog prihoda. Morate prvo imati veliku ušteđevinu, inače nije moguće."
Juha Järvinen, drugi sudionik u ovome programu, slaže se da sadašnji sustav beneficija demotivira nezaposlene. "Ja sam radio dosta toga besplatno, snimanje vjenčanja, kreiranje web stranica, zato što to volim. Ali prije osnovnog dohotka našao bih se u velikim problemima da sam primio nešto novca za sav taj rad."
Ideja čije je vrijeme došlo?
Finski eksperiment varijacija je ideje o univerzalnom temeljnom dohotku - bezuvjetnom dohotku kojeg vlada isplaćuje svim građanima, bez obzira jesu li zaposleni. Finci se već dulje vrijeme smatraju predvodnicima društvenih inovacija, pa je i logično da je upravo tamo izvršen prvi eksperiment ovakve vrste na nacionalnoj skali.
Ali ideja o temeljnom dohotku proširila se daleko izvan Skandinavije. Među pobornicima su IT poduzetnik Elon Musk, bivši Clintonov ministar rada Robert Reich, franciski socijalistički predsjednički kandidat Benoît Hamon i južnokorejski predsjednički kandidat Lee Jae-myung.
Zašto je ova ideja odjednom postala tako popularna?
Socijalna država okreće se protiv onih koje bi trebala štititi
Postoji sve veći broj političara, poduzetnika i političkih stratega koji tvrde kako bi temeljni dohodak potencijalno mogao biti reješenje za neke od najvećih problema našeg vremena. Neki od novijih preobraćenika tvrde i kako je osnovni dohodak odgovor na propadanje socijalne države. Oni naglašavaju kako je sve neizvjesnija priroda današnjeg tržišta rada za slabo plaćene poslove koji ne zahtijevaju posebne vještine. Dolazi do rasta nejednakosti plaća, sve većeg broja privremenih poslova, kao i bezobzirnih poslodavaoca koji se sve češće izvlače s praksom koja graniči s izrabljivanjem.
Ova turobna stvarnost suočava se s državom blagostanja koja sve više pribjegava sankcijama protiv onih koje bi trebala štititi. Sustav koji je originalno stvoren kako bi pružao sigurnost nezaposlenima više često ne može pružiti dovljno da omogući korisnicima brigu za svoju obitelj. Zbog toga političari pune sustav sankcijama koje skidaju tražitelje posla s beneficija i za najmanje prijestupe.
Anthony Painter, direktor thinktanka RSA, objašnjava situaciju koja je poznata sve većem broju ljudi. "Zakasnite na sastanak u zavodu za zapošljavanje - pa dobijete sankcije. Odabrali ste tečajeve na koledžu za koje zavod za zapošljavanje ne misli da su vam prikladni, pa dobijete sankcije. Kasni vam isplata naknade za nezaposlene, pa gomilate dugove, ne plaćate stanarinu na vrijeme i ne možete si priuštiti niti hranu. To je stvarnost za milijune koji primaju nisku ili nikakvu plaću - okruženi su brojnim birokratskim zamkama s malo šanse za bijeg."
Painter misli kako bi univerzalni temeljni dohodak u visini od malo manje od 4.000 funti (34.560 kuna) godišnje moglo promijeniti sve to. Samo po sebi, to ne bi bilo dovoljno da nekoga u potpunosti izvuče iz siromaštva, ali bi pružilo fleksibilnost ljudima da nauče nove vještine ili da sačekaju dok ne pronađu posao koji im pruža perspektivu umjestu da su prisiljeni prihvatiti prvo slobodno radno mjesto.
Finska vlada dijeli Painterovo mišljenje. "Sustav socijalne sigurnosti s vremenom je postao presložen, i potrebno je pojednostavljenje", kaže Pirkko Mattila, ministrica socijalnih poslova i zdravstva. Nada se kako će sudionici u finskom pilot programu lakše pronaći privremene poslove kao i pokrenuti vlastite.
Marjukka Turunen, službenica koja sudjeluje u provođenju programa, ukazuje na silnu birokraciju i nesigurnost povezanu s privremenim primanjima. "Ako imate privremeni posao morate se prijavljivati za naknadu svaka četiri tjedna", kaže. "Možete imati više različitih poslodavaoca, i trebate čekati dok ne dobijete ispunjene obrasce o isplaćenoj plaći od svakoga od njih. Zatim treba još tjedan ili dva dok se vaša isplata ne procesira. Ne znate niti koliko ćete dobiti niti kada, što znači da ne možete planirati unaprijed."
Automatizacija će pojesti radna mjesta?
Druga grupa zagovaratelja osnovnog dohotke misli na još veće probleme, ne toliko na urušavanja sustava socijalne države, već na situaciju kada će masovno zapošljavanje robota značiti da mnogi od nas neće imati posla. Moći ćemo uživati u neograničenom slobodnom vremenu, no bez zaposlenja, trebati će nam drugi izbor prihoda.
Ovaj je pogled postao moderan nakon serije senzacionalističkih procjena o proporciji radnih mjesta koja se mogu automatizirati. Tako su još 2013. Carl Frey i Michael Osborne s Oxford Martin School predvidjeli da se 47% radnih mjesta u SAD-u može automatizirati "relativno skoro, možda za desetljeće ili dva". Predvidjeli su inovacije poput tehnologije samovozećih automobila, koja će ukinuti zanimanja poput taksista, vozača dostave ili prijevoza.
Ovakva su predviđanja navela neke da upozore na budućnost u kojoj će radna mjesta postati rijetkost. "Zamislite maleni uređaj po imenu i-Sve", napisao je Robert Reich prošlog rujna. "Taj maleni uređaj u stanju je napraviti sve što poželite i dati vam sve što trebate." Reich je ustvrdio da, kada bude manje radnih mjesta, sredstva će se morati redistribuirati od onih koji posjeduju tehnologiju budućnosti nama ostalima koji će je željeti kupiti. A po Reichu, univerzalni temeljni dohodak "gotovo će sigurno biti dio odgovora".
U određenim krugovima dakle temeljni dohodak razvija reputaciju aspirina za svjetsku politiku, čudotvornog lijeka koji će riješiti brojne probleme, od socijalnih naknada do nadomiještanja plaća od radnih mjesta koja bi navodno trebala nestati. U čemu je kvaka?
Tko će plaćati za univerzalni temeljni dohodak?
Najočitiji problem je trošak - nije jeftino svakom građaninu plaćati univerzalni dohodak. No s druge strane trošak je problem samo ako javnost ne želi plaćati. A ankete koje pokazuju podršku osnovnom dohotku, jedna je tako pokazala 64% podrške u Europi, propustile su pitati sudionike da li bi bili spremni plaćati veće poreze kako bi se to financiralo.
Temeljni bi dohodak stoga zahtijevao temeljitu promjenu poreznog sustava, kao i političke vođe koji su spremni zagovarati rast poreza. Tako je prijedlog temeljnog dohotka odbačen prošle godine na referendumu u Švicarskoj sa 78% glasova protiv, iako bi se to dijelom moglo objasniti i neuobičajeno visokom predloženim dohotkom od 8.770 kuna mjesečno.
Ne radi se samo o trošku. Kritičari upozoravaju kako će univerzalni osnovni dohodak teško rezultirati koristima koje navode njegovi zagovaratelji. "Trenutačni sustav beneficija je drakonski, ali ne mora biti", kaže Declan Gaffney, stručnjak za socijalnu sigurnost. "Bilo bi opasno iskoristiti te probleme kao osnovu za temeljni dohodak." Uz to tvrdi i da je riskantno uklanjanje bilo kakvih obaveza da traže posao od onih koji koriste beneficije, jer bi neki mogli postati kronično nezaposleni.
Uz to, brojni stručnjaci za tržište rada nisu toliko sigurni da će nam roboti ukrasti radna mjesta. Razni su poslovi nestajali tijekom povjesti kao posljedica tehnološkog napretka - teško da ćete naći puno pralja sada kada su strojevi za pranje rublja postali sveprisutni. Ali gospodarstvo uvijek stvara nove poslove kako bi zamijenilo one koji su nestali.
"Dovoljno sam star da se sjećam sličnih tvrdnji o nestanku radnih mjesta od prije tridesetak godina - onda se radilo o deindustrijalizaciji, a sada je opasnost automatizacija", kaže Gaffney.
"Lekcija iz tog perioda nije da bismo trebali plaćati ljudima da se drže podalje od tržišta rada, već da ne ukopavamo ljude u isključivo jednu vrstu posla. Ako očekujete nestanak radnih mjesta na velikoj skali, trebate uvesti politiku kojom biste podržavali prelazak na nove poslove."
Tehnologija ne ukida radna mjesta, već pogoršava radne uvjete
Peter Nolan, profesor rada na Sveučilištu u Leicesteru i direktor Centra za održiv rad i zapošljavanje kaže kako je ova teza o nestanku radnih mjesta utemeljena na nerealističkim pretpostavkama o privatnom sektoru. "Brojna predviđanja o broju radnih mjesta koja će biti automatizirana u nadolazećim godinama temelje se na onome što je tehnološki moguće, a ne dokazima o tome do kojeg stupnja i kako razne tvrtke odlučuju razvijati svoju tehnologiju."
"Krivo je krenuti ravno od govora o automatizaciji do potrebe za osnovnim prihodom, bez da raspravimo što se točno događa na radnome mjestu. Postoje brojni dokazi da neke industrije kombiniraju tehnološki napredak s degradiranjem uvjeta rada."
Nolan navodi nekoliko primjera sektora u kojima teza o nestanku radnih mjesta jednostavno ne stoji. U logističkom sektoru tvrtke koriste tehnologiju ne da bi zamijenili osoblje skladišta i kurire, već da ih stave pod sve stroži nadzor kako bi kontrolirali njihov način rada, smanjili autonomiju zaposlenika, njihovu vještinu i dostojanstvo. Najnovija tehnologija omogućuje šefovima da promatraju aktivnost svojih zaposlenika iz minute u minutu, uključujući i stanke za zahod.
Zbog ne provođenja zakona o minimalnoj plaći, sve veći broj ljudi radi i za naknadu koja jedva dosiže polovicu te sume. Nolan tvrdi kako bi bilo bolje kada bi se pravilno provodila politika minimalne plaće i regulacijama poboljšavalo uvjete na radnom mjestu.
Temeljni dohodak - osnova za izrabljivanje
Neki čak govori kako postoji opasnost da bi temeljni dohodak mogao dodatno doprinjeti izrabljivanju radnika. Beskrupulozni poslodavci mogli bi davati još niže nadnice, opravdavajući se kako njihovi radnici ionako već primaju osnovni dohodak. To je ono što brine i Anttia Jauhiainena, osnivača radikalnog gospodarskog thinktanka Parecon Finland. "Mislim kako su direktori i vlasnici IT tvrtki u Silicijskoj dolini prepoznali osnovni dohodak kao dobru stvar za njih, jer bi omogućio platformama poput Ubera da drži plaće svojih radnika izuzetno niskima."
A zašto je upravo Silicijka dolina najveći zagovaratelj temeljnog dohotka dok upravo neki od njihovih najuspješnijih predstavnika, poput Applea ili Facebooka, koriste sva moguća sredstva kako bi si jako smanjili porez koji moraju platiti? Teško je ne pomisliti kako IT industrija želi prebaciti svoju obavezu plaćana zaposlenika na državu, dok istovremeno ignorira vlastitu odgovornost prema društvu od kojeg toliko profitira.
Jauhiainen u principu podržava temeljni dohodak, no misli kako je znakovito kako je finski pilot program započela vlada desnog centra, upravo ona koja provodi gospodarsku srtrogost.
Finska ljevica je podijeljena po pitanju programa. Neki ga vide kao korak u pravome smjeru prema univerzalnom osnovnom dohotku. Ali finski im se sindikati cijelo vrijeme suprotstavljaju, u strahu da će to oduzeti veći dio njihove pregovaračke moći, te da bi se moglo raditi o načinu na koji će desnica srušiti minimalnu plaću.
Gotovina bez obaveza - od principa do prakse
Zamisao o univerzalnom temeljnom dohotku temelji se na principu da vlada isplačuje svakoj odrasloj osobi novac potreban za osnovne troškove života. Nije bitno jeste li bogati ili siromašni, radite li ili ste nezaposleni - svatko dobije isti iznos. Nema nikakvih uvjeta.
Nakon godina provedenih na marginama političke misli, univerzalni je temeljni dohodak tijekom zadnjih godinu dana znatno dobio na popularnosti kod mainstream zapadnih ekonomista. A podržava ga i Silicijska dolina. Testiranja temeljnog dohotke vrše se u državama širom svijeta, uključujući i Nizozemsku, Italiju i Finsku, dok se razmatra i u Škotskoj.
Zagovaratelji temeljnog dohotka kažu da, kako tehnologija mijenja način zaposlenja, i trenutačni sustav socijalnih beneficija gubi na relevantnosti. Tvrde kako bi univerzalni temeljni dohodak mogao zaštititi sve veći broj ljudi koji rade na nesigurnom tržištu rada, te im olakšati prijelaz s jednog privremenog zaposlenja na drugo.
