Južnokorejski predsjednik Yoon Suk Yeol ispalio je 'nuklearni' hitac izjavivši ranije ovog mjeseca da će, ako se problemi pogoršaju, "Južna Koreja uvesti taktičko nuklearno oružje ili ga sama izgraditi". Njegova poruka trebala bi zazvoniti na uzbunu u Washingtonu i glavnim gradovima saveznika diljem Europe i Azije, piše Politico.
Yoonova izjava - za koju je naglasio da ne predstavlja službenu politiku Seula - stigla je kao odgovor na vrlo ratoboran govor sjevernokorejskog čelnika Kim Jong Una u prosincu. Nakon što je prošle godine Sjeverna Koreja testirala više raketa svih dometa nego bilo koje prethodne godine, Kim je najavio da će Pjongjang započeti "masovnu proizvodnju taktičkog nuklearnog oružja", što će dovesti do "eksponencijalnog povećanja nuklearnog arsenala zemlje".
Neuspjeli pokušaji 'pacificiranja' Sjeverne Koreje
Činjenica je da je Sjeverna Koreja država s nuklearnim oružjem, s desecima nuklearnih projektila i sposobnošću da ih lansira na kratke, srednje i velike domete, uključujući vjerojatno i one koje mogu dosegnuti teritorij Sjedinjenih Američkih Država.
Diplomacija neće smanjiti taj nuklearni potencijal. Tijekom posljednja tri desetljeća, SAD je predvodio brojne napore - kako u dogovoru s drugim zemljama tako i kroz bilateralnu diplomaciju - kako bi uvjerila sjevernokorejske vođe da provedu obećanje iz 1991. o denuklearizaciji poluotoka. Ali nije bilo ozbiljnog diplomatskog angažmana s Pjongjangom od neuspjelog sastanka između Kima i bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa prije četiri godine. Umjesto toga, nuklearne napetosti na poluotoku dramatično ubrzavaju, a južnokorejski čelnik sada ih još malo pojačava.
Bi li SAD žrtvovao Seattle da spasi Seul?
Da ne bude zabune, južnokorejski predsjednik nije sugerirao da se zalaže za utrku u nuklearnom naoružanju, iako je upozorio da njegova zemlja vrlo brzo može imati svoje nuklearno oružje, s obzirom na njene znanstvene i tehnološke sposobnosti. Umjesto toga, s obzirom na rastuću sjevernokorejsku prijetnju nuklearnim projektilima, Yoon je slao poruku Washingtonu da je Seul sve zabrinutiji u vezi pouzdanosti američkih sigurnosnih obveza.
Dio zabrinutosti proizlazi iz šoka nastalog u mandatu Donalda Trumpa, tijekom kojeg je opetovano dovodio u pitanje potrebu zadržavanja trupa u Koreji pa čak i zadržavanja samog sigurnosnog saveza. Ali dio zabrinutosti u Seulu dolazi i zbog promijenjenog sigurnosnog okruženja, ne samo realnosti da su SAD postale ranjive na nuklearni napad Sjeverne Koreje. A ta ranjivost nameće pitanje koje je odavno poznato europskim saveznicima: Bi li SAD bile spremne žrtvovati Seattle kako bi spasile Seul u trenutku kada su suočene s mogućnošću nuklearne odmazde.
Južna Koreja spremna razviti nuklearno oružje
Stoga je Yoon u svojoj izjavi jasno dao do znanja da je najbolji način da se zajamči sigurnost Južne Koreje jačanje njezinog savezništva sa SAD-om i sprječavanje rata na prvom mjestu. A jedan od načina da se to učini, smatra Yoon, bio bi vratiti američko taktičko nuklearno oružje koje je Washington jednostrano povukao iz Južne Koreje 1991. godine. Ako to ne uspije, Seul drži otvorenom i mogućnost da razvije vlastito nuklearno odvraćanje.
Washington je jako svjestan dileme koju bi to moglo izazvati. Jedan od razloga zašto je prihvatio obrambene saveze i posvetio se širenju nuklearnog kišobrana na saveznike u Europi i Aziji, prvenstveno je bio uvjeriti ih da se oslone na američko nuklearno oružje za svoju obranu, umjesto da razviju vlastito.
Strategija američkog nuklearnog kišobrana
Ta je strategija bila nevjerojatno uspješna.
Godine 1963., tadašnji američki predsjednik John F. Kennedy upozorio je na "svijet u kojem bi 15 ili 20 ili 25 nacija moglo imati nuklearno oružje" u roku od jednog desetljeća, izražavajući široko rasprostranjeno uvjerenje da je širenje vjerojatno, ako ne i neizbježno. Srećom, to se nije dogodilo, a u proteklih šezdesetak godina, još samo pet zemalja - Kina, Izrael, Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja - postale su nuklearne sile. Čvrsta predanost SAD-a održavanju nuklearnog kišobrana za svoje saveznike bila je glavni razlog tomu. Ali Yoonovo nuklearno upozorenje važna je poruka Washingtonu i drugim savezničkim prijestolnicam: Kako sigurnosno okruženje postaje sve izazovnije, potreba za prilagodbom saveza također raste.
Upravo smo svjedočili dvama važnim primjerima toga. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, NATO je odgovorio jačanjem svoje obrane i položaja odvraćanja u istočnoj Europi, odobrivši zahtjeve za članstvom Finske i Švedske te značajno povećavši svoje dugoročne obveze obrambenih troškova.
Danas su sigurnosni savezi - nuklearni savezi
A ranije ovog mjeseca u Washingtonu, američki predsjednik Joe Biden i japanski premijer Fumio Kishida najavili su ključne korake za jačanje američko-japanskog sigurnosnog saveza, uključujući bliže konzultacije o američkom nuklearnom položaju, kao i preraspodjelu i rekonfiguraciju američkih marinaca u Japanu. Zauzvrat, Tokyo se obvezao udvostručiti svoje izdatke za obranu u sljedećih pet godina.
U nuklearno doba, sigurnosni savezi su nuklearni savezi. Stvarnost je to koja se predugo ignorirala nakon svršetka Hladnog rata, ne samo od strane europskih i azijskih saveznika. Danas bi rusko zveckanje nuklearnim oružjem i sjevernokorejska predanost eksponencijalnom povećanju svoga nuklearnog potencijala trebali podsjetiti sve na tu stvarnost. To je bilo pravo značenje Yoonovog nuklearnog upozorenja, piše Politico.
