Ovo je nekada bio vrlo živ grad s milijun stanovnika. Stalno granatiranje izbušilo je Donjeck i primoralo najočajnije, one koji ne mogu ni pobjeći, da odu ispod zemlje. Lena je ovdje živjela tjednima s još dva preostala stanovnika njenog naselja i mačkom, piše N1.
"Prestrašno je, noćna mora, nema vode, nema struje, nema plina, nema ničega. Strah nas je i izaći na ulicu nakon što su ubijeni ljudi na autobusnoj stanici. Samo mrak i detonacije. I razmišljanje koliko je bilo blizu", žali se Lena.
Na stanici poginulo 13 civila
Okolo, među ruševinama, su separatistički borci. Ali´ granate su padale i gdje ljudi pokušavaju živjeti normalno. Na ovoj stanici na kojoj su stalno gužve prošlog tjedna je poginulo 13 ljudi. Tko god da je ispalio granatu morao je znati da predstavlja rizik za civile.
Vjerovatno nikad sa sigurnošću nećemo znati tko je ispalio granate koje su pale iza mene ili što je bila stvarna meta. Ukrajinci optužuju separatiste, ali ima i još jedno objašnjenje. Iza mene je stara tvornica koju separatist koriste kao bazu.
Preživljavanje je pitanje sreće
Ukrajinska vojska očito pogađa i vojne mete. Ovi kamioni hladnjače ustvari prenose mrtve. A u mrtvačnici koju smo imali priiku nakratko vidjeti mnogo je mrtvih. Preživljavanje ovdje je pitanje sreće.
Anatolijeva kuća je pogođena dva puta. Prvi put je bio vani, a jutros je granata pala između auta i zida. On i njegova žena Ana su preživjeli. No, mirovine nisu vidjeli od kolovoza.
"Gdje ja mogu otići? Gdje? U Ukrajinu? Tamo nisam potreban. Ja sam umirovljenik. Koja će me država hraniti, umirovljenika koji ne može raditi, osim ako ja to napravim za sebe", pita se Anatoli.
