Nakon smrti iranski vojni zapovjednik Kasem Sulejmani može ostvariti svoj životni san - očuvanje iranske moći u Iraku. Sve dok Trump nije naredio napad dronova koji su ga likvidirali, iranskom utjecaju prijetili su masovni prosvjedi. To bi se sada moglo promijeniti, piše Foreign Policy.
Rano ujutro u nedjelju u Bagdadu kurdski zastupnik iračkog parlamenta Sarkawt Shams primio je poruku na telefonu od političkog biroa milicije Kataib Hezbollah, koja je upravo izgubila vođu nakon udara američkih bespilotnih letjelica. Parlament je trebao glasati o tome hoće li protjerati američke trupe iz Iraka nakon američkog atentata na šiitskog vođu milicije Abu Mahdija al-Muhandisa i njegovog saveznika iranskog generala Kasema Suleimanija rano u petak ujutro.
Tekst koji je Shams primio sadržavao je jasnu osobnu prijetnju da mora glasovati za izbacivanje Amerikanaca. Shams je rekao kako su poručili da ima opciju ili stati na stranu naroda ili će biti označen kao izdajnik te će mu kuće biti spaljene. Shams je na kraju ostao po strani, zajedno s najmanje 150 drugih zastupnika koji su bojkotirali glasovanje. Ali unutar parlamenta atmosfera je podsjećala na politički skup, a zastupnici su skandirali, "Da, da Sulejmani. Ne, ne Amerika."
Najveći izazov iranskom utjecaju
Iran se suočavao s ozbiljnom prijetnjom gubitka utjecaja unutar Iraka u obliku prosvjeda tisuća Iračana protiv korumpiranih političara potpomognutih Teheranom, često putem Suleimanijevih spletkarenja. Irački prosvjedi bili su najveći izazov iranskom utjecaju u Iraku. Masovni bijes rastao je protiv vodećih političara koje su demonstranti optužili da su služili Iranu umjesto služenja Iraku.
I tako je pokojni Sulejmani sada, dok je mrtav, možda bliži postizanju onoga što u životu nije mogao postići: otporu tim prosvjedima koji bi usmjerio Irak natrag prema Iranu i učvrštio njegovu političku vlast. Ubojstvo Sulejmanija od strane Amerikanaca pružilo je prijeko potreban legitimitet iračkom nepopularnom, većinski šiitskom, vodstvu, koje nema samo bliske veze s Iranom, već i veliki interes za suzbijanje domaćeg narodnog pokreta protiv njega.
Iranci su za vrijeme sprovoda Kasema Sulejmanija zapalili američku i izraelsku zastavu
Renad Mansour, znanstveni novak na institutu Chatham House sa sjedištem u Londonu, vjeruje da će u narednim danima mnoge proiranske skupine pokušati iskoristiti bilo koje nove američke zračne napade kako bi potaknule osjećaje protiv Amerike. Mnogi, uglavnom mladi prosvjednici, ustali su se nakon američke invazije 2003. godine i jasno su dali do znanja da ne podržavaju ni Sjedinjene Države ni Iran, ali to ih ne znači da ih se ne može označiti kao proamerikance. "Mislim da će doći do čišćenja - to je najveća prijetnja - antivladinih prosvjednika ili vođa i oni sada imaju streljivo antiamerikanstva", rekao je Mansour. "Dakle, oni mogu reći za bilo koga tko je kritičan prema njima, da je američki špijun", dodaje, piše FP.
Dakle, prvi put otkako su proteklih godina započeli protesti protiv iračke vlade, prosvjednici su doživjeli da su njihovi zahtjevi za novom vladom gurnuti u stranu u očajnički pritisak protiv stranog uplitanja Sjedinjenih Država kao i Irana. Sada drže transparente na kojima deklariraju kako ne žele da Irak postane bojno polje, umjesto onih koji zahtijevaju poštene izbore, obrazovanje i više prilika za radi i posao. Fanar Haddad, viši znanstveni novak u istraživačkom centru Instituta za Bliski istok rekao je da to utječe na prosvjede na vrlo negativan način te kako su jednostavno izbačeni iz vijesti.
Prilika za Islamsku državu
Američke zračne napade u kojima su ubijeni Sulejmani i Muhandis gotovo su svi irački vođe osudili kao kršenje iračke suverenosti. Ali neki članovi parlamenta kao što su Shams i mnogi njegovi sunitski i kurdski kolege i dalje su zabrinuti zbog posljedica protjerivanja američkih trupa - posebno zbog vakuuma moći koji bi mogao izazvati, dajući Islamskoj državi priliku da se ponovno revitalizira u svojim matičnim pokrajinama. Shams je izjavio kako je ogorčen prijetnjama skupina koje su povezane s Iranom poput Kataiba Hezbollaha: "Rekli smo im da prijetnju nećemo prihvatiti, nismo je prihvatili od Sadama Huseina i nismo je prihvatili od vođe Islamske države Abu Bakr al-Bagdadija, i nećemo je prihvatiti ni od koga drugog."
Na kraju parlament je u nedjelju popodne donio neobvezujuću rezoluciju kojom je preporučio vladi da izbace američke trupe. Taj potez zapravo ne zahtijeva odlazak američkih trupa jer je ta odluka u rukama iračke vlade, ali Sajad Jiyad iz iračkog centra za planiranje i studije Al-Bayan rekao je kako misli da će „vlada vjerojatno nastaviti s pritiscima", dodajući: "Ako se ne mogu zaštititi i ako riskiraju kršenje suvereniteta, najbolje je da odu, jer ne želimo da u našoj zemlji stvari eskaliraju zbog njihove prisutnosti."
Kasno u ponedjeljak navečer činilo se da će američke trupe učiniti upravo to. Glasni vrtlog helikoptera ispunio je nebo dok su helikopteri sigurnosne pratnje počeli napuštati Zelenu zonu, a Sjedinjene Države izdale su izjavu iračkom Ministarstvu obrane rekavši da će u skladu s mišljenjem parlamenta početi s "premještanjem snaga". U nizu kaotičnih događaja, dužnosnici Ministarstva obrane kasnije su rekli da je pismo nacrt i da će američke snage ostati u Iraku. Myles Caggins, glasnogovornik američke operacije "Inherent Resolve" u Iraku, potvrdio je za Foreign Policy da su helikopteri doista bili dio premještanja američkih trupa, iako nije iznosio dodatne detalje.
Što je Sulejmani želio?
Kaos i neizvjesnost vladaju nad odnosom Iraka i Sjedinjenih Država. Sredinom listopada 2019. godine, Sulejmani se navodno sastao s najutjecajnijim vođama milicije u Bagdadu i naložio im da pojačaju napade na američke ciljeve. Želio je orkestrirati antiameričko raspoloženje kako bi odvratilo pozornost od narodnih prosvjeda protiv iranskih političara i milicijskih skupina. Nadao se da će ove provokacije izazvati američki vojni odgovor, dajući Iranu priliku da pokuša prebaciti narativ i preusmjeriti bijes javnosti na američko kršenje iračkog suvereniteta.
Dok je bio živ, ti su napori uglavnom propali. Čak i nakon napada na američku ambasadu koji je započeo krajem prošlog mjeseca, prosvjednici su bili nepokolebljivi prema svojim zahtjevima za neovisni Irak i okončanje korumpirane vlasti. "Ono što se dogodilo s prosvjedima u posljednjih nekoliko mjeseci je da su se oni sve više okretali protiv sustava, protiv Hašda (uglavnom šiitskih milicija) kao dijela tog sustava, i protiv Irana kao vanjskog podržavatelja tog sustava", rekao je Mansour.
Tri mjeseca masovnih građanskih prosvjeda protutnjali su i kroz južni Irak, koji je većinski šiitski, dok su mladi ljudi izlazili na ulice tražeći kraj korupcije i svrgavanje političke elite. Zbog isprepletenosti među velikim političkim strankama, političarima i iranskim posrednicima poput Sulejmanija, mnogi su u iračkim prosvjedima vidjeli Iran kao moć koja stoji iza prijestolja. Nakon što je Abdul-Mahdi krajem prošle godine najavio da odustaje od funkcije premijera, Sulejmani je otputovao u Irak kako bi pomogao nadgledati pregovore oko njegovog nasljednika. Iran podržava mnoge glavne političke stranke, uključujući utjecajni savez Fatah na čelu s Hadi al-Amirijem, zapovjednikom Badr organizacije, još jednom iranskom milicijom.
Ubijeni iranski general Kasem Solejmani
Prosvjednici optužuju milicije sklone Iranu i političare da koriste surovu kampanju otmica, mučenja i ubojstava kako bi suzbili demonstracije u Iraku. Sam Sulejmani pomogao je organizirati gušenje prosvjeda, govoreći najvišim dužnosnicima: "Mi u Iranu znamo kako se nositi sa prosvjedima", tijekom posjete Bagdadu nakon izbijanja demonstracija. Gušenje nije ušutkalo prosvjede koji su trajali tri mjeseca unatoč ubojstvu 500 ljudi i ranjavanju još tisuća. Sulejmanijevo ubojstvo neupitno je ujedinilo iračku političku elitu na jugu i ponovno probudilo nacionalistički jezik koji kategorizira one koji su protiv Irana kao proamerikance. Shams je rekao da su ga uoči sjednice parlamenta upozorili proiranski članovi parlamenta da će se glas protiv izlaska Sjedinjenih Država smatrati izdajom. "Naše WhatsApp grupe govorile su da će objaviti sva imena. Tko god nije prisustvovao sjednici smatrat će se izdajnikom ili osobom koja radi za strane sile", rekao je Shams.
"Začuđuje me da su u ovom trenutku američki alati svi prisilni," rekao je Haddad, "Postoji moć američke vojne sile, postoje prisilne ekonomske mjere koje mogu poduzeti. Ali začuđuje me da Americi zaista nedostaje meke snage i političkih sredstava u Iraku." Dodao je da Iranci, s druge strane, koriste svoj puni arsenal "meke" moći. "Oni koriste svoju ulogu u iračkoj politici da mobiliziraju iračku političku klasu u svoju korist kako bi pokušali učvrstiti svoju kontrolu nad iračkom politikom i marginalizirati Amerikance u najvećoj mogućoj mjeri", rekao je Haddad.
Irački prosvjednici strahuju da bi revolucija za koju su se tako teško borili mogla izostati. Poduhvat koji Sulejmani nije bio sposoban organizirati kroz gušenja ili pokušaje infiltracije, mogao bi biti uzrokovan američkim zračnim udarima koji su okončali njegov život. "Mi samo želimo naš Irak", rekao je mladi aktivist na ulici Nour koji nije želio reći svoje potpuno ime zbog bojazni od odmazde. "Zaista se brinem zbog toga. Ne želim ponovo izgubiti svoju zemlju i putovati u drugu. Nakon ove revolucije, nakon najveće i najjače revolucije koja se dogodila u Iraku, ako Iran i Amerika ponovo pokrenu rat u Iraku sa svojim lošim uvjerenjima i glupim razmišljanjima... ja ću napustiti Irak", rekao je. piše Foreign Policy.
