Nakon kratkog i neuspješnog liječenja u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske umro je u dobi od 74 godine Radoslav Brđanin, javlja Oslobođenje, čovjek kojega će povijest upamtiti po tome što je kao predsjednik Kriznog štaba Autonomne Regije Krajine od 1991. do 1992. sudjelovao u osnivanju Republike Srpske.
Prije samo nekoliko dana, u subotu, Beta je objavila (prenio Radio TItograd) da je Brđanin prevezen iz Danske letom na aerodrom u Banjoj Luci, odnosno da je zbog zdravstvenih razloga pušten na slobodu nakon izdržane 23 od 30 godina zatvora koliko mu je Haaški sud odredio kao kaznu za progone, mučenja, protjerivanja, razaranja gradova i sela, ubijanje tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Premda je riječ o čovjeku koji je čak četiri godine, od 1992. do 1996., proveo na mjestu potpredsjednika Vlade RS-a pod Radovanom Karadžićem kao predsjednikom RS-a, Brđaninu na sudu nisu uspjeli dokazati dijelove optužnice koji se odnose na genocid. Nerijetko ga se stoga nazivalo "desnom rukom Karadžića".
Optužnica protiv njega pravomoćno je podignuta 1999. i već te iste godine SFOR ga je uhitio u BiH i prebacio u Haag gdje se on pri prvom izjašnjavanju o krivnji za monstruozne zločine vrha RS-a izjasnio da nije kriv za protjerivanje, ubijanje i mučenja Bošnjaka i Hrvata. Pri tome je i ostao.
Po zanimanju građevinski inženjer, porijeklom iz okolice Banje Luke, Brđanin se držao svoje struke i nije bavio politikom sve do 1990. godine kad se, kao 42-godišnjak, učlanio u Srpsku demokratsku stranku. A onda, po osnivanju Skupštine općina Bosanska krajina u proljeće 1991., Brđanin postaje potpredsjednik novostvorene regionalne jedinice.
Takva administrativna jedinica mijenja si naziv u SAO Bosanska krajina, Brđanin je u međuvremenu postao prvi čovjek Kriznog štaba Autonomne regije Krajine, a s osnutkom RS-a, postaje drugi čovjek vlade onoga što će nakon rata, genocida, a potom sklapanja mira postati jednim od dva entiteta BiH.
Jedno od brojnih svjedočenja na sudu u Haagu protiv Brđanina bilo je ono lokalnog SDA-ovog funkcionera iz Prijedora Mirsada Mujadžića, jedno vrijeme i bosanskohercegovačkog parlamentarca. On je na sudu ispričao da je na jednoj od sjednica parlamenta BiH Brđanin ustvrdio da je u "sjeverozapadnoj Bosni previše Muslimana" i da im "broj treba smanjiti na dva, možda tri posto".
Prije rata u tom dijelu BiH Muslimani odnosno Bošnjaci činili su 40 posto stanovništva, kao što su i Hrvati posebno u Bosanskoj Posavini živjeli u velikom postotku, e da nakon masovnih, u pravilu organiziranih zločina i jedni i drugi bili svedeni praktično tek na tragove u etničkom sastavu tih dijelova RS-a.
Brđanina je od ove izjave branio sam Karadžić, tvrdeći da njegov istaknuti stranački kolega "mora da se šalio" kad je javno izgovarao te riječi u parlamentu. Mujadžić je u Prijedoru uspio izbjeći sudbinu brojnih drugih ne-Srba iz proljeća 1992. i kroz šume se domogao Bihaća, za razliku od niza njegovih rođaka koji su pobijeni u logoru u Omarskoj te u drugim mjestima u i oko Prijedora.
Nakon suđenja u Haagu, Brđanin je - kao jedan od ratnih zločinaca osuđenih na jednu od najviših kazni zbog zlodjela u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije u 1990-ima - prebačen na odsluženje kazne u Dansku.
Ovako su bosanski mediji opisivali Brđaninovo stanje, pozivajući se na bolnički izvještaj iz Banje Luke, u kojem je dopremljen iz Danske:
"Pacijent je životno ugrožen i smješten u Kliniku intenzivne medicine za nekirurške grane UKC-a RS-a, gdje prima adekvatnu terapiju, a opće zdravstveno stanje je u pogoršanju. Ljekarski konzilij u sastavu intenzivist, gastroenterolog, abdominalni kirurg, onkolog, radiolog po izvršenom pregledu… utvrdio je da su kod pacijenta prisutni klinički i laboratorijski pokazatelji istovremenog progresivnog slabljenja funkcije više vitalnih organa i organskih sistema (pluća, jetre i bubrega)."
Prema optužnici iz Haaga, Brđanin je - između mnoštva užasa - pomagao i podržavao mučenja koja su počinile snage bosanskih Srba u sklopu oružanih napada na nesrpske gradove, sela i područja nakon 9. svibnja 1992. pa sve do kraja 1992., pisalo se dalje po njegovom dolasku u Banju Luku.
Brutalno se mučilo bosanske Muslimane i bosanske Hrvate, civile, gdje je bilo svega - seksualnog zlostavljanja, silovanja, brutalnog premlaćivanja i raznih drugih mrcvarenja po policijskim stanicama, kasarnama i privatnim domovima i drugdje.
Optužnica iz Haaga pojedinačno navodi Brđaninovu direktnu krivnju za cijeli niz ubojstava Muslimana/Bošnjaka i Hrvata od nekoliko do čak nekoliko stotina žrtava odjednom, kao što je bio slučaj, primjerice, u selu Bišćani 20. srpnja 1992. Prvotno osuđen na 32 godine, pravomoćno mu je 2007. dosuđeno 30 godina za zločine.
