Naime, mnoge terorističke napade izveli su mladi ljudi koji su odrasli u Europi, školovali se u javnim školama i fakultetima te ničime u prošlosti nisu odavali dojam da se u njihovom umu razvijaju pakleni planovi.
Stručnjak Međunarodnog centra za proučavanje radikalizacije i političkog nasilja (ICSR) Peter Neumann definirao je radikalizaciju kao 'sve što se dogodi prije nego bomba eksplodira', dodavši kako se teroristi ne rađaju, već stvaraju, prenosi Independent.
Fokus na traumama, diskriminaciji i odgoju
Ljudi koji proučavaju radikalizaciju fokus imaju na pojedincima te njihovom odgoju, traumama ili diskriminaciji koje su potencijalno doživjeli. Također promatraju društvene odnose i ekonomski status takvih pojedinaca. Ovaj pravac u istraživanju doveo je do ogromnog niza međusobno povezanih varijabli.
Američka globalna tvrtka za istraživanje i razvoj RAND tako je identificirala preko 200 važnih faktora radikalizacije, a njujorška policija ju je, s druge strane, suviše pojednostavila, tako da je prema njihovom modelu svatko potencijalni terorist.
No, drugi pravac istraživanja radikalizacije obuhvaća dva faktora - faktore privlačnosti i poticajne faktore. Faktori privlačnosti radikalizacije naglašavaju političke i ideološke ciljeve proučavanih skupina.
Propaganda o zlu na Zapadu
Kada se radi o ISIS-u i Al Qaedi propaganda se temelji na faktorima poticaja. Pa tako ekstremisti tih skupina druge navode da misle kako se muslimane na Zapadu ponižava, da je prakticiranje islama spriječavano te da će ih ideologija i politika ekstremnog islama dovesti do slave, boga, bogatstva.
Čvrsti osjećaji povjerenja i pripadnosti među radikaliziranim ljudima nastaju zbog efekta 'bratske veze' kojeg spominje psihijatar Marc Sageman. Vlada mentalitet 'mi protiv cijelogsvijeta'. Katherine Brown pak naglašava 'hipermuževnost' osjećaja za avanturu u džihadu. Naime, jedan ISIS-ov član izjavio je kako je vjerski rat bolje od video igre 'Call of Duty'. Takozvana Islamska država predstavlja iskrivljenu utopijsku politiku koja kritizira probleme individualca, poziva na dramatične akcije te prividna rješenja, pše Independent.
No, ni kombinacija poticajnih faktora i faktora privlačnosti ne dovodi do univerzalne formule koju bismo mogli primijeniti na sve oblike radikalizacije, stoga Brown smatra kako fokus s pojedinca treba prebaciti na istraživanja okoline i struktura koje stvaraju nasilne skupine.
Siromaštvo i diskriminacija velik su faktor, no nisu svi siromašni i diskriminirani članovi takvih društava nužno oni koji postaju radikalni.
Politika kao važan faktor
Zapravo, bitan faktor je politika. Sektaštvo prisutno u Iraku velik je čimbenik u rastu ISIS-a, dok slabe strukture vlasti u Afganistanu i Pakistanu dovode do ovisnosti o Al Qaedi i pakistannskim ehrik-i-Talibanima, dok posljedice Gaddafijevog režima i njegovih sljedbenika u Libiji ljudi i dalje osjećaju i osjećat će ih još generacijama.
Razumijevanje postanka ekstremizma te faktora koji na to utječu ne objašnjava u cijelosti zašto bi itko odlučio napasti nedužne mlade ljude, kao što je to napravio Salman Abedi u Manchesteru u ponedjeljak, kad je ubio 22 nedužnih.
Teroristi strateški biraju lokacije i vrijeme masakra, s ciljem da istrijebe sve one koje smatraju nedostojnima - prvenstveno žene, homoseksualce, muslimane iz drugih sekti, kršćane te općenito zapadnjake.
Ne žele dijeliti svijet s drugima i drugačijima
Napad u Manchesteru dio je uzroka, baš kao i oni u Sohou, Baliju te Parizu. Oni se temelje na iskrivljenom totalitarizmu koji inzistira da ove skupine ne mogu dijeliti svijet s 'Drugima'. Napadaju javna okupljanja, koncerte, političke skupove, sve događaje na kojima je više nevinih civila.
Teroristi vode politiku straha i izolacije te istu žele proširiti svijetom. Nasilje koje provode razara temelje društva potkopavanjem povjerenja koji gradi naše zajedništvo.
'Ne smijemo im dopustiti da nam oduzmu zajedništvo', rekla je Katherine Brown te dodala kako je dugoročno najbolja taktika protiv terorizma sudjelovanje u upravu onakvim javnim događajima koje najviše napadaju.
