Energenti su najjači geopolitički adut Vladimira Putina i Ruske Federacije. Najveća zemlja na svijetu nije više politički div kakav je bila dok je postojao Sovjetski Savez, ali je energetski div o kojemu uvelike ovisi znatan dio svijeta. Nakon pokrenute invazije na Ukrajinu pokazalo se koliko svijet ovisi o ruskim energentima. Sankcije Zapada udarile su Rusiju žešće no ikada, ali energetski tokovi i dalje funkcioniraju.
U ponedjeljak je ruski plinski koncern Gazprom priopćio da redovno isporučuje plin europskim kupcima, i to cjevovodima preko teritorija Ukrajine. Samo tog dana tim je putem Gazprom isporučio kupcima u Europi 104,7 milijuna kubičnih metara plina, a ugovorna obveza Gazproma je da ove godine isporuči 40 milijardi kubičnih metara plina. A u utorak, dan nakon Gazpromovog priopćenja, članice EU-a u Bruxellesu nisu uspjele postići suglasnost oko uvođenja dosad najteže sankcije Moskvi - da se uvede embargo na ruske energente - jer su se tome usprotivile Njemačka i Nizozemska.
Zalihe plina dovoljne za 50 godina
S druge strane, ruska ekonomija, koja je u ovom trenutku i ratna ekonomija - ovisna je o izvozu plina i nafte. Od početka agresije i uvođenja zapadnih sankcija Putin tvrdi da Rusija ima druge kupce i tržišta za svoje energente. Drugim riječima: ako neće Zapad, ima tko hoće. Rusija pritom računa na Kinu, Indiju i druga velika nezapadna tržišta.
Rusija ima najveće zalihe plina na svijetu koje su joj, prema procjenama, dovoljne za barem sljedećih 50 godina. Njene zalihe plina čine petinu ukupnih svjetskih rezervi - riječ je o 38 trilijuna kubnih metara. Rusija je, usto, šesta u svijetu po zalihama nafte, a ima i goleme zalihe zlata, nikla, platinskih metala, željeza i drugih ruda. Ukupna vrijednost ruskih zaliha energenata procjenjuje se na oko 28 trilijuna dolara, a tri četvrtine toga čine nafta, plin i ugljen.
Ruskim plinom upravlja državna megatvrtka Gazprom, koja raspolaže najvećom mrežom plinovoda i naftovoda u svijetu, ukupne dužine oko 150 tisuća kilometara. Četvrtinu svojih zaliha prirodnog plina Gazprom isporučuje Europskoj uniji. Prošle godine Gazprom je izvezao 203,5 milijardi kubnih metara plina. Samo u prosincu prošle godine obujam izvoza na godišnjoj razini Gazprom je povećao za 12,4 posto, na 16,1 milijardu kubičnih metara, a prihodi tvrtke su na godišnjoj razini bili gotovo 2,2 puta veći u odnosu na prethodnu godinu.
"Rusija mora proizvoditi prirodni plin jer će u suprotnom imati problema s proizvodnjom. Oni nekome moraju prodati taj plin, inače će im se proizvodnja unerediti. Kad nešto počnete proizvoditi, morate to proizvesti do kraja jer ćete inače imati ekonomskih problema", ističe za Net.hr energetičar Igor Grozdanić.
Rusija za svoj plin ima još jedno ogromno tržište
Zahvaljujući ogromnim zalihama i niskim cijenama, Rusija je već godinama najveći svjetski izvoznik prirodnog plina. Sve to moguće je zahvaljujući plinovodima koje je Rusija u partnerstvu sa zamljama uvoznicima gradila proteklih desetljeća. Sjeverni tok 2, koji je trebao skratiti i olakšati dopremu ruskog plina u Njemačku i dalje u zapadnu Europu, a stopiran je nakon ruske invazije na Ukrajinu, primjer je takvog partnerstva. Ruski plin u zapadnu Europu stiže plinovodima Sjeverni tok 1 i Jamal (preko Bjelorusije), a do Turske je izgradila dva plinovoda - Plavi tok i Turski tok. Najveći uvoznik ruskog plina i dalje je Europa, a najveće zemlje uvoznice su Njemačka, Turska, Italija, Velika Britanija i Francuska.
Osim u Europu, Rusija sve više plina izvozi i u Aziju. Gazprom je s Kinom 2014. godine potpisao 30-godišnji ugovor o isporuci plina s tendencijom porasta isporuke od pet milijardi kubičnih metara svakih pet godina. Kina je Rusiji privlačno tržište jer je vlast u Pekingu odlučila postupno zamijeniti ugljen i naftu prirodnim plinom. U situaciji kada je praktički zaratila sa Zapadom, Rusija se okreće još jednom ogromnom tržištu - Indiji.
"Rusija ima u planu značajno povećati proizvodnju ukapljenog prirodnog plina i ugljena. Bit svega je da se oni žele orijentirati na Kinu i Indiju. Indija, koja gospodarski raste oko 2 posto svake godine, želi energente iz Rusije. Indija raste po potrošnji doslovno svih energenata. Da bi dosegla gospodarski razvijenije zemlje, Indija mora imati izvore energije. U njezinom energetskom miksu raste uvoz prirodnog plina iz Rusije, također i nafte i ugljena", ističe Grozdanić.
Četvrtinu svojih zaliha prirodnog plina Gazprom isporučuje Europskoj uniji
'Istodobno mogu zadovoljiti potrebe i Kine i EU-a'
Prednost postojećeg plinovoda Snaga Sibira, dugog 4000 kilometara, kojim se ruski plin doprema u Kinu jest u tome što na toj trasi nema tranzitnih zemalja. Početkom veljače, pred početak Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, ali i invazije Rusije na Ukrajinu, Putin i kineski predsjednik Xi Jinping potpisali su ugovor o gradnji novog plinovoda, Snaga Sibira 2, kojim će do 2030. godine s poluotoka Jamal (gdje Rusija ima najveće zalihe) poteći plin kroz Mongoliju do sjeveroistočne Kine - oko 50 milijardi kubičnih metara godišnje.
"Plinovod Snaga Sibira 2 bio bi istog kapaciteta kao i Sjeverni tok 2 - 55 milijardi kubičnih metara godišnje. Rusija može pritom zadovoljiti potrebe i jednih i drugih, i Kine i Njemačke, odnosno Europe", napominje Grozdanić.
Godišnja potrošnja plina u Europi od 541 milijardu kubičnih metara trenutno je veća od godišnje potrošje Kine (331 milijardu m3), ali Kina bi do kraja ovog desetljeća svoju potrošnju trebala povećati na više od 525 milijardi kubičnih metara.
"U Europskoj uniji ekonomija ne može izdržati bez prirodnog plina. Sama Njemačka uvozi 133,8 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje, najviše preko Sjevernog toka 1. Čak 38 posto tog plina troši njemačka petrokemijska industrija. Njemačka je najveći uvoznik i najveći potrošač ruskog plina. To je bit svega, jer Njemačkoj treba još dosta vremena da bi se preorijentirala na obnovljive izvore i na vodik. Plin je i dalje glavni energent. Teško ga je zamijeniti preko noći, u idućih tri do pet godina", ustvrdio je Grozdanić.
Rusija se k tomu, dodaje, okrenula i proizvodnji ukapljenog plina zacrtavši si cilj da dosegne udio od 25 posto na svjetskom tržištu ukapljenog plina.
Od posrnulog vojnog diva do energetske velesile
U prvoj polovici prve dekade 21. stoljeća, kada je Putin učvršćivao vlast u svome prvom predsjedničkom mandatu, Rusija se od posrnulog vojnog diva iz sovjetskih vremena preobrazila u energetsku velesilu. Svoje goleme energetske resurse počela je koristiti kao oružje nove "meke moći" u čijem središtu je plinski gigant Gazprom, koncern koji se često etiketirao kao najmoćnije političko i ekonomsko oružje Rusije. Gospodarski rast zemlje započet 1999. godine povezan je upravo s rastom cijena energenata i povećanom proizvodnjom nafte i plina. Rusija je danas treći proizvođač energije u svijetu (iza SAD-a i Kine) i četvrti potrošač.
"Mi osiguravamo 10 posto svjetske proizvodnje primarne energije. Rusiji pripada 16 posto ukupne trgovine na svjetskom tržištu energenata. To je najveći udio u svijetu ako se imaju u vidu svi izvori energije", izjavila je, kako je premio portal Russia Beynd, Tatjana Mitrova, rukovoditeljica Energetskog centra Moskovske škole menadžmenta Skolkovo u travnju 2019. godine.
'Rusiji je gotovo nemoguće uvesti energetske sankcije'
U međuvremenu se mnogo toga dogodilo i promijenilo u svijetu: pandemija, drastičan rast cijene energenata, rat u Ukrajini i teške sankcije Rusiji… Ali, ruski plin i dalje teče. U novonastalim okolnostima, Putin, svjestan da ima energetskog asa u rukavu, provocira "neprijateljske zemlje" da im isporuke plina neće naplaćivati u dolarima ili eurima, nego samo u ruskim rubljama.
"Nema smisla da isporučujemo naša dobra Europskoj uniji i Sjedinjenim Državama te isplatu primamo u dolarima, eurima i drugim valutama. Zbog toga sam odlučio uvesti set mjera kako bi što je prije moguće prebacili isplate, za početak s našim prirodnim plinom, koje primamo za isporuke u tzv. neprijateljske zemlje, u ruske rublje. To znači da ćemo odbijati koristiti kompromitirane valute u takvim transferima", poručio je Putin u srijedu.
Energetski stručnjak Igor Grozdanić kaže kako je rusku energetsku moć teško dovesti u pitanje.
"Europljanin sam i prozapadno orijentiran, ali moram reći da sam iznenađen koliko je Rusija energetski moćna zemlja. Njima je gotovo nemoguće uvesti energetske sankcije", kazao je.
