U 11 od 15 zemalja većina stanovnika smatra kako bi liječnici trebali imati šire ovlasti, kada su u pitanju pacijenti zatočeni u bolesničkoj postelji. Eutanaziji su se najsnažnije usprotivile Rusija i Poljska, piše The Economist.
To prešutno prihvaćanje eutanazije u većini zemalja zapadne hemisfere rezultiralo je velikim brojem slučajeva u kojima su liječnici, u dogovoru sa obitelji i nakon razgovora sa pacijentom, ukoliko je to bilo moguće, ipak skratili njihove muke i ubrizgali im smrtonosne doze lijekova za suzbijanje bolova.
Međutim, ističe The Economist, takav je stav nemoralan i neodrživ. Neetičan je jer je liječnik taj koji procjenjuje treba li pacijent živjeti ili umrjeti, a neodrživ jer se takve smrti događaju u bolničkim krevetima pa liječnici i kazneno odgovaraju.
O ovom problemu treba otvoreno razgovarati, ističe autor članka. Protivnici eutanazije strahuju kako bi ona mogla biti nametnuta iscrpljenim pacijentima, potaknuta od strane bezosjećajnih liječnika, dogovorena preko umornih rođaka ili rezultatom ogromnih financijskih izdataka, za održavanje patnika na životu.
Jedan od argumenata protiv jest i da će uvođenje milosrdne smrti smanjiti kvalitetu medicinske skrbi. Međutim, Belgija i Niozemska, koje su uvele eutanaziju, imaju ponajbolju palijativnu skrb na svijetu.
Zagovornici eutanazije tvrde kako se svi ti problemi mogu izbjeći i navode primjer regulacije Savezne američke države Oregon. Posebnim zakonom liječnicima je odobreno da pacijentima, koji imaju manje od 6 mjeseci života, ubrizgaju smrtonosne doze, ukoliko pacijent to sam zatraži i uz potvrdu još jednog liječnika. Potom, 15 dana kasnije, ukoliko pacijent i dalje želi umrijeti, ta se njegova odluka poštuje.
Međutim, samu injekciju pacijent mora sam ubrizgati u venu, kako bi se, pravno gledano, izbjegla klasična definicija eutanazije. S praktčne strane, to znači da oni koji nisu tjelesno sposobni govoriti ili pomicati se, nemaju pravo na ovakvo milosrđe.
Jedina iznimka u ovom pravilu su djeca. Ona nemaju pravo odlučivati, do svoje punoljetnosti, niti njihovi roditelji to mogu učiniti umjesto njih. Pacijenti kojima je dijagnosticirano psihičko oboljenje bilo koje vrste, također su kategorija koja nema pravo od liječnika zatražiti smrt.
Economist tekst završava afirmativnim stavom prema eutanaziji kao činu milosrđa prema onima koji pate najviše. Smrtno oboljelima.
