Stéphanea T. zajedno s još desetak ljudi jedan od terorista je odveo u malu prostoriju na katu dvorane Bataclan, rekao im je da ih neće ubiti i da ga slijede. U sljedeća tri sata teroristi su taocima rekli da je napad odmazda za francusko sudjelovanje u ratu u Siriji.
"Uveli su nas u prostoriju i sjeli smo. Održali su nam govor u kojem su rekli da za svoju patnju možemo zahvaliti predsjedniku Hollandeu."
"Ostavili smo žene i djecu u Siriji, pod bombama. Pripadamo Islamskoj državi i ovdje smo da osvetimo naše obitelji i ljude koje smo voljeli zbog francuske intervencije u Siriji", prisjetio se Stéphane za francuski list L'Humanité.
Mislio je da su petarde dok nije čuo vrištanje
Podsjetimo, u dvorani Bataclan u Parizu teroristi su ubili 89 ljudi. Upali su na koncert američke grupe Eagles of Death Metal i počeli pucati, nakon čega su uzeli taoce dok je policija opkolila dvoranu. Stéphane je bio na balkonu kad su teroristi upali. Kao i drugi posjetitelji koncerta, kad su se začuli pucnjevi mislio je da je riječ o petardama, sve dok nije začuo vrištanje.
Odmah je pokušao pobjeći te je potrčao prema vratima koje vode u prizemlje, no shvatio je da bi ga tamo teroristi mogli pogoditi. S balkona ih je prvi puta ugledao u dvorani, zamaskirane, s kalašnjikovima u rukama.
Slušao je kako pucaju više od pet minuta. Više su puta mijenjali šaržere s municijom. Kad su došli na kat, Stéphane i još nekolicina su se pokušali sakriti pod sjedalima, ali su ih teroristi vidjeli. Dvojica su im prišla i umjesto da ih ubiju su im naredili da se ustanu i slijede ih.
Ljudski štit
S još desetak talaca je odveden u hodnik skriven iza jednih vratiju. Tri su taoca postavljena ispred vrata, a Stéphanea su postavili kao ljudski štit pred prozor koji je gledao na ulicu, te su mu rekli da ih obavijesti ako vidi policiju.
Ostao je na tom mjestu, gledajući kroz prozor iduća dva sata. S druge strane ulice u stanu je vidio uključen televizor. U jednom trenutku je na cesti ugledao dvojicu teško naoružanih policajaca. Kimnuli su mu i produžili.
Teroristi su htjeli preko Stéphanea i ostalih talaca, među kojima su bile i dvije žene, slati poruke policiji. "Reci im da imamo taoce, da želimo pregovarati. Želimo walkie-talkie", ispričao je Stéphane dodavši da ne zna kako su ga mislili dobiti.
Članovi benda U2 odali su počast žrtvama
Bili su zadovoljni sobom
Teroristi su shvatili da su dvoje talaca par, pa su odlučili jedno od njih poslati da razgovara s policijom, a ako se ne vrati, zaprijetili su da će ubiti ono drugo. Jedan od njih je doista otišao van i poručio policiji: "Naoružani su, imaju prsluke s eksplozivom, morate se povući".
Teroristi su razgovarali na francuskom, no kad nisu željeli da ih taoci razumiju, prešli bi na arapski.
"Bili su vrlo odlučni, pomalo čak ushićeni. U jednome trenutku jedan od njih je zapucao kalašnjikovom prema cesti i rekao "Jesam ga, bio je na telefonu". Izgledali su vrlo zadovoljno time što rade", ispričao je Stéphane.
"Tražili su od talaca kod vrata da opisuju što čuju vani. "Možemo čuti ljude kako zapomažu i to je sve. Neki mole za pomoć." Nisu se nasmijali, ali gotovo da jesu. Rekli su: "Baš dobro, kao naše žene i djeca u Siriji".
Neorganizirani teroristi
Opisao je da su muškarci bili mladići, stari između 25 i 35 i rekao je da je jedan od njih očito bio vođa.
"Iznenadio sam se koliko su bili neorganizirani. Puno su improvizirali. Posebno što se tiče kontakta s policijom."
Stéphane je opisao nadrealno farsičnu situaciju u kojoj su teroristi pokušali policiji doturiti broj na koji ih može nazvati. Jedan od talaca je napisao broj na papir, a drugi ga je doviknuo kroz vrata. Međutim, policajac s druge strane ga nije dobro čuo, pa je nastalo bizarno i tragikomično dovikivanje kroz vrata.
Svako malo taoci su kroz prozore morali vikati da su taoci i da teroristi imaju eksploziv. "Dignut će se u zrak, odmaknite se, odmaknite se!" vikali su.
Taocima je naloženo i da zovu francuske TV postaje, ali nijedan poziv nije prošao.
"Djelovali su vrlo amaterski. Bili su vidljivo odlučni, očito su došli ubijati, ali u talačkoj situaciji su pogriješili.
Stéphane je bio uvjeren da će se teroristi dići u zrak i da će umrijeti. Nije ni pomišljao da bi mogao biti spašen.
Pokušavao je biti neprimjetan, ali mu je zazvonio telefon. Uspio ga je staviti na vibraciju, pa je stalno zujao kako su stizali pozivi i poruke zabrinutih prijatelja koji su vidjeli da je na Facebook stavio fotografiju ulaznice.
Policijska akcija
Štit izrešetan mecima koji je koristila policija pri upadu u dvoranu
Pola sata iza ponoći su se stvari, kaže, počele događati. Policija je bila pred vratima i teroristi su okupili sve taoce da ih koriste kao ljudski štit. Policija je upala s velikim neprobojnim štitom za suzbijanje nereda. Ugasila su se svjetla i policija je ubacila granate za omamljivanje. Stéphane je osjetio eksploziju kod nogu i pao je na pod.
Na manje od metra je na podu vidio jednog od terorista. Jednu je ruku imao na kalašnjikovu, a drugu na detonatoru. Nije ga pritisnuo. "Ne znam zašto", kaže Stéphane.
Ležao je na zemlji, zaglušen vikom i pucnjevima. Odjednom je nad njim stajao policajac koji mu je vikao da ustane. Kad je provjerio da ne nosi prsluk s eksplozivom rekao mu je da izađe na galeriju i da "ne gleda natrag".
Ali Stéphane je ipak pogledao i vidio je "hrpu tijela, mrtvih tijela naslaganih jedna preko drugih. Krv posvuda. Bilo je strašno. Ali istovremeno nisam bio iznenađen jer sam prethodna dva sata slušao jauke i pozive u pomoć", ispričao je za L'Humanité, a prenosi Mirror.
"Jesam li dobro? Valjda jesam"
Kada je stigao na ulicu nije mogao vjerovati da se to stvarno događa. U šest ujutro, nakon višesatnog policijskog ispitivanja, pustili su ga kući, ali bez mobilnog telefona, pa nije mogao nikoga nazvati da dođe po njega.
S poderanom košuljom, ogrnut dekicom, ušao je u podzemnu željeznicu. Ljudi su ga zabrinuto gledali i pitali je li dobro. "Da, valjda jesam", odgovorio je.
