Milad (što mu nije pravo ime) je 29-godišnji zubar, koji je iz Sirije krajem 2014. nakon pet pokušaja napokon uspio doći u London.
Na Facebooku je odgovorio na najčešća pitanja koja mnogi ovih dana u jeku izbjegličke krize postavljaju, a CNN prenosi najzanimljivije odgovore.
1. Mladi ste muškarac. Zašto niste ostali u svojoj zemlji i učinili sve što je u vašoj moći da bi ju napravili boljim mjestom za život i da izgradite svoju budućnost?
To nije tako jednostavno kad vam bombe lete oko glave, kad čujete pucnjavu i kad ne možete pronaći posao i novac za život. Rat uništava sve u zemlji. Borite se, borite i borite i onda želite otići. Čekate godinu-dvije i vidite da se ništa ne mijenja. Kako to možete podnijeti?
2. Kako vam je u Velikoj Britaniji? Nedostaje li vam dom? Hoćete li se vratiti u Siriju ako ćete imati priliku ili se tamo pobošlja stanje?
Naravno da mi nedostaje dom, nema mjesta na svijetu kao što je dom. Ako se stanje popravi, puno Sirijaca bi se voljelo vratiti, ne samo ja. Velika Britanija je trenutno sigurno mjesto za mene, mjesto gdje mogu izgraditi bolji život.
3. Koliko košta put od Sirije do Velike Britanije za izbjeglicu?
Oko 5000 dolara. Ja sam godinu i pol dana radio kao zubar u Kairu da bih si mogao priuštiti putovanje. Dok sam bio u Egiptu, nadao sam se da će se u Siriji nešto promijeniti. Pošto nije, donio sam odluku da odem u Europu.
4. Zašto ne odete u Dubai?
Pitajte vlade zemalja Arapskog zaljeva. Nemam odgovor na to pitanje. Puno Sirijaca bi radije otišlo u arapske zemlje jer su razvijenije, imaju novca i govore arapski. Ali oni su nam zatvorili vrata. Njima bi trebali postaviti to pitanje.
5. Gdje su žene i djeca?
Puno je žena i djece izbjeglica, ali muškarcima je lakše napustiti Siriju. Uz to, njih ne regrutiraju u vojsku. Muškarci se ne žele boriti za ili protiv Assadova režima.
6. Rekli ste da ne želite koristiti svoje pravo ime zbog straha od odmazde prema obitelji koju ste ostavili u Siriji. Kakav čovjek ostavlja obitelj u ratnoj zoni?
Oni se nisu mogli lako odlučiti da napuste posao i dom. Ja sam mlad, nemam svoju kuću i imam vremena tražiti drugi posao i drugo mjesto za život. Ali moj otac, na primjer, koji ima 60-ak godina, njemu nije bilo lako odlučiti se ostaviti sve. Otišao je nakon dvije godine, ne u isto vrijeme kad i ja, nakon što je shavtio da se ništa ne mijenja i da je sve gore.
