Nedavno je Live Science objavio novu teoriju o postojanju drugih oblika života u svemiru. Naime, najnoviji proračuni znanstvenika procjenjuju da unutar Mliječne staze postoji čak 36 izvanzemaljskih civilizacija.
Drakeova jednadžba
Najnovije istraživanje temelji se na kontroverznoj Drakeovoj jednadžbi. Godine 1961. astronom Frank Drake predstavio je način na koji se mogu pretpostaviti vjerojatnosti za nove oblike života.
Jednadžba predstavlja skupinu varijabli koje pokazuju koliko je vjerojatno da čovječanstvo pronađe nove oblike života u svemiru ili da ljudsku civilizaciju na Zemlji pronađu inteligentni izvanzemaljci.
Smatra se da nije moguće riješiti Drakeovu jednadžbu zato što su vrijednosti mnogih varijabli koje ju čine i dalje nepoznate.
U potrazi za zvijezdama
Ipak, astrofizičar Christopher Conselice s britanskog Sveučilišta u Nottinghamu sa svojim kolegama pokušao je riješiti jednadžbu s novim informacijama o zvijezdama i planetima izvan Sunčevog sustava. Svoja su otkrića objavili 15. lipnja u časopisu The Astrophysical Journal.
"Ovakav rad ne bi bilo moguće napisati prije nekoliko godina", rekao je Conselice za Live Science. Tim je izračunao starost zvijezda u Mliječnoj stazi, tražeći one koje su stare najmanje pet milijardi godina.
(Shutterstock)
Rezultati su pokazali da, ako je život na ostalim potencijalno naseljivim planetima imao isti razvojni put kao i Zemlja, onda postoji minimalno 36 grupa inteligentnih, komunikativnih izvanzemaljaca koji dijele Mliječnu stazu s ljudskom civilizacijom.
Korak po korak
Istraživači su potom izračunali količinu tih zvijezda koje su dovoljno kompaktne i stabilne da bi mogle biti domaćin nekom planetarnom sustavu. Trećina zvijezda starijih od pet milijardi godina je odgovarala tim uvjetima.
Sljedeći korak bio je ustvrditi, s obzirom na dosad prikupljena znanja o planetima izvan Sunčevog sustava, koliko je njih stjenovite prirode. Znanstvenici su proučavali i zvijezde koje su bogate metalima jer bi one mogle uspješno orbitirati oko stjenovitih planeta.
Potencijalni susjedi su predaleko
Conselice i suradnici procijenili su da je život na Zemlji zapravo vjerna preslika ostalih oblika života u svemiru: odvijaju se na stjenovitom planetu koji je na odgovarajućoj udaljenosti od pripadajuće zvijezde te da se taj život razvio nakon pet milijardi godina.
Ako je ta tvrdnja točna, onda čovječanstvo nije samo u svemiru, ali eventualni susjedi u galaksiji su vjerojatno previše udaljeni da bismo ih ikad upoznali.
Izvanzemaljci su nas već trebali posjetiti
Na činjenici da je susret s drugim bićima u svemiru zbog velike udaljenosti gotovo nemoguć temelji se i Fermijev paradoks.
On nalaže da je čovječanstvo "samo u svemiru", ali ne zato što izvanzemaljci ne postoje, već su toliko široko rasprostranjeni po galaksiji da ih je teško uočiti.
(Shutterstock)
Fermijev paradoks kaže da, s obzirom na to da je Zemlja dio relativno mladog planetarnog sustava u usporedbi s ostatkom svemira, a putovanja među sustavima su potencijalno lako ostvariva, izvanzemaljci su već trebali posjetiti Zemlju.
Teorija stara 70 godina
Talijanski fizičar Enrico Fermi bio je prvi koji je krenuo u istraživanje drugih oblika života u svemiru te je osmislio ovu teoriju 1950. godine.
Njezin osnovni princip jest da je svemir nemjerljivo rasprostranjen pa su stoga mogućnosti da izvanzemaljci postoje zapravo vrlo velike.
Fermi je teoriju razvijao kada još nije bilo jasno da postoje planeti izvan Sunčevog sustava, a danas je poznato 3000 planeta pa bi život u svemiru zaista mogao biti bujan.
Imperijalistički motivi
S druge strane, svemir je star čak 14 milijardi godina pa se čini da će takvim bićima trebati dugo vremena da se upoznaju s ljudima, a pitanje je hoće li ti susreti biti prijateljski.
"Fermi je shvatio da bilo koja civilizacija s pristojnom količinom raketne tehnologije i neskromnim motivom za imperijalizmom može lako kolonizirati galaksiju", rekli su iz Instituta SETI u Kaliforniji koji se bavi potragom za izvanzemaljcima.
(Shutterstock)
"Za 10 milijuna godina svaku galaksiju mogu osvojiti izvanzemaljci. To se možda čini kao puno vremena, ali je poprilično kratko ako to usporedimo sa starošću naše galaksije od 10 milijardi godina. Kolonizacija Mliječne staze trebala bi biti brzo i lako izvediva", pojasnili su.
''Jedini u galaksiji''
Fermi je napravio prvi korak u istraživanju o izvanzemaljcima, ali je umro četiri godine nakon postavljanja inicijalne teorije.
O teoriji su pisali i drugi znanstvenici nakon njega. Jedan od njih je i Michael Hart koji je nadopunu Fermijeva paradoksa prikazao u radu iz 1975. pod nazivom "Razlog za izostanak izvanzemaljaca na Zemlji".
"Primijetili smo da ne postoje inteligentna bića u svemiru osim naravno čovječanstva koja se trenutno nalaze na Zemlji. Ovakva se činjenica može najbolje objasniti hipotezom da nema naprednih civilizacija u našoj galaksiji", kazao je Hart u svom radu.
Tada je dodao da su potrebna dodatna istraživanja u biokemiji koja će nam omogućiti specifikaciju odgovora na vječno pitanje: jesmo li sami u svemiru?
Tri moguća slučaja
Na to pitanje, ali i generalno na pretpostavke Fermijevog paradoksa odgovor je za The Atlantic pokušala dati skupina stručnjaka. Došli su do tri moguća rješenja.
Prvo je da izvanzemaljci uopće ne postoje i da nikad nisu ni postojali. Ono se čini najmanje vjerojatnim s obzirom na brojna otkrića vezana uza svemir posljednjih godina, a koja nalažu da je gotovo nemoguće da u tolikom svemirskom prostranstvu postoji samo jedan oblik života.
(Pixabay)
Drugo rješenje je da postoji neki oblik života u svemiru, ali on nije inteligentan. Neki od stručnjaka smatraju da ćemo uskoro pronaći život na Marsu, ali da će to biti jednostavni organizmi poput algi ili mikroba.
Treća teorija, u koju bi se ubrajao i nalaz Conselicea i suradnika, jest da je inteligentan život u svemiru obilan, ali tih i miran. Ta teorija za sobom povlači i nekoliko pretpostavki, primjerice da je čovječanstvo previše primitivno pa nas izvanzemaljske civilizacije i ne pokušavaju kontaktirati.
Potvrda Fermijevog paradoksa
S druge strane, pretpostavlja se i da postoji određeni strah da će ih čovječanstvo, jednom kada s njima stupimo u kontakt, istrijebiti ili kolonizirati.
Postoji i mogućnost da je naš Sunčev sustav lociran u svemiru na takvom mjestu koje je po svojoj prirodi mirno pa zato ne susrećemo druge oblike života.
Relativno nova istraživanja mogla bi rasvijetliti ideje izvanzemaljskih civilizacija po Fermijevom paradoksu, prenosi portal Space.com.
Još ima vremena
Studija iz 2015. koja se služila nalazima s Hubbleova i Keplerova svemirskog teleskopa pretpostavila je da se Zemlja relativno rano razvila u povijesti svemira.
Prije otprilike 4,6 milijardi godina kada je naš planet nastao, postojalo je samo osam posto planeta koji će se razviti tijekom kompletne povijesti svemira i na kojima bi se potencijalno mogao razviti život.
Drugim riječima, postoji još dosta vremena da se razviju civilizacije izvanzemaljaca s obzirom na to da je većina materije potrebne za tvorbu naseljivih planeta i dalje neiskorištena.
(Thinkstock)
Opasna promjena klime
S druge strane, životni uvjeti bi mogli biti suviše slabi. Tako je studija nastala na Australskom nacionalnom sveučilištu samo godinu dana nakon prethodne otkrila da rana povijest stjenovitih planeta može biti iznimno pogodna za život.
Život na takvim planetima mogao bi se pojaviti 500 milijuna godina nakon hlađenja pojedinog planeta i osiguravanja vode.
Međutim, nakon toga, promjena u klimi mogla bi lako izbrisati život na tim planetima, a za usporedbu su uzeti ekstremni uvjeti koji su se postupno razvili na Veneri i Marsu.
(Shutterstock)
Tendencija za samouništenjem
"Ako pronađemo velik broj civilizacija izvanzemaljaca, to je dobar znak da čovječanstvo čeka veoma dug život u Sunčevom sustavu", kazao je Conselice.
Ipak, ako istraživanja pokažu da nema života u svemiru, osim na Zemlji, to je znak da se život u svemiru rijetko razvije ili da određena civilizacija, kada dostigne vrhunac svog razvoja, ima tendenciju za samouništenjem.
