Južnu Aziju je 26. prosinca 2004. pogodila jedna od najvećih prirodnih katastrofa. Razorni tsunami ostavio je iza sebe 230 tisuća poginulih.
Na plaži na Tajlandu bila je i obitelj iz Hrvatske. U trenutku kada je tsunami stigao, nalazili su se na brodiću nedaleko od obale. A onda je visoki val potopio njihovu trogodišnju kćer Vivian. Danas, 15 godina kasnije, stigli su u Zagreb na Mirogoj posjetiti njezin grob.
Podhrtavanje tla od čak 9,3 stupnja po Richteru uzrokovalo je tsunami čija je količina energije bila 1500 puta veća od energije oslobođene pri eksploziji atomske bombe na Hirošimu. Valovi su dosezali visinu od 35 metara; voda je nosila sve pred sobom; tsunami je zahvatio čak 14 zemalja na Tihom oceanu, 230 tisuća ljudi je poginulo, a među njima i trogodišnja Vivian.
Bol je jednaka i 15 godina poslije, ali je ljubav sve veća.
"Dođemo na grob, donesemo cvijeće, upalimo svijeću. Međutim teško je reći da je ona tu, zato mi volimo reći da je uvijek s nama i da njezin duh živi. Tako se mi nadamo uvijek da ona lijepe trenutke kroz nas proživljava", kaže Helena Mencer, majka poginule Vivian.
Otac Steven u trenutku nesreće nalazio se na obali. Gledati što se događa, a ne biti u mogućnosti nešto napraviti - osjećaj je koji ne želi da se ikada ponovi.
"Jedino o kome sam razmišljao je bila Vivian jer sam znao da je premala za plivanje. Ostatak obitelji je preživio, a mi se zapravo nikada nismo na glas upitali gdje je Vivian. Znali smo da je nema."
Suze se teško mogu zaustaviti na današnji dan, sjećanje na traumu trajno je urezano.
"Uvijek je borba kad trebam opisati svoje osjećaje. Puno je tuge i ako je ikada dan za plakanje, onda je to danas. Ali sam i sretan što smo ostali na okupu kao obitelj i što je slavimo", kaže Bastiaan Slot, brat poginule Vivian, a što osjeća podijelila je i njena sestra Isabella:
"Nisam je nikada upoznala, ali osjećam kako su moji roditelji drukčiji na ovaj dan. A kod mene, drukčiji je osjećaj..."
A na drugoj strani svijeta, dan je počeo molitvom. Tek zasađene ruže otkrivaju da mnogi svoje članove obitelji nikada nisu pronašli.
Jugoistočna Azija nalazi se u takozvanom vatrenom prstenu Tihog oceana gdje se tektonske ploče često sudaraju i uzrokuju snažna podrhtavanja. No, ovo prije 15 godina, ostat će zapamćeno kao jedna od najvećih prirodnih katastrofa koja je odnijela stotine tisuća života čiji pravi broj vjerojatno nikada nećemo doznati.
