Opremljeni harpunima i vodootpornim bilježnicama, Louis, Carlos i Antonis rone duboko u kristalno bistre vode zaljeva Konos na Cipru i love opasne predatore - morske paunove.
Nakon što je naselila dio Atlantika na istočnoj obali SAD-a i Kariba, ta riba sada prijeti i invazijom u Sredozemlje.
Morski biolozi iz istraživačkog centra za okoliš Enalia Physis nakon dva zarona vraćaju se s dvadesetak smeđe-bijelih prugastih primjeraka.
Naoružana otrovnim bodljama, ta egzotična riba, miljenica vlasnika akvarija, nema prirodnih neprijatelja u Sredozemlju.
Njezin dom su grebeni, ubod joj je bolan, ali ne i koban, a izvorno potječe iz Indijskog oceana.
No ekspanzija morskog pauna u Sredozemlju toliko brine znanstvenike, ribare i ronioce da su započeli kampanju smanjenja njegova broja.
"Proširio se svugdje", otkriva jedan od ronioca. "Na cijelom otoku, gotovo svugdje gdje zaronite, vidite mase morskih paunova".
Situacija je ista u Libanonu gdje Alain Najem, voditelj ronilačkog kluba sjeverno od Bejruta, upozorava da ih svaki puta kada zaroni vidi sve više.
Riba je viđena i uz obale Grčke, Turske i Tunisa.
"Eksponencijalni rast" morskog pauna u Sredozemlju posljedica je proširenja Sueskog kanala i sve viših temperatura mora, tvrdi Jason Hall-Spencer, profesor morske biologije s britanskog sveučilišta u Plymouthu.
Hladnije vode zapadnog Sredozemlja, kaže, zasad su pošteđene
najezde.
U istočnom Sredozemlju "zato traje invazija", tvrdi
Demetris Kletou, direktor Istraživačkog
laboratorija za more i okoliš u Cipru.
Prva linija obrane
Dvojica znanstvenika zajedno s Enaliom i nekoliko drugih partnera
koji uključuju Sveučilište na Cipru i Odjel za ribarstvo i
istraživanje mora predvode pilot projekt imena "Relionmed" koji
financira LIFE, europski program zaštite bioraznolikosti.
Njihov je cilj pretvoriti Cipar u "prvu liniju obrane" od najezde
morskog pauna.
Invazivne vrste su, uz gubitak staništa i pretjeranu eksploataciju, među pet najvećih uzroka smanjenja bioraznolikosti diljem svijeta, upozorava Međunarodni savez za zaštitu prirode.
Takav gubitak remeti ekosustave i ljudske aktivnosti ovisne o njima.
Morski paun od osamdesetih godina uzrokuje "znatnu štetu" na američkoj i karipskoj obali, kaže morski biolog Carlos Jimenez, koordinator istraživanja u Enaliji.
Tvrtka za istraživanje okoliša VertigoLab procjenjuje da je najezda te ribe u Francuskim Antilima, nizu sedam manjih otoka na Karibima, koštala više od "10 milijuna eura godišnje".
Lokalne ribe laki su plijen sposobnog predatora. Morski paun je u dvije godine u zapadnom Atlantiku smanjio brojnost 40 vrsta koraljnih riba za oko 65 posto, pokazuje istraživanje iz 2012. koje je financiralo kanadsko Vijeće za prirodne znanosti i istraživanja.
Istodobno se smanjio ulov određenih vrsta riba, uključujući škarpine.
Proždrljivost
Zbog toga se Sredozemljem, relativno malom moru, ali velikom biseru bioraznolikosti s oko 17 tisuća vrsta, širi strah od morskih paunova.
"Zabrinuti smo jer su toliko proždrljivi", ističe Jimenez dok secira morskog pauna u svom uredu u Nikoziji.
"Stvaraju dodatni pritisak na ekosustave koji su već poremećeni pretjeranom eksploatacijom pomorskih resursa, zagađenjem i turizmom", dodaje.
Ciparski su ribari zabrinuti i jer su mnogi od njih bili žrtve morskog pauna. Osim snažne boli, njegovi ubodi mogu izazvati alergijske reakcije.
Theo Koutsavakis koji vodi ronilački klub i živi uz more cijeli svoj život tvrdi kako morski paun, omiljen među roniocima, rijetko napada ljude.
No zabrinut je zbog utjecaja na morski život u Cipru koji je "već ograničen" ribarstvom i turizmom.
Koutsavakis je veliki pobornik europskog projekta Relionmed kojim se želi raširiti svijest o širenju te vrste.
Inspirirana sličnim projektima u Sjedinjenim Državama, skupina želi organizirati i događaje, uključujući natjecanje u lovu harpunom, kojima će cilj biti smanjivanje populacije morskih paunova i pronalazak ekonomskih inicijativa za ribare.
Kad bi kuhari naučili pripremati tu ribu, a da se pritom ne nabodu na njegove brojne bodlje restorani bi mogli staviti morske paunove na svoje jelovnike, dok bi njihove kralježnice mogle biti iskorištene u izradi nakita.
"Znamo da je u ovom trenutku gotovo nemoguće zaustaviti invaziju", zaključuje biolog Louis Hadjiannou.
"Cilj projekta nije istrebljenje, nego kontrola".
