Razgovarali smo s Johanom Carlssonom, čovjekom koji živi na relaciji Barcelona-Stockholm
Prošlo je više od pola godine otkako se borimo s pandemijom koronavirusa, a kraj se još ne nazire. I dok sada živimo ili barem pokušavamo živjeti normalno, svi se još živo sjećamo karantene iz ožujka i travnja kada su se naši životi promijenili doslovce preko noći. Zatvorili su se kafići, teretane, noćni klubovi, kina, kazališta, škole, vrtići, brojne trgovine... Iako se to neslužbeno nazivalo "lockdown", ono što smo imali u Hrvatskoj bilo je ipak znatno blaže nego u nekim drugim zemljama.
Nismo smjeli putovati u drugi grad, ali po svome smo se mogli kretati. Mogli smo ići u trgovinu koliko god nas je puta volja, mogli smo se i družiti s prijateljima na otvorenom, roštiljati, voziti se biciklom...Sve ovo, a i puno više od toga bilo je onemogućeno Španjolcima koji su bili, možemo to slobodno reći, zaključani u stanovima.
'Samo to ste kupili? Evo vam kazna!'
Kako je to tijekom ožujka i travnja izgledalo u Barceloni opisao nam je Johan Carlsson, čovjek koji živi na relaciji Barcelona – Stockholm. Razgovor s gospodinom Carlssonom bio je posebno zanimljiv zbog usporedbe dvaju modela - liberalnog Švedskog i zatvaranja u Španjolskoj.
"Kad se sve zatvorilo, zatekao sam se u Španjolskoj. Točno na dan kad je Madrid proglasio lockdown, imao sam poslovni sastanak. S klijentom sam se našao u hotelu, mislim da smo bili jedini u zgradi. Odlazeći iz hotela prema aerodromu, vidio sam da na cestama gotovo i nema vozila. Prazan je bio i aerodrom. Zaista nadrealno iskustvo. Uspio sam se vratiti u Barcelonu, a dan-dva nakon toga cijela se zemlja zatvorila. Ostao sam tamo tri mjeseca", prisjeća se Carlsson.
Nastavio je raditi, ali od kuće. Imao je virtualne poslovne sastanke i tehnologija mu je omogućila da sve poslove obavlja na gotovo jednak način kao iz ureda. I dok rad nije bio problem, ono što je zadavalo glavobolje bilo je slobodno vrijeme tj. način njegova korištenja.
"Smjeli smo ići u trgovinu, ali samo u veće kupnje kako ne bismo često izlazili. Morali smo, dakle, obavljati tjedne kupnje. Neke ljude policija je kažnjavala jer su nekoliko puta na dan išli u trgovinu ili su se iz nje vraćali samo s bocom Coca-Cole. Osim u trgovine, moglo se ići još samo u ljekarne ili kod liječnika. Svaki put kad bismo napustili stan, morali bismo imati dokument na kojem piše gdje živimo i kamo smo se uputili", kaže Johan.
U trgovinu samo najkraćim putem
Za odlazak na bilo koju dopuštenu lokaciju, ljudi su morali ići najkraćim putem. Oni koji bi krenuli "okolo" često su kažnjavani jer vlasti jednostavno nisu željele ljude na ulici. Šetnja psa bila je dopuštena, ali samo u krugu od 100 metara od mjesta stanovanja.
"U prvom tjednu karantene i mene su kaznili sa 1000 eura. Išao sam u kupnju sa svojim sinom koji je šetao psa. Odabrali smo put kroz šumu jer živimo blizu šume. Mislili smo da tamo ni na koga nećemo naići. No, usred šume naišli smo na policajce. Pitali su nas gdje živimo i kamo idemo. Zaključili su da smo se udaljili 900 metara od kuće te da nismo išli najkraćim putem do trgovine i naplatili nam kaznu", priča Johan za Net.hr.
Bez obzira na to što je sve bilo iznimno strogo, Johan smatra da su takve mjere u Španjolskoj bile neophodne jer ljudi ne bi slušali preporuke.
"Ovdje u Švedskoj kaznit će vas ako parkirate automobil jedan centimetar izvan zone parkiranja. U Španjolskoj vas vjerojatno neće kazniti čak ni ako parkirate nasred kružnog toka. Preporuke tamo ne bi funkcionirale, da vlast nije bila tako stroga, ljudi ne bi slušali.”
Kako će Španjolci unucima reći da ih ne ljube?
Zbog toga misli i da švedski model borbe protiv Covida u Španjolskoj ne bi funkcionirao zato što se temelji na preporukama, a da bi Španjolci nešto poštivali, potrebno im je to ugraditi u zakone.
"Nakon nekoliko mjeseci ljudi su i tamo načelno shvatili da trebaju držati distancu, ali znamo koliko je to teško u kulturološkom smislu. To je jug, ljudi su se tamo uvijek grlili i ljubili. Šveđani to ne rade u tolikoj mjeri niti posjećuju svoje roditelje i bake i djedove toliko često. Također, u Španjolskoj puno ljudi živi s roditeljima ili čak s bakama i djedovima, u Švedskoj to nije slučaj”, objašnjava Carlsson.
Ističe i da se ljudi u Španjolskoj puno više susreću i druže, bilo da su mlađi ili stariji.
"Bake i djedovi u Švedskoj mogu i žele objasniti svojim unucima da u ovim vremenima ne bi trebali stajati previše blizu, a pogotovo ih ne bi trebali ljubiti. Španjolskim bakama i djedovima nezamislivo je da nešto tako kažu svojim unucima. I onda tu dolazi do širenja zaraze..."
Johan kaže da se u Španjolsku danas može normalno putovati, ali letova je znatno manje i svuda su obvezne maske, čak i na ulici. Čim napustite stan, morate staviti masku. Ono s čime se ta, ali i sve druge zemlje sada suočavaju je ekonomska kriza uzrokovana, prije svega, pandemijom koronavirusa.
'Stanje u Španjolskoj je loše, nema oporavka'
"Španjolska je posljednjih godina prolazila kroz nekoliko kriza, ovo je još jedna u nizu. Stvari tamo ne izgledaju nimalo dobro. U Švedskoj se već vide znakovi oporavka, a Španjolska se ne oporavlja. Jedan od razloga je i ovisnost o turizmu što u Švedskoj nije slučaj", rekao je Johan s kojim smo razgovarali u njegovu uredu u Stockholmu.
Carlsson radi kao menadžer u kompaniji "3S", a poput većine drugih u svijetu, i u njihovim uredima provode se epidemiološke mjere. Većina zaposlenih radi od kuće, a oni koji idu na posao sjede na udaljenosti od najmanje dva metra.
Iako mu je obitelj u Španjolskoj, a on malo boravi u Stockholmu, malo u Barceloni, Johan je zadovoljan činjenicom da su mu poslovne aktivnosti ponajviše vezane uz Švedsku za koju vjeruje da će iz krize izaći vrlo brzo.