Novinar Kurira Dušan Stamenković razgovarao je s patologom koji mu je otkrio kako izgleda posao ovog zanimanja koje se zbog svoje stravične naravi mnogima ne čini ni najmanje privlačno. Patolog je želio ostati anoniman, ali je podijelio svoje vrlo interesantne misli o obdukciji ljudskih tijela kao "razgovoru s mrtvima" i svemu što posao patologa podrazumijeva, piše Kurir.
Novinar je zamolio patologa da mu jednostavnim riječima objasni što je to obdukcija.
"Vidi, u literaturi piše da je to otvaranje leša s ciljem određivanja uzroka smrti ili zbog spoznaje uzroka bolesti, što je tačno. Međutim, to otvaranje leša je puno više od samog otvaranja leša. Kapiraš? Obdukcija je više kao naš razgovor s mrtvima, a svako tijelo ima svoju jedinstvenu priču", rekao je patolog za Kurir.
Nagledao se svega
"Dugi niz godina radim na mrtvima. Režem ih, mjerim, vadim utrobe, bilježim dokaze koje mi daju i tragam za onima koji se skrivaju. Za to vrijeme nagledao sam se svega. Vidio sam tijela staraca koji su imali naboranu kožu i nokte tvrde poput kamena. Vidio sam tijela koja su stradala od udaraca različitim tvrdim i tupim predmetima.
Vidio sam leševe djece i žena koji su silovani na najbrutalniji način. Tijela izrešetana mecima, iskasapljena noževima, raskomadana sjekirama... Previše tijela, prijatelju. Na kraju poduhvata utvrđujem i zapisujem točan uzrok smrti. Tu se moj posao završava. Tad je istina otkrivena, a knjiga dobija svoj epilog", nastavlja svoju priču srpski patolog.
Postupak otvaranja tijela
Novinara je zanimalo kako otvara mrtva tijela ljudi i s čime to radi, na što mu je patolog rekao da mu trebaju "osnovne stvari": "metalni stol za tijelo, električna pila, skalpel, noževi, vaga i bilježnica za bilješke".
Zatim je objasnio postupak otvaranja tijela koji se odvija u obliku slova "Y", "od ramena do podnožja grudne kosti, pa otud, zaobilazeći pupak, do preponske kosti".
"Nakon otvaranja trbušne duplje i grudi, jednim potezom se vade svi organi prsnog koša i abdomena. To poslije staviš u metalnu posudu. Neki patolozi iz tijela vade organ po organ, dok oni drugi jednim pokretom vade njegovu srž. Kapiraš?", opisao je patolog.
Na izmet i na smrt nikada se ne navikne
Patolog je priznao da njegov posao uopće nije "šala", iako je o njemu govorio kroz šalu.
"Kako bi se ti, druže, osjećao da si satima zarobljen u sali za obdukciju sa leševima raspadnutim gotovo do neprepoznatljivosti? A patolozi su ponekad više među mrtvima nego među živima. Ima onih koji smatraju da smo bezosjećajni i da s vremenom zadobijemo iskrivljeni pogled na svijet, ali to nije istina u cijelosti", rekao je patolog te nadodao da je normalan čovjek, da plače i tuguje kao i ostali ljudi.
"Isto tako, i nama izmet smrdi, prijatelju. Na to i na smrt se nikada ne navikneš...", priznaje patolog i nastavlja:"Nismo bezosjećajni! Usprkos poslu kojim se bavimo! Više smo ludi nego bezosjećajni".
Ponekad se divi neopisivom osjećaju života
"Ponekad, dok se tuširam, prelazim rukom preko svog tijela, diveći se boji kože i neopisivom osjećaju da sam živ. Prije nego što utonem u san zagrlim se i na sav glas smijem. To me možda čini pomalo ludim, ali nimalo bezosećajnim. Zar ne?", objasnio je patolog.
Ponekad, također, razmišlja tko će kada umre raditi obdukciju nad njegovim mrtvim tijelom, rezati ga i mjeriti, te razmišlja o tome da svoje mjere neće nikada saznati, što zapravo i ne želi saznati.
"Bi li ti volio saznati svoje mjere?", upitao je patolog zgroženog novinara "s osmijehom koji je bio čista zloba", piše Kurir.
