Pedeset nacija poduzima sve kako bi se smanjilo zagađenje plastikom. Podaci su to dosad najvećeg izvješća UN-a, koje otkriva da će Galapagos zabraniti jednokratnu plastiku, Šri Lanka će zabraniti stiropor, a Kina inzistira na biorazgradivim vrećicama.
Dobre politike propadaju zbog loše provedbe
No autori izvješća upozoravaju da je potrebno puno više toga kako bi se smanjila količina plastike u rijekama i oceanima. Dodaju i kako dobre i kvalitetne politike za suzbijanje plastičnog otpada u mnogim zemljama nisu uspjele zbog slabe provedbe. U mnogim zemljama u razvoju plastične vrećice uzrokuju poplave zbog začepljenja odvoda, ili ih pak često pojede stoka. Izvješće UN-a kaže i da politike usmjerene na borbu protiv plastičnog otpada imaju različite rezultate. U Kamerunu su, na primjer, plastične vrećice zabranjene a kućanstva moraju dodatno plaćati za svaki kilogram plastičnog otpada koji imaju. Unatoč tome, plastične se vrećice i dalje dosta koriste.
Popis bioloških zamjena za plastiku
U nekoliko zemalja pravila o tome postoje, no primjena je loša. U UN-ovom izvješću stoji popis 35 potencijalnih biološklih zamjena za plastiku. To su, među ostalim, konoplja ili kukuruzni protein. Na tom su se popisu našli i zečje krzno, morska trava i pjena načinjena od gljivica. Spominje se i QMilch, tvrtka koja stvara tekstilna vlakna kazeina iz otpadnog mlijeka, kao i Piñatex, alternativa plastici napravljena od lišća ananasa. Neki stvaratelji tih politika ipak su oprezni u vezi s potencijalom bio alternative. Raniji optimizam nekih ekoloških tvrtki kada je riječ o biogorivima zastao je kada je počelo rušenje prašuma kako bi se dobilo palmino ulje koje se onda može koristiti za goriva.
'Procjena pokazuje da ta akcija može biti istovremeno bezbolna i isplativa, uz veliku dobit za ljude i planet te sprečavanje troškova onečišćenja. Plastika nije problem, problem je ono što učinimo s njom', rekao je čelnik UN-ovog odjela za okoliš Erik Solheim, piše BBC. U izvješću stoji i da su zabrane i plaćanje pristojbi bili među najučinkovitijim strategijama rješavanja problema plastičnog otpada, no autori spominju i temeljnu potrebu za širom suradnjom s tvrtkama, uključujući obvezu plastičnih proizvođača da preuzmu odgovornost i nude poticaje za više recikliranja.
