Tako situaciju u Alepu opisuje u svojoj reportaži CNN pozivajući se, među ostalima, na izjavu UN-ov posebnog izaslanika za Siriju Staffana de Misture. "Ako se do prosinca nešto ne učini, Alepa više neće biti", kazao je ovoga tjedna de Mistura.
Čekajući sljedeću bombu...
U gradu je i dalje više od milijun ljudi koji ne znaju kada će i gdje pasti sljedeća bomba. Alep je, piše CNN, od grada veličine Houstona, s dva milijuna stanovnika, u pet godina postao razorena ratna zona u kojem su čitavi stambeni blokovi pretvoreni u ruševine.
Grad je to koji se prostire na površini gotovo dvaput većoj od Pariza, danas je podijeljen na dijelove koje drže snage sirijskog režima Bašara al-Asada, proturežimski pobunjenici te ISIS. Režimske snage kontroliraju zapadni dio grada, dok pobunjenici drže veći dio istočnog dijela.
Već su stotine tisuća ljudi ili napustile Alep ili poginule, no mnogi su još i dalje ondje. Oko milijun i pol ljudi živi u dijelovima koje drže al-Asadove snage. U istočnom dijelu grada kojeg drže pobunjenici i koji je ponajviše razoren u zračnim napadima, trenutačno je, prema podacima UN-a, između 200.000 i 250.000 ljudi stanovnika koji su u okruženju vladinih snaga.
Jedan liječnik na 10.000 ljudi
"Nema načina da se izađe odavde. Posve smo pod opsadom", kaže Abdulraham Almawas, potpredsjednik Bijelih šljemova, dobrovoljačke civilne obrambene jedinice.
Mnogo je ranjenih u tom dijelu grada, a zdravstvena zaštita jedva funkcionira. U istočnom dijelu grada sveukupno je trideset liječnika, otprilike jedan na 10.000 ljudi - kaže Adham Sahloul, glasnogovornik sirijske podružnice Američkog liječničkog društva.
"U Alepu ima kruha samo ga je teško pronaći", kaže pak 29-godišnji Mohamed koji većinu dana provede u potrazi za hranom za svoga 2-godišnjeg sina te ženu i majku.
"Svaki dan je nova borba za preživljavanje"
Dio grada koji drže pobunjenici pod opasdom je režimskih snaga i ondje hrana, gorivo i druge potrepštine gotovo i ne stižu. Režim koristi taktiku izgladnjivanja, kakvu je već primijenio u gradu Homsu.
Mohammed kaže da svakoga dana iznova počinje borba za preživljavanje. Dok ima dnevne svjetlosti, on traga za hranom. Ako je i pronađe, vrtoglavo je skupa. Cijene su i 50 puta veće nego što su bile prije izbijanja građanskog rata. Budući da posla nema i da u tome dijelu grada praktički ništa ne radi, Mohamed troši preostalu ušteđevinu.
Kaže da žali što nije napustio grad prije nego što su režimske snage otpočele opsadu. Sada će mu to teško poći za rukom jer naprosto nema novca da plati izlazak iz Alepa.
Izlazak iz grada košta 8.000 dolara!
"Ne mogu si priuštiti da s obitelji odem u Tursku. To bi me koštalo najmanje 8.000 dolara. Samo da pređemo u Tursku!", kaže očajni mladi otac koji strahuje da će na koncu pasti u ruke režimskih snaga.
No, napade trpe i zapadni dijelovi grada. Salam, 35-godišnja majka dvoje djece, kaže da je stalno na oprezu dok vodi djecu u školu.
"Nije sigurno. Pobunjenici nas redovito granatiraju. Kada ostavimo djecu u školi, nastojimo hodati uza zidove zgrada i ispod balkona. Ne krećemo se otvorenim dijelovima ulica i nastojimo stići kući što je brže moguće", kaže ona.
Za razliku od Muhamenda, Salam želi ostati u Alepu jer još uvijek ima posao i plaću. Radi kao učiteljica francuskog jezika u školi koju pohađaju i njezina djeca.
"Ako situacija ostane ovakva, mislim da ću ostati. Ne želim živjeti u šatoru. Ne želim živjeti tako da ne mogu zaraditi plaću i plaćati režije. Ne želim ni izgubiti kuću za koju smo godinama mukotrpno radili", kaže ona.
Režim prikazuje Alep kao turističku oazu
Istodobno, sirijski reži nastoji prikazati Alep kao normalan grad, pa je nedavno objavio i propagandni turistički film u čijoj se pozadini čuje glazba iz serije "Igra prijestolja".
Kratki film prikazuje Alep kao turističku oazu usred ratne zone. Na snimcima iz zraka vide se široke uređene ulice i zelene površine te gradska kupališta s bazenima. Režim se time očito htio narugati tvrdnjama da je Alep trenutno 'najopasnije mjesto na svijetu', što zapravo i jest. Čak su ustvrdili da se ondje uživa i u noćnom životu.
Istdobno, u istočnom Alepu ljudi su se iz očaja dosjetili da usred ruševina proizvode gorivo i to otapanjem plastičnih otpadaka. Kažu da od jednog kilograma plastike mogu dobiti jednu litru goriva.
No, sve su to samo očajnički pokušaji preživljavanja. Jer, ako se Alepu ubrzo ne pomogne, do prosinca bi se ondej mogla dogoditi humanitarna katastrofa neslućenih razmjera.
"Želim ga izvući odavde što je prije moguće", kazao je na kraju Muhamed s početka priče. Milsio je pritom na svoga dvogodišnjeg sinčića koji još nijedan dan života nije proživio bez rata.
