Olakšanje i pljesak. Tako reagiraju mještani svaki put kad spasioci izvuku preživjelu osobu iz ruševina. Suze i očaj kada pronađu beživotno tijelo. Reporterka Deutsche Wellea je u Thumani, mjestu koje je najteže pogođeno potresom.
Stanje je bilo konfuzno satima poslije prvog potresa. Spasilačke ekipe i bageri su svuda, stižu i iz susjednih zemalja i rade što brže mogu – ovdje i sekunde odlučuju o životu i smrti.
Traži se smještaj za preživjele
U mjestu Thumana, tridesetak kilometara sjeverno od Tirane i Drača, blokirani su gotovo svi prilazi oko urušenih kuća. Policijski kordon čuva put. Jedan čovjek sa suznim očima nada se da će mu ženu i sina izvući žive. Cijela obitelj je potres doživjela u svom stanu na trećem katu. Pokušali su sići kada se pod urušio i odnio ženu i dijete u dubinu.
Artur Bushi, gradonačelnik Kruje, pokušava uvesti neki red. Organiziran je smještaj za ljude koji su izgubili krov nad glavom. "Prioritet je spašavanje ljudskih života", kaže on za DW.
„Od prvog trenutka kada se dogodio potres mi smo kao zajednica zbili redove. Dobili smo podršku iz Tirane i brojnih okolnih zemalja. Solidarnost je velika. Prestat ćemo s radom tek kada uklonimo i pretražimo sve ruševine. Nadam se da ćemo naći još preživjelih", dodaje Bushi. On također kaže da će vlast sklopiti ugovore s hotelima u Draču i Lješu kako bi obitelji što prije imale normalan smještaj.
'Još smo u šoku, djeca drhte'
U utorak navečer su na lokalnom nogometnom igralištu već postavljeni prvi šatori. Obitelj Torocino živjela je na najvišem katu najviše zgrade u Thumani. Ruševine se još pretražuju. Ibije Torocini, majka dvoje djece, imala je sreće.
"Još smo u šoku. Djeca neprestano drhte. Potres nas je zatekao u snu. Cijela zgrada se tresla. Muž i ja smo dohvatili djecu i otrčali kroz vrata, ali bila su blokirana. Potres je srušio vitrinu s posuđem što je blokiralo vrata", priča nam ova žena.
U stan im je kroz plafon upao kolektor za vodu sa krova zgrade.
"Nekako smo otvorili vrata i trčali da spasimo živote. Samo koji tren nakon što smo bili na sigurnom srušila se cijela zgrada."
'Mi smo uspjeli, ali mnogi susjedi nisu'
I obitelj Klevisa Tocija je imala sreće: "Mi smo uspjeli, ali mnogi susjedi nisu. Molim se da su još živi!"
Strah još traje. Nakon potresa jačine 6,4 stupnjeva po Richteru izbrojano je više stotina manjih potresa.
Tragedija je probudila neviđenu solidarnost. Unesrećeni ljudi su ganuti posebno podrškom iz susjedstva, s Kosova, iz Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Grčke, Hrvatske i Rumunjske. Albanski mediji o tome neprestano izvještavaju. Na mnogim mjestima se skupljaju odjeća i namirnice.
