Tako udruga Documenta u svom priopćenju navodi kako je porazni zaključak nakon ove presude da nitko od pripadnika državnog vrha Srbije, uz izuzetak nižih zapovjednika JNA (Miodrag Jokić i Pavle Strugar, Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin), nije osuđen sa zločine počinjene na teritoriju RH. Još uvijek se očekuje prvostupanjska odluka u predmetu Vojislava Šešelja za zločin počinjen na Ovčari.
Podsjetimo, optužnica je Stanišića i Simatovića teretila, temeljem udruženog zločinačkog pothvata i svih drugih oblika individualne kaznene odgovornosti, za zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja na području Hrvatske (Baćin, Cerovljani, Dubica, Saborsko, Poljanik, Lipovača, Škabrnja, Bruška, Dalj, Erdut, Dalj Planina, Erdut Planina, Klisa, Bijelo Brdo, Ćelije, ....) i BiH.
Prema navodima optužnice, Slobodan Milošević, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Ratko Mladić, Radmilo Bogdanović, Milan Martić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Željko Ražnjatović Arkan, Vojislav Šešelj, ... identificirani su uz optuženike kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata s ciljem prisilnog i trajnog uklanjanja nesrba s teritorija Hrvatske i BiH.
No, prema zaključcima većine članova sudskog vijeća, uloga Stanišića i Simatovića se svodila isključivo na organiziranje sudjelovanja jedinica Državne bezbednosti za posebne namjene Srbije (Crvene beretke), Škorpiona, Srpske dobrovoljačke garde (na čijem čelu je bio Željko Ražnjatović Arkan) i Policije SAO Krajine, te pružanje logistike i financiranje istih. "Zločini koji su počinjeni, izvan rauzmne sumnje, od strane pripadnika svih gore navedenih srpskih jedinica nisu pripisani optuženima čelnicima Državne bezbednosti Srbije", objašnjavaju u Documenti. No, podsjećaju na dva haaška predmeta, protiv Milana Martića i Milana Babića, gdje je pravomoćno utvrđeno promicanje zajedničke svrhe udruženog zločinačkog pothvata, trajnog uklanjanja nesrba s dijelova teritorija RH-a, sa sljedećim sudionicima: B. Adžić, M. Babić, R. Bogdanović, V. Kadijević, R. Karadžić, S. Milošević, R. Mladić, V. Šešelj, F. Simatović, J. Stanišić i D. Vasiljković.
'Moram priznati da sam zapanjena'
I bivša direktorica Fonda za humanitarno pravo u Srbiji je zapanjena presudom. "Moram priznati da sam zapanjena, presuda i obrazloženje koje je dano ne slažu se s činjenicama koje su do sada i na zdravorazumskoj razini bile očite", rekla je agenciji Beta bivša direktorica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić.
Ona drži kako srpske paravojne postrojbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nisu bile "slobodne postrojbe" koje su se naouržavale mimo volje Srbije i Službe državne sigurnosti.
"Dojam je da je sud mišljenja kako je aktivnost tih postrojbi bila isključivo radi održanja srpske kontrole na teritoriju gdje se ratovalo, bez namjere da se ti dijelovi Hrvatske i BiH homogeniziraju protjerivanjem nesrpskog stanovništva i priključe Srbiji", pojasnila je Nataša Kandić, dodajući kako presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu u posljednjoj fazi rada odstupaju od "očiglednih činjenica" jer ona drži kako je "potpuno jasno da su te postrojbe bile formirane za činjenje ratnih zločina".
"Na suđenju u Beogradu pripadnici Škorpiona su rekli kako smatraju da je to bila državna postrojba. Oni su imali najbolju opremu zato što su dobili najvažnije zadatke od Službe državne sigurnosti", podsjetila je Nataša Kandić.
