Tajni sigurnosni plan, zvan 'Operacija sudnjeg dana', postao bi aktivan ako bi se Izrael uplašio da će izgubiti sukob iz 1967. godine, tvrdi Itzhak Yaakov, umirovljeni brigadni general koji je u intervjuu opisao kako je ta demonstrativna eksplozija trebala natjerati Egipat, Siriju, Irak i Jordan da se povuku, piše The New York Times.
No Izrael je tako brzo pobijedio svojim iznanednim napadom da atomsko oružje nikada nije niti prebačeno na Sinaj.
Priča glavnog svjedoka
"Radi se o posljednjoj tajni rata iz 1967.", kaže Avner Cohen, vodeči stručnjak za nuklearnu povijest Izraela koji je imao više intervjua s umirovljenim generalom.
Yaakov, koji je bio zadužen za nadgledanje razvoja oružja za izraelsku vojsku, detaljno je objasnio plan Cohenu tijekom serija intervjua 1999. i 2000., prije nego što je umro 2013.
"Gledajte, bilo je to tako prirodno", rekao je Yaakov. "Imate neprijatelja, i on kaže kako će vas baciti u more. Vjerujete mu."
"Kako ga možete zaustaviti? Uplašite ga. Ako imate nešto čime ćete ga uplašiti - uplašite ga."
Izrael nikada nije službeno priznao postojanje svog nuklearnog arsenala, kako bi spriječio preriodnične pozive za Bliskim istokom bez nuklearnog naoružanja. Yaakov je uhićen 2001., kada mu je bilo 75 godina, pod optužbom da je ugrozio državnu sigurnost kada je izraelskom reporteru Ronenu Bergmanu govorio o nuklearnom programu.
Američki su izvori, uključujući i bivšeg predsjednika Jimmya Cartera nakon što mu je završio mandat, više puta priznali postojanje izraelskog programa, iako nikada nisu davali nikakve detalje.
Da je Izrael detonirao svoje oružje, bila bi to prva nuklearna eksplozija izvršena u vojne svrhe od američkog napada na Hirošimu i Nagasaki 22 godine ranije.
Plan je imao i presedan. Tako su Sjedinjene Države razmatrale nešto slično tijekom Projekta Manhattan, kada su znanstvenici žučno raspravljali da li da aktiviraju atomsku bombu blizu Japana kako bi uplašili cara Hirohita i naveli ga na predaju. No vojska je stavila vato na taj prijedlog, jer su bili sigurni kako to ne bi bilo dovoljno da se rat privede kraju.
Samsonova opcija
Yaakov je rekao kako je naziv izraelskog plana bio Šimšon, ili Samson, po biblijskom junaku nevjerojatne snage. Izraelska strategija nuklearnog odvraćanja već se dugo naziva 'Samsonova opcija' jer je Samson srušio krov filistinskog hrama, te je tako ubio svoje neprijatelje ali i samoga sebe.
Dr. Cohen, profesor na Institutu Middlebury za međunarodne studije u Montereyu , Kalifornija, i autor knjiga 'Izrael i Bomba', i 'Najgore čuvana tajna', opisao je ideju iza atomske demonstracije kao nešto što je davalo "premijeru posljednju mogućnost u slučaju da je sve ostalo propalo". Dr. Cohen, rođen u Izraelu i školovan u SAD-u redovito je pomicao granice javnog diskursa o strogo čuvanoj tajni: kako je Izrael u 60-tima postao nepriznata nuklearna sila.
Već je dugo poznato da je Izrael žurio s dovršenjem prvog nuklearnog oružja uoči sedmodnevnog rata '67. No planirana demonstracija ostala je tajna u zemlji u kojoj je tabu raspravljati o pola stoljeća starim nuklearnim planovima.
Šimon Perez, bivši premijer i predsjednik Izraela koji je umro prošle godine, usput je spomenuo mogućnost postojanja takvog plana u svojim memoarima. Spomenuo je neimenovanu preporuku koja bi "zastrašila Arape i spriječila rat".
U vrijeme tog rata svjetske nuklearne sile držale su se tzv. djelomične zabrane nuklearnih testova. Kako bi se umanjila opasnost od radijacije, zabranjene su sve detonacije nuklearnih oružja osim podzemnih.
Hitna potreba za Bombom
"Cilj je bio stvoriti novu situaciju na terenu, situaciju koja bi prisilila velike sile da interveniraju, ili situaciju koja bi prisilila Egipćane da stanu i kažu 'Čekaj malo, nismo se na ovo pripremili'. Cilj je bio promjeniti sliku", rekao je Yaakov tijekom jednog od intrvjua, koji pokazuju kako je u ranim '60-tima Izrael shvatio kako treba organizirati hitan program kako bi dobio bombu.
Tako je 1963. Itzhak Yaakov, svježe promaknuti pukovnik s diplomom inžinjera s MIT-a, kao i Techniona, izraelskog instituta za tehnologiju, postao viši časnik za vezu između Izraelskih oružanih snaga i civilnih obrambenih jedinica, uključujući i projekt izrade atomske bombe.
Kada su napetosti s Egiptom porasle zbog odluke te zemlje da zatvori Tiranski zaljev između Crvenog mora i zaljeva Aquabe, Yaakov je przo pozvan da se vrati iz koorporacije RAND u Kaliforniji natrag u Izrael. Tamo je napravio i pokrenuo plan čiji je cilj bio detonacija nuklearnog oružjaq u rijetko naseljanom području Istočne sinajske pustinje kao upozorenje neprijateljima.
Detonacija na Sinaju
Lokacija izabrana za eksploziju bio je planinski vrh na Sinajskom poluotoku, oko 20km od egipatskog vojnog kompleksa u Abu Ageili, kritičnom križanju gdje se 5. lipnja odvila velika bitka izmežu Izraelaca i Egipćana.
Plan je bio da se pošalje se prvo pošalje omanja padobranska postrojba koja bi privukla na sebe egipatske snage u području pustinje kako bi mali tim pripremio sve za detonaciju. Zatim bi sletjela dva velika helikoptera s nuklearnim oružjem te bi uspostavio zapovjedni položaj u jednom kanjonu. Ako bi došlo naređenje da detoniraju, zasljepjujući blijesak i oblak u obliku gljive bili bi vidljivi sa cijelog Sinaja i pustinje Negev, a možda čak i skroz iz Kaira.
Nemoguće je znati koliko bi bilo žrtava, jer nisu poznati jačina potencijalnog oružja, broj ljudi u tom području u trenutku eksplozije, kao ni smjer vjetra.
Yaakov je opisao izviđački let helikopterom s Israelom Dostrovskyem, prvim generalnim direktorom Izraelske komisije za atomsku energiju. Helikopter se morao okrenuti nakon što je pilot obaviješten o uzlijetanju egipatskih mlažnjaka, moguće da iz presretnu. "Došli smo jako blizu", prisjetio se Yaakov. "Vidjeli smo planinu, a vidjeli smo i da ima mjesto za sakriti se, u jednome kanjonu."
Uoči samog početka rata, Yaakov je rekao kako su ga izjedale iste sumnje kao i američke znanstvenike iz Projekta Manhattan. Hoće li bomba detonirati? Hoće li preživjeti ekploziju?
Nikada nije uspio saznati odgovore na ta pitanja. Izrael je u iznenadnom napadu tijekom Šestodnevnog rata porazio tri arapske vojske, učetverostručio svoj teritorij i postao vojno najjača regionalna sila koristeći samo konvencionalno naoružanje.
Unatoč tome Yaakov je nastavio lobirati za nuklearnu demonstraciju kako bi svima dao do znanja kako je njegova država nuklearna sila. Ali bezuspješno.
Godinu dana nakon intervjua s dr. Cohenom, Yaakov je uhićen i optužen za 'visoku špijunažu', za što je predviđen doživotni zatvor. Konkretan sadržaj optužnice i dalje je misterija, a Yaakov je poslan na tajno suđenje.
Osuđen je na dvije godine zatvora zbog razgovora s izraelskim reporterom o planu iz 1967. kojeg je vojska cenzurirala. Nikada se nije oporavio od optužbe i zatvora, i dalje uvjeren da je imao pravo u svojim nastojanjima da izraelski nuklearni arsenal izvede pred javnost.
