Red sakupljača smeća već radi uz obalni autoput, tijela potpuno prekrivenih kako bi se zaštitili od sunca. Ispred jednog od brojnih gradskih trgovačkih centara vratari se okupljaju pored ulaza u klimatizirani prostor, dok dvojica muškaraca u bijelim kapama jedva stoje pored svojih štandova za prodaju sladoleda.
Drugi stanovnici grada bolje su sreće. Mogu izbjeći vanjske vrućine tako što traže zaklon u klimatiziranim trgovačkim centrima, automobilima i uredskim zgradama, gdje su svuda temperature na arktičkom nivou, piše Guardian.
Vrućina raste
Klima Kuvajta godinama se lagano zagrijava. U ljetnim mjesecima ova zaljevska država redovito dosegne i 50°C, a prošle je godine proglašena i najtoplijim mjestom na Zemlji, kada su temperature dosegle nevjerojatna 54°C.
No dok se Kuvajt priprema za klimatske promjene i rastuće vrućine, raste zabrinutost među stanovnicima koji si ne mogu uvijek priuštiti zaklon unutar klimatiziranog prostora, kao i pitanja o tome kako će grad koji troši ogromne količine energije moći preživjeti kada resursi kao što su voda i nafta presuše.
Izrabljivanje stranih radnika
Gotovo 70% stanovništva Kuvajta čine radnici migranti iz siromašnih zemalja. Iako je novi zakon o radu zabranio rad na otvorenom između 12 i 16 sati, može ih se ipak vidjeti kako rade i po najtoplijim satima.
Tijekom nedavne posjete novinar Guardiana ugledao je desetke radnika na građevinskom mjestu u blizini Kuvajtskog međunarodnog aerodroma kako rade dugo nakon zakonskog ograničenja u 12 sati, i to na temperaturi od 47°C. Penjući se po skelama budućeg trgovačkog centra, neki su očajnički tražili i malo hlada, dok su drugi svako malo potezali iz boce vode da se rashlade. Ironično, ugrađivali su klimatske uređaje.
"Ovdje u Kuvajtu, kao i u cijelom Zaljevu, možete vidjeti da većina radnika nisu naši državljani. Dolaze iz Egipta, Indije ili Bangladeša", rekao je jedan direktor građevinske tvrtke koji je na terenu nadgledao radove, pod uvjetom da ostane anoniman.
Većina najtežih poslova predana je drugim ugovaračima, što omogućuje glavnim građevinskim tvrtkama da zaobilaze zakone koji bi trebali štititi radnike od vrućine.
Ako radnici odluče ne raditi u ovakvim uvjetima, "neće im uopće biti plaćeno te će se morati vratiti u zemlje iz kojih su došli", rekao je direktor. Dodao je kako nikada nije vidio vladinu inspekciju da provjerava uvjete rada, te da službenike zanimaju samo vize radnika.
Uvjeti za ove radnike samo će se pogoršati. Procjenjuje se da će od 2010. do 2035. godišnja prosječna temperatura u Kuvajtu narasti za 1.6%, na 28.7, što će između ostaloga rezultirati i većim brojem pustinjskih oluja.
Neprilagođeni grad
"Da, pod velikim smo pritiskom", kaže Šarif al-Hajat, voditelj odjela za klimatske promjene Javnog ureda za okoliš (EPA). "Ne samo od rastućih temperatura, već i zbog rasta razine mora, a zahtjevi za strujom i vodom isto će biti veći u budučnosti."
"Ali dobro smo pripremljeni - svuda smo instalirali klima uređaje", šali se njegov kolega Samira al-Kandari.
Sredinom prošloga stoljeća srušen je stari grada Kuvajta, kojeg su sačinjavale gusto nabacane građevine od napravljene od cigli od blata, i koji je bio savršeno prilagođen lokalnoj klimi.
Umjesto njega po idejama britanskih urbanista izgrađeno je nešto potpuno drugo, zapadni ideal grada prepun vrtova i premrežen širokim autocestama po kojima se morate voziti da biste obavili bilo što u ovome gradu. Prvo je izgrađena mreža autoputa a zatim su popunjavane praznine između njih. Nije se pridavala prevelika pažnja održivosti.
U praksi, to znači "korištenje solarnih ploča da bi se napajala klimatizacija na krovu potpuno staklene zgrade. Ali zašto imam zgradu potpuno prekrivenu staklom, ako mi onda treba više energije da ju rashladim", kaže dr. Naser B. Abdulhasan, voditelj AGi Architects, tvrtke koje pokušava potaknuti održivu izgradnju u Kuvajtu.
A kako će se grad koji troši ogromne količine energije ponašati kada presuši obilje nafte i vode? Predviđa se kako će do 2030. godine 30% proizvedene nafte biti potrebno samo za električnu struju i proizvodnju vode za grad Kuvajt.
Oko 99% svježe vode u Kuvajt dolazi procesom deslanizacije mora. Radi se o postupku koji troši puno energije i trenutno jako ovisi o nafti. Iako Kuvajt ima druge po redu najveće rezerve vode među zamljama Zaljeva, to je dovoljno samo za devet dana redovite potrošnje, ili 50 dana uz konzervaciju. U svakome slučaju, jasno je da ovaj grad-država ide prema egzistancijalnoj krizi u svijetu koji tek uči kako preživjeti bez nafte.
'Pametan grad' za održivo stanovanje
GLOBALNO ZATOPLJENJE U ARAPSKOM ZALJEVU: Porast vrućine i vlage otjerat će stanovništvo
Jedno od rješenja je promijeniti način na koji se grade zgrade. Umjesto ogromnih građevina prekrivenih staklom, prijedlozi tvrtke AGi temelje se na tradicionalnim perzijskim tornjevima za 'hvatanje vjetra', koji se grade od terakote s prozorima okrenutim od Sunca. Oni uvlaže zrak izvana, provode ga kroz bazen s vodom u prizemlju kako bi ga ohladili te zatim njiime hlade čitavu zgradu. Takve bi građevine bile i bliže onima kakve su se nekoć gradile.
Al-Kandari iz EPA-e objašnjava da će 2019. početi izgradnja ekološkog 'pametnog grada', vrijednog 4 milijarde dolara. "To znači primjenu tehnologija kako bi se olakšao život u gradu."
"Grad će za prijevoz imati autobuse, ne automobile. Biti će više mjesta za hodanje, a senzori će pratiti potrošnju vode, i pomagati u recikliranju. Klimatizaciju će kontrolirazi zgrada, a ne svaki pojedinačni dom."
Projekt će izgraditi konzorcij južnokorejskih građevinskih firmi, a očekuje se da će se sastojati od 25.000 do 40.000 domačinstava.
Prilagođavanje na rastuće temperature u Kuvajtu zahtijevati će radikalnu promjenu z razmišljanju, posebno u vezi najranjivijih. "Mi ne možemo određivati kako će te firme raditi", kaže anonimni građevinski direktor o firmama koje tjeraju svoje radnike da rade i po vrućem, zabranjenom vremenu. "Jasno, kada vidim radnike kako rade usred dana po toj vrućini, to je prestrašno. Ali što mi tu možemo? To su njihova pravila."
