Malika iz Moskve jeca dok polaže cvijeće podno kipa ukrajinskog pjesnika u središtu ruske prijestolnice. Osim tuge, njezin čin je komemoracija žrtvama ruskog raketnog napada na ukrajinski grad Dnjepar. Dok polaže cvijeće, Malika ima dva razloga za nelagodu. Jedan su trepćuća plava svjetla policijskog automobila, udaljenog svega nekoliko metara od nje. Drugi razlog su njezini sugrađani koji tuda prolaze.
Svako iskazivanje suosjećanja prema Ukrajini u Rusiji se može smatrati diskreditacijom ruskih oružanih snaga, a nekoliko dana prije Malikinog posjeta spomeniku uhićeno je nekoliko ljudi, piše Politico u najnovijoj reportaži.
"Netko bi mogao čuti da sviram Okean i obavijestiti vlasti", kaže novinarima Malika, misleći pritom na ukrajinski rock bend, koji svira kroz njezine slušalice, a čija je glazba postala neslužbeni soundtrack onih koji se protive ratu u Ukrajini.
Prema pisanju ruskih medija, policija stoji kraj improviziranog spomenika jer su ih na to upozorili ruski nacionalisti.
"To je zemlja u kojoj sada živimo", kaže Malika za Politico. "Gledam oko sebe te ljude koji žive svojim životima kao da se ništa ne događa i užasnem se", dodaje. Njezin bivši suprug, s kojim ima sina, ima drugačije stavove o ratu od nje.
Podjele u ruskom društvu
Napad ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu odvojio je Rusiju od zapadnog svijeta, ali i stvorio podjele u ruskom društvu. Sukobljeni sunarodnjaci okreću se jedni protiv drugih radi oprečnih stavova, što ih sve više stavlja u informacijske balone.
Iako se točnost anketa u Rusiji često dovodi u pitanje, rezultati ankete — neovisno o tome je li financirana od države ili je u pitanju tajno istraživanje Kremlja - pokazuju da većina ruskog stanovništva podržava rat ili ga je barem spremna prihvatiti kao životnu činjenicu.
Neovisni ruski mediji iz egzila nastavljaju proizvoditi kritične vijesti, koristeći prednosti platformi kao što su YouTube i Telegram. Tvrde da služe ljudima koji su još uvijek unutar Rusije, ali priznaju da na taj način uglavnom pokušavaju zadržati staru publiku. Proširenje te publike na prokremaljske Ruse je herkulovski zadatak. Baš kao što oporbeno nastrojeni Rusi izbjegavaju državnu televiziju, oni koji podržavaju Kremlj, kao glavni izvor vijesti koriste medije koje financira država ili prate izbor proratnih kanala na društvenim mrežama.
U stvarnom životu, međutim, mjehurići se preklapaju, stavovi su oprečni među članovima obitelji, prijateljima, na radnim mjestima.
'Vlada potpuni nedostatak razumijevanja'
Desetljećima se Dmitri, 45-godišnji redatelj koji se protivi ratu, okupljao sa svojim dugogodišnjim prijateljima oko Božića. Ove godine nije bio pozvan na okupljanje. "Oni znaju kako razmišljam, pa su na svoj način pokušavali izbjeći neugodnu situaciju", rekao je.
Slično tome, mlada dizajnerica koja je tražila da ostane anonimna rekla je da prekinula kontakt sa svojom majkom jer joj je stalno slala poveznice na proratna YouTube videa. "Moja obitelj je kao mikrokozmos cijele Rusije i ne znam kako živjeti s tim", kazala je dizajnerica. "Među nama vlada potpuni nedostatak razumijevanja, kao da smo s različitih planeta."
Za ruske vlasti, društvene podjele su razlog za slavlje, kao rezultat njihovih dugogodišnjih zajedničkih napora da marginaliziraju oporbu.
Kremlj je u četvrtak proglasio Meduzu, daleko najčitaniju neovisnu novinsku kuću među mladim Rusima, "nepoželjnom organizacijom". Rusi koji podijele poveznicu na neki njihov članak riskiraju novčanu kaznu ili čak kazneni progon.
Ipak, još uvijek ima prostora za izolirane akcije prosvjeda, dokle god se drže unutar strogih parametara. Posljednjih tjedana improvizirani spomenici poput onog kod kipa u Moskvi žrtvama napada na Dnjepar, u kojem je poginulo najmanje 46 civila, osvanuli su u gradovima diljem Rusije. Ljudi koji, poput Malike, donose cvijeće ili igračke uglavnom ostaju sami. Ali, onoga trenutka kada se osjećaji pretoči u riječi, vlasti kreću u akciju.
Suosjećanje kao čin građanskog otpora
Video koji je kružio društvenim mrežama prikazuje mladu ženu po imenu Ekaterina Varenik dok ju je policija privela nakon što je držala rukom pisani znak na spomeniku u Moskvi. Prije nego što su je ispratili, dopušteno joj je da položi crveni karanfil na kip, ali ne i da ostavi znak.
Na snimci se čuje policajac kako u telefon ponavlja riječi s natpisa — "Ukrajinci nam nisu neprijatelji, već braća" — vjerojatno obavještavajući svoje nadređene s druge strane linije. Moskovski sud kasnije je Vareniki izrekao kaznu od 12 dana zatvora i novčanu kaznu.
Andrej Kolesnikov, politički analitičar kojeg su vlasti označile kao "stranog agenta", rekao je da Varenikina sudbina ilustrativno pokazuje gdje se Rusija danas nalazi. "U kontekstu rata i opasnosti od kaznenog progona, jednostavan izraz suosjećanja postao je čin građanskog otpora", dodao je.
