Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo svoju invaziju na Ukrajinu, nadao se da će obnoviti dane slave Sovjetskog Saveza 1950-ih koji je tada bio na vrhuncu svoje moći. Umjesto toga, stvorio je kaos u razmjerima koji nisu viđeni od raspada SSSR-a 1991., piše Politico.
Diljem neravnih rubova ruske sfere utjecaja, od istočne Europe do Kavkaza i središnje Azije, bivši dijelovi nekad golemog moskovskog carstva sada su u otvorenoj pobuni ili su prepušteni sami sebi dok je Kremlj usredotočen na sve katastrofalniji rat. Kako gubi utjecaj među svojim bivšim podanicima, izbijaju novi sukobi, sklapaju se savezi i otvaraju se stari rascjepi.
Armenija i Azerbajdžan
Azerbajdžan je u utorak počeo granatirati gradove i sela duboko u Armeniji, što predstavlja najozbiljniju eskalaciju na južnom Kavkazu otkako su dvije bivše sovjetske republike vodile krvavi rat prije dvije godine.
Prekid vatre uz posredovanje Moskve pauzirao je sukob 2020. godine, a ruske su trupe raspoređene u spornoj regiji Nagorno-Karabah. Međutim, izvješća pokazuju da je Kremlj povukao svoje najbolje i najiskusnije vojnike koje je poslao u Ukrajinu, a posljednjih su se tjedana azerbajdžanske snage progurale kraj dodirne linije i zauzele niz strateških uzvisina, pri čemu ih Rusi nisu htjeli ili nisu mogli odbiti.
Armenija je članica vojnog saveza Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO) koju predvodi Rusija, a premijer zemlje Nikol Pashinyan u srijedu je pozvao blok da pošalje "vojnu pomoć za obnovu teritorijalnog integriteta zemlje". Međutim, druge članice saveza pokazale su se da nemaju baš želje intervenirati. Kazahstan je isključio mogućnost raspoređivanja trupa, a Moskva oklijeva s uvlačenjem u još jedan sukob.
"Ruski neuspjesi u ratu u Ukrajini znače da su njezine mogućnosti ograničenije i da se stvorio vakuum moći u regiji", rekao je armenski politički analitičar Tigran Grigoryan, nakon što ODKB nije poslao pomoć. "U ovom trenutku Rusija niti želi niti je sposobna obuzdati Azerbajdžan."
Baku, glavni grad Azerbajdžana, postojano zamjenjuje svoje postsovjetske veze s Moskvom radi bližih odnosa s Turskom, koja mu osigurava naprednu vojnu opremu i obučava trupe.
Gruzija
U Tbilisiju je nemoguće ne primijetiti plavo-žutu ukrajinsku zastavu koja visi s ureda i vladinih zgrada. Grafiti iscrtani po zidovima prikazuju opscenosti o Putinu, dok jedan moderan bar od ruskih posjetitelja prije ulaska zahtijeva da potpišu izjavu da se protive agresiji svoje zemlje.
Otprilike petinu teritorija Gruzije okupirale su ruske trupe i njihovi posrednici u odcijepljenim regijama Abhaziji i Južnoj Osetiji. Nakon što je 2008. izgubila rat protiv Moskve i njezinih nepriznatih država klijenata, Gruzija je odavno napustila rusku političku orbitu, ali je zemlja još uvijek treća na njezinoj listi najvećih trgovinskih partnera.
Iako je vlada glasno prosvjedovala protiv invazije na Ukrajinu, nije uvela ekonomske sankcije protiv Rusije - što ne znači da ne postoji pritisak da se učini više. Više od 60 posto Gruzijaca anketiranih u tjednima nakon početka rata reklo je da vladajući političari nisu zauzimali dovoljno čvrst stav.
Retorika postaje sve žešća. Ranije ovog tjedna, Irakli Kobakhidze, predsjednik vladajuće stranke Gruzijski san, ustvrdio je da država treba "pustiti ljudima da kažu žele li otvoriti drugu frontu u Gruziji protiv Rusije" napadom na Abhaziju i Južnu Osetiju. Kobakhidze je nakon toga rekao da se šalio.
Kazahstan
U siječnju su ruske trupe sletjele u Kazahstan kao dio "mirovne" misije ODKB-a sa zadatkom gušenja masovnih prosvjeda koji su prijetili svrgavanjem vlade. To ne znači da je Kremlj dobio pouzdanog saveznika.
Pojavljujući se na pozornici zajedno s kazahstanskim predsjednikom Kassym-Jomartom Tokayevom na Ekonomskom forumu u St. Petersburgu u lipnju, Putin je neočekivano kritiziran nakon što je objavio da je rat u Ukrajini neophodan da bi se zaštitile dvije proxy administracije koje podržava Moskva u Donbasu. Kazahstan, odgovorio je Tokajev, ne priznaje "kvazidržavne teritorije što su, po našem mišljenju, Luhansk i Donjeck". Toliko o zahvalnosti.
Samo nekoliko tjedana kasnije, Tokajev je predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu rekao da je njegova zemlja zabrinuta "zbog rizika za globalnu energetsku sigurnost" koje je stvorio rat, te je ponudio "da iskoristi svoj potencijal ugljikovodika za stabilizaciju situacije na svjetskom i europskom tržištu".
Moskva je uzvratila dva dana kasnije zatvaranjem naftnog terminala u Novorossiysku, spriječivši Kazahstan da izvozi svoje pozamašne rezerve nafte i plina kroz Kaspijsko more. Krivica je svaljena na stare pomorske mine iz Drugog svjetskog koje su, navodno, prijetile sigurnosti objektu, ali analitičari sumnjaju da tajming nije bio slučajan.
Kazahstan se formalno pridržava zapadnih sankcija protiv Rusije, a čini se da se odnosi samo pogoršavaju.
Ranije u kolovozu, bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev izjavio je na društvenim mrežama da je "Kazahstan umjetna država" i ustvrdio da su njegove "divlje zemlje" izvorno kolonizirali Rusi - što je jeziv odjek retorike Kremlja o Ukrajini. Objava je kasnije izbrisana, a Medvedev, koji također služi i kao zamjenik predsjedavajućeg ruskog Vijeća sigurnosti dao je niz nacionalističkih i agresivnih komentara o ratu i Zapadu, tvrdio je da je bio hakiran.
Moldavija
Dom za manje od tri milijuna ljudi, Moldavija se nije uspjela otresti utjecaja Moskve. Njezina istočna regija Transnistria je odcijepljena republika koju podupire 1500 ruskih vojnika. Ali predsjednica Moldavije Maia Sandu želi da oni odu i snažno podupire Ukrajinu.
"Nepravedni rat Rusije protiv Ukrajine jasno nam pokazuje cijenu slobode", rekla je Sandu.
I Moldavija i Ukrajina dobile su u lipnju status kandidata za ulazak u EU, a Bruxelles pomaže zemlji da se oslobodi ovisnosti o ruskoj energiji.
"Postoji jedna osoba koja zaslužuje sva odličja za dovođenje Moldavije na put europskih integracija", rekao je ranije ove godine Veaceslav Ioniță, ekonomist i bivši zastupnik, "a to je Vladimir Putin."
Tadžikistan i Kirgistan
U srijedu su graničari dviju zemalja razmijenili vatru u sukobima u kojima su navodno poginule dvije osobe. Izvješća o topništvu, oklopnim vozilima i drugom teškom oružju kulminirala su evakuacijom sela s obje strane.
Dugačka i vijugava granica koju dijele loše je označena i obje zemlje se međusobno optužuju za izazivanje vatre. U danima SSSR-a granica je bila nevažna, no posljednjih su se godina Tadžikistan i Kirgistan više puta približili rubu rata.
Rusko ministarstvo vanjskih poslova "izrazilo je spremnost pomoći stranama u postizanju dugoročnog, obostrano prihvatljivog rješenja graničnih pitanja" i ponudilo da podijeli svoje "bogato iskustvo u označavanju granica".
Međutim, ruska vojna moć u regiji opada. Rusija je povukla 1500 vojnika iz baza u Tadžikistanu, javlja RSE. Također postoje izvještaji da su premješteni ruski vojnici stacionirani u Kirgistanu.
Carstva imaju uspone i padove
Ovotjedni samit Šangajske organizacije za suradnju u Uzbekistanu pokazao je razmjere promjene vlasti. Putin se u Samarkandu sastao s kineskim predsjednikom Xijem Jinpingom te je kasnije priznao da njegov kineski kolega ima određena "pitanja" i da je "zabrinut" u vezi s ratom u Ukrajini.
Xi je izdao pažljivo sročenu izjavu: "Pred licem svijeta koji se mijenja, vremena u mijeni i povijesnih promjena, Kina je voljna surađivati s Rusijom da bi pokazala odgovornost velikih sila i bila predvodnica, da bi usadila stabilnost i pozitivnu energiju u svijet kaosa."
To je daleko od partnerstva "bez ograničenja" koje je par najavio neposredno prije ruske invazije na Ukrajinu. Xi je također rekao da će Kina "odlučno podržati Kazahstan u obrani njegove neovisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta."
Jasno je da postoji novi moćni igrač u regiji, piše Politico.
