Korijeni tog sustava potiču još iz 19. stoljeća. "Bismarck, takozvani Željezni kancelar postavio je osnovu za socijalne zakone, tako što je uspostavio mirovinsko i zdravstveno osiguranje", kaže Werner Schreiber, bivši ministar za socijalna pitanja u njemačkoj saveznoj pokrajini Saskoj-Anhalt.
Od tada su izdaci podijeljeni, odnosno polovinu za mirovinsko i zdravstveno osiguranje plaća radnik, a drugu polovinu poslodavac. To je i dan-danas osnovni princip socijalnih zakona, koji je nakon Drugog svjetskog rata proširen na obiteljsku i socijalnu politiku, kao i na mnoge druge aspekte života.
Dio njemačkog sustava je i autonomija u određivanju plaća. "Drugim riječima, sindikati i poslodavci imaju slobodu da sami određuju plaće – bez miješanja države", kaže Schreiber u razgovoru za Deutsche Welle. Zbog takvog odnosa između sindikata i poslodavaca, radnici u Njemačkoj manje štrajkaju, što je velika prednost u odnosu na druge zemlje.
Broj zaposlenih u uzastopnom rastu
I dok u susjednim državama nezaposlenost probija rekorde, u Njemačkoj je zaposleno 42 milijuna građana, više nego ikad ranije. Za takav uspjeh zaslužna je i Agenda 2010, odnosno reforma tržišta rada, pokrenuta prije 10 godina za vrijeme vladavine socijaldemokrata Gerharda Schrödera.
"Najvažniji dio Agende 2010 bilo je uspostavljanje sektora s niskim plaćama, smanjivanje broja propisa i povećanje fleksibilnosti tržišta rada. S jedne strane, to je rezultiralo povećavanjem broja radnih mjesta, ali s druge, to je dovelo do toga da su mnogi poslovi danas slabo plaćeni", tvrdi Uli Brückner sa Sveučilišta u Stanfordu.
Nova vlada, koju će najvjerojatnije sastavljati demokršćani i socijaldemokrati, pokušat će otkloniti negativne efekte ove reforme. "U Njemačkoj postoji veliki društveni konsenzus – mi promatramo društvo kao mehanizam. Naš politički sustav je poput grupe zupčanika u kome različite institucije pokreću jedna drugu. To je sve utemeljeno i u pravnom sustavu i zakonima", kaže Brückner.
Industrijska snaga njemačke počiva i na dobro obrazovanom kadru. Svake godine oko 100.000 novih inženjera, kemičara i fizičara stiže na tržište rada, a za njihovo školovanje brine se već čuveni "dualni sustav". Mladi tijekom školovanja kombiniraju teoriju i praksu, praktičan rad s predavanjima, objašnjava Brückner.
Potražnja za stručnjacima sve veća
Dakle, njemačko gospodarstvo svake godine ima priljev kvalificiranih stručnjaka. Od njih izvlače korist prije svega poduzeća srednje veličine, u kojima radi do 500 namještenika. Takve organizacije čine oko 99 posto od približno tri milijuna poduzeća u Njemačkoj. To su mahom obiteljske tvrtke.
Klaus-Heiner Röhl iz Instituta njemačkog gospodarstva smatra da je to razlog što je u Njemačkoj industrija jača nego u drugim zemljama. "Ovdje obitelj posjeduje poduzeće, a u Velikoj Britaniji bi ono odavno bilo na burzi. A možda bi neka velika kompanija otkupila dionice, te bi prije ili kasnije tvornica u Velikoj Britaniji bila zatvorena i proizvodnja prenesena u inozemstvo", kaže Röhl.
Većina obitelji, koje drže ovakve tvrtke, ima dovoljno kapitala u rezervi i zbog toga ne plasira svoja poduzeća na burzu.
"Postave se dugoročni ciljevi. Nema žurbe. Nema prebrze ekspanzije", objašnjava ovaj stručnjak. Istodobno, kvalitetni proizvodi nisu dovoljni u borbi protiv poduzeća koje imaju daleko jeftiniju radnu snagu, kao što su ona u Aziji. Njemačke firme zato nude i čitav niz usluga uz svoje proizvode. "Poduzeće ne prodaje recimo samo strojeve, nego ih i montiraju, obučavaju radnike koji će ih upotrebljavati, nude servis koji radi 24 sata", kaže Röhl.
Stalne inovacije
Stalne inovacije također jamče uspjeh "njemačkog modela". Naime, Njemačka nema dovoljno prirodnih sirovina, pa je prinuđena stalno razvijati nova rješenja. "Imamo kompletnu mrežu istraživačkih centara koji se javno financiraju, poput instituta Max Planck i Frauenhofer. Oni postoje po cijeloj zemlji i aktivno surađuju s gospodarstvom. Tako preostaje i prostora za inovacije koje možda i ne pronalaze put do tržišta ali koje koriste daljnjem razvoju", kaže Brückner.
I dok istraživači mogu sanjariti o budućnosti, u oblasti infrastrukture važne su samo činjenice. Doduše, Njemačka se i tu ima čime pohvaliti. Malo je zemalja na svijetu s tako izgrađenom energetskom mrežom, telekomunikacijama, cestovnim, željezničkim i zračnim prometom. Iz Berlina se automobilom može stići u sve Europske zemlje za manje od 24 sata.
